Romano Bogdan: “Hrvatsko kazalište za djecu i mlade stoji uz bok najkvalitetnijem svjetskom”
Mediji mnogo rjeđe pišu o dječjem kazalištu i time se zaboravlja njegova dragocjenost i vrijednost. Dječje su predstave važan temelj za odgoj i obrazovanje naših najmlađih. Izvedete li češće svoje mališane u kazalište, nesumnjivo ćete primijetiti pozitivan učinak na njihovu maštu i razmišljanje. Ta djeca, koja će redovito sjediti u publici i oduševljeno pratiti glumce koji ih zabavljaju na sceni, buduće su generacije kulturnih građana kojima je odlazak u kazalište neophodan način provođenja slobodnog vremena.
U Čakovcu, malom mjestu itekako bogatom kulturnim događanjima, danas mnoštvo mališana hrli u lokalni Centar za kulturu. Raduju se jednom od najzanimljivijih dječjih događanja koje se odvija svake godine – otvara se 21. Susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade Hrvatskog centra Assitej.
Ugledna kazališna organizacija
Hrvatski centar ASSITEJ osnovan je 1996. godine kao ravnopravni član ugledne kazališne organizacije ASSITEJ koja okuplja nacionalne centre iz cijeloga svijeta. ASSITEJ u Hrvatskoj udružuje 22 profesionalna kazališta za djecu i mlade, 16 profesionalno vođenih dramskih studija i šest individualnih članova, dramskih umjetnika koji rade u kazalištima za djecu i mlade.
Od 15. do 20. listopada u Centru za kulturu Čakovec bit će izvedeno 12 predstava profesionalnih glumačkih družina i gradskih kazališta poput Zagrebačkog kazališta mladih, Kazališta lutaka Zadar, čakovečke Kazališne družine Pinklec… Poseban gost ove godine je Teatergruppen Batida koja stiže iz Danske. Selektor ovogodišnjeg Susreta je Robert Raponja, dok stručni žiri čine Leo Vukelić, Katica Šubarić i Bruno Margetić. Osim predstava, program Susreta čini Radionica suvremenog cirkusa i uličnog kazališta koju vodi Iva Peter Dragan i izložba Kazališno oblikovanje.
Povodom otvaranja ovogodišnjeg izdanja Assiteja razgovarali smo s Romanom Bogdanom, predsjednikom Hrvatskog centra Assitej te osnivačem i umjetničkim ravnateljem Kazališne družine Pinklec.
Assitej je festival koji se odvija u 75 zemalja svijeta. Kako je to počelo u Čakovcu i tko je zaslužan za pokretanje i organizaciju tog festivala?
Samim osnivanjem Hrvatskog centra Assitej, udruge profesionalnih kazališta za djecu i mlade, javila se potreba za organizacijom jednog stručnog festivala. Bilo je to 1996. godine. Prva dva festivala održala su se u Opatiji kada je producentica bila Rajna Miloš, a Ivica Šimić bio je predsjednik Hrvatskog centra Assitej. Kasnije se festival više nije tamo održavao – Opatija nije imala organizacijskih mogućnosti zbog manjka prostora. Tako se Assitej preselio u Zagreb u sklopu festivala Mliječni zub, a nakon toga počeo se održavati u Čakovcu.
Ovo je 18. put da se odvija u našem gradu, dakle ove godine slavimo punoljetnost. Do 7. čakovečkog Assiteja okupljali smo i profesionalna kazališta i profesionalno vođena kazališta za djecu i mlade. Kasnije smo profesionalno vođena kazališta odvojili pa su oni dobili svoj zasebni festival – najprije u Sisku, zatim u Karlovcu, a na kraju u Bjelovaru. Jedno vrijeme u sklopu našeg susreta održavao se i međunarodni Epifest koji je okupljao kazališta s područja centralne i jugoistočne Europe.
Što nas očekuje ove godine na festivalu?
Programski je Assitej podijeljen na dva dijela: jedan dio je susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade iz Hrvatske, a drugi je dio posvećen međunarodnim gostima. Ove godine imamo gostovanje predstave “Spaghetti” teatra Batida iz Danske. Organizirali smo i cirkusku radionicu za polaznike dramskih studija. Prvi dan u 19 sati otvaramo izložbu studentskih radova Kazališno oblikovanje. Imamo i susret s predsjednicima Assiteja iz jugoistočne Europe i dogovor oko jednog projekta koji sufinancira islandska vlada. Taj projekt tiče se koprodukcija međunarodnih festivala na području jugoistočne Europe.
Što biste rekli, koliko Hrvati odlaze u kazalište s djecom?
To ovisi od sredine do sredine. U Međimurju djeca zbilja često dolaze u kazalište. Tome je pridonijela i naša Kazališna družina Pinklec, ali u Čakovcu su se oduvijek redovito posjećivale predstave. Nažalost, postoje i dijelovi Hrvatske gdje djeca uopće nikada nisu bila u kazalištu. S Ministarstvom radimo na programu Ruksak pun kulture, odlazimo na područja koja nemaju razvijenu kazališnu scenu i nemaju profesionalne glumačke družine. Pokušavamo razviti publiku, ali to je teško jer Hrvatska nema definiranu kulturnu politiku, pogotovo što se tiče kazališta za djecu i mlade.
Dječje predstave nisu toliko medijski eksponirane kao predstave za više uzraste, a kaže se da su djeca najzahvalnija publika. Ima li kazalište za djecu i mlade potporu našeg obrazovnog sustava i obrazovnih institucija?
Iz pozicije čovjeka koji dugo radi u kazalištu za djecu i mlade te predsjednika Hrvatskog centra Assitej znam kakva je problematika. Problem je u tome što su dječje predstave doista slabo medijski eksponirane, vrlo se sporadično piše o njima. Međutim, kazalište za djecu i mlade vrlo je bitan kulturni segment, mogu sigurno reći da je ono u Hrvatskoj daleko kvalitetnije nego kazalište za odrasle po svojim umjetničkim i estetskim dosezima. Hrvatsko kazalište za djecu i mlade stoji uz bok najkvalitetnijem svjetskom.
Kazalište igra vrlo važnu ulogu, a ima vrlo malo potpore, pogotovo od Ministarstva obrazovanja. Nema kulturne ni obrazovne politike u tom smjeru. Ali ne treba se bojati budućnosti, mislim da je budućnost dobra. Zahvaljujući ovom festivalu, kazalište za djecu i mlade napreduje jer se prepoznaju prave vrijednosti.
