Izložba Sigurnost u Galeriji SC: Štiti li nas obitelj, država ili netko treći?
Osjećaj nesigurnosti može itekako uzdrmati svakoga pojedinca, iako se gotovo na dnevnoj bazi susrećemo s blažom ili jačom varijantom toga osjećaja. S obzirom na to da se osjećaj nesigurnosti najčešće veže uz strah, trenutke sigurnosti možemo povezati s odsutnošću straha. To su pak trenuci u kojima zapravo ne promišljamo o sigurnosti, nego je uzimamo zdravo za gotovo. Bilo kako bilo, pojam sigurnosti je kompleksan i izaziva različite asocijacije. Neki će taj pojam vezati uz odnose s bliskim osobama pa će se, promišljajući o sigurnosti, sjetiti obitelji ili romantičnih veza. Drugi aspekt pojma može se odnositi na sigurnost kao funkciju države. Jedan je od glavnih razloga postojanja države kao institucije osiguravanje uvjeta u kojima će se njezini građani osjećati sigurno.
Ove i slične asocijacije imali su i umjetnici koji su predstavili svoje fotografije u Galeriji SC. Fotografije su nastale na fotografskoj radionici Drugi kadar i izložene su pod simboličnim imenom Sigurnost, a zbog slojevitosti objašnjenja pojma sigurnost, imala sam velika očekivanja od izložbe.
Obitelj kao izvor (ne)sigurnosti
Na samom ulazu u malu galeriju jednostavnog tlocrta koja se skriva iza velike menze SC-a, Francuskog paviljona i Teatra &TD, izložena je serija fotografija koje prikazuju svakodnevnicu jednog tinejdžera. Autorica je ove serije fotografija Edita Sentić, a prikazani subjekt njezin je sin. Vidljivo je kako umjetnica sebe stavlja isključivo u ulogu promatrača i poruka se iznimno jasno čita – ona je distancirana od svoga sina koji prolazi kroz najvažnije psihofizičke promjene. Distancirana je jer je odlučila dopustiti svome sinu da nađe sebe i da se razvija bez strogih, vanjskih instanci. Međutim, paralelno s tim događa se i udaljavanje majke i sina koje nije voljno, nego je neželjena posljedica takvih burnih promjena, odnosno mijena, što je i naziv pod kojim je Sentić okupila fotografije. Promatranje kaotičnih tinejdžerskih godina svoga sina legitimna je tema kojom se propituje problem (ne)sigurnosti.
Još je jedna serija fotografija povezala pojam sigurnosti s privatnom sferom obitelji. Radi se o djelima Inije Herenčić koja je zabilježila nježne trenutke povezivanja roditelja s djecom i djece s roditeljima u kojima još uvijek nalaze sklonište i sigurnost od svih nesigurnosti vanjskoga svijeta. Posebno je zanimljiva fotografija na kojoj su se umjetničine kćeri sakrile pod njezinu haljinu jer, zaista, u djetinjstvu ništa nije štitilo od zločestih čudovišta kao što je to činila majčina blizina i prisutnost.
Štiti li te država?
Umjetnici poput Ivane Jagušić i Vedrana Matice pozabavili su se odnosom države i sigurnosti. Jagušić tematizira vojnu paradu u Zagrebu, a zanima ju što uopće predstavlja takva parada i koja je njezina uloga. Autorica postavlja važno pitanje o tome treba li nam vojna parada dati osjećaj sigurnosti ili je njezin učinak, na koncu, bio upravo suprotan, jer se čini da je izazvala previše nemira u Zagrebu da bi bila povezana s državnom zaštitom svojih građana. Stav je umjetnice kako je takva parada svela građane samo na puke promatrače (Promatrači je i naziv izložbe), koji nisu bili upitani o njihovoj želji da vojska okupira njihov grad na nekoliko dana.
Postoji camera obscura, a postoji i Camera Absurda, što je neobičan, ali simboličan naziv serije fotografija Vedrana Matice. Naime, radi se o fotografijama pejzaža na koje je umjetnik dodao kameru kako bi ironizirao masovni nadzor suvremenih država. Groteskne fotografije istovremeno su duhovit komentar na današnje društvo i glasni alarm da je nešto trulo u modernoj državi. Ono o čemu je George Orwell pisao, Matica je izrežirao putem fotografskog medija.
„Kolegice, vi ste premladi i prelijepi da bi razmišljali o novcima“
Kraj postava rezerviran je za radove Maje Medenjak koja ih je okupila pod nazivom Ribe. Svojom umjetnošću autorica progovara o nesigurnosti koje žene doživljavaju svaki dan na radnim mjestima zbog seksualnog uznemiravanja. Medenjak o svome radu govori sljedeće: „Objektiviziranjem žene kao primjerka za uljepšavanje radnog prostora, upućivanjem mačističkih i šovinističkih riječi te neprimjerenim ophođenjem prema svojim kolegicama daje se naslutiti neodoljiva potreba zlostavljača za poniženjem i dokazivanjem moći“. Radovi, koji prikazuju ribe koje su našminkane, uređene, čak prekrivene zlatom, nadopunjeni su rečenicama koje je autorica skupila, a koje svjedoče o seksualnom uznemiravanju s kojim se žene susreću na radnim mjestima. Za sve one koji ne vjeruju kako je feminizam potreban u 21. stoljeću, Medenjak izlaže radove poput Kupio sam nam pravnicu, Radit ćeš onako kako ti ja kažem jer ja vodim projekt, Jebat ću te u stavu vau-vau, Kolegice, vi ste premladi i prelijepi da bi razmišljali o novcima. Vi se trebate dobro udati pa ovo sve neće biti tako bitno.
Kao što sam spomenula, zbog ambicioznog naslova izložbe, imala sam jako velika očekivanja. Skučeni prostor Galerije SC uspio je, međutim, smjestiti dovoljan broj radova koji su uspješno pokrili najrazličitije segmente sigurnosti kao pojma. Izložba je dinamična i koherentna, a njezina kvaliteta potvrda je da je kulturi mjesto u SC-u, no o toj borbi pročitajte više ovdje.
Izložbu možete pogledati do 8. srpnja.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
