STAR TREK: Film koji je prije deset godina reinkarnirao franšizu
Star Trek jedanaesti je film u franšizi o kultnim istraživačima svemira, a kronološki predvodi sve ono što smo do 2009. znali o junacima Zvjezdane flote i pionirima svemirskog mirotvorstva.
Još tijekom trajanja originalnog serijala Star Trek: Enterprise, započetog 1966., Gene Roddenberry razvijao je priču postanka. No trebalo je proći 40 godina, 10 filmova, stotine epizoda buknulih kao supernova iz ovog svemira što, unatoč lošim stalnim komparacijama, ne parira Zvjezdanim ratovima iliti Star Warsu.
Znanstveno-fantastično o društvenom
Film započinje priču kadetskom fazom mladih budućih članova palube Enterprisea, prije negoli je bahati Kirk postao prvoklasni vođa, a Spock nije mogao do kraja kontrolirati emocije što su navirale iz ljudske mu polovice. Vulkan je pod udarom Romulanaca iz budućnosti koji su se kao i stariji Spock (Leonard Nimoy) našli u prošlosti ne bi li zauvijek promijenili stvari. Romulanci traže vulkansku odmazdu za propalo spašavanje njihova planeta usred širenja supernove, a Spock pokušava spasiti flotu i budućnost, odnosno sebe u njoj. U eri manjka redateljske i autorske kreativnosti, posebice u domeni franšiza i odabranih joj blockbustera, Star Trek ponovno osvježuje pogled na kozmonautsko, fikciju i alegorizaciju političke realnosti kroz znanstvenu fantastiku.
Kao i sama serija Enterprise, film Star Trek se služi nizom alegorija u adresiranju hladnoratovskih, odnosno postmodernih sukoba i intervencija u zemljama tzv. Trećeg svijeta, kao i srazove vojnih titana koji rezultiraju dugotrajnim migracijama, vjerskim, rasnim i političkim sukobima. Kao takav postaje neprikosnovenim društvenim korektivom fino umotan u znanstveno-fantastični celofan, tehnološki filigranizirano ruho čime i dalje služi svoju prvotnu funkciju – zabave.
Nešto staro, nešto novo
Estetika originala pronosi se i u palimpsestnoj prirodi filma: nova je ekranizacija zadržala nacrt infrastrukture scenografije iz 1960-ih i razvila ju u, dakako, futuristički i tehnološki progresivnijem formatu. No trekiji će prepoznati konture broda, uniformi, oružja, fejzore, komunikatore, sobe za teleportaciju, odnosno samih likova. Inženjer Scott je i ovdje glasni Škot, jednako briljantno zajedljiv i sirov, zatim Doktor McCoy (Karl Urban) čak i sličnih kontura lica, u vječnoj tenziji sa Spockom. O Zacharyju Quintu kao Spocku reći ćemo nešto niže u tekstu i konačnog protagonista – Kapetana Kirka – mladog Chrisa Pinea uspješno usporediti s legendarnim Williamom Shatnerom. Njegov je vođa misije nadograđen suvremenijim ponašanjem prema ženama, premda ne izrazito manje seksističkog (ipak je prošlo 10 godina samo, a predatorstvo nije bila tolika tema javnog prostora), filmu priskrbljuje lovorike ne samo vjerodostojnošću liku nego konačni nostalgični užitak.
Glumačka je postava u kombinaciji sa šminkom koja je od juniora franšize učinila vjerodostojne mlađe ekvivalente. Što u odabiru glumaca, dodatnoj doradi odjela šminke, što u rekreiranju manirizama izvorne glumačke postave, film je bespogovorno suvremena nadogradnja serijala koja je postavila temelje sagi. Upravo uz likove, njihove istančane i prije 50 godina postavljene karakterne i rasne osobine, serija gradi svoju autentičnost, a ovaj je filmski vremeplov potvrđuje kao kulturni fenomen. Zachary Quinto osobnošću odgovara eleganciji Leonarda Nimoyja, čiju ne samo anatomiju, nego i rukopisni manirizam i pronicljivost iznosi u mladoj varijanti ne toliko staloženog Spocka. A upravo subverzijom ovog lika kao vidljivo emotivnog, nasuprot retrospektivnoj (ili kronološki gledano progresivnoj) zrelijoj varijanti koju krasi vulkanska pribranost, otvara put sagi koje se nećemo tako lako zasititi.
Prokrčivanje puta novim generacijama
Ovaj film s protagonistima današnjeg Hollywooda prokrčio je put seriji Discovery, na platformskoj ponudi, koja ide još nekoliko koraka unatrag u povijesti ovih kozmonauta. Sama serija zadire dublje u biheviorističke analize likova i širi, odnosno zumira sliku prema genealogiji pionirske zvjezdane flote. Stavimo li to na neki realističan i kronološki timeline, zapravo je slijeđen prequel model rivalskog titana – franšize Star Warsa, koja svoju priču također u totalitetu iznosi retrospektivno.
Star Trek ni danas ne razočarava i, dapače, reanimira franšizu koju je upravo danas najuzbudljivije gledati: sve tri generacije koje su odrasle s različitim erama i generacijama serijala, upravo zahvaljujući streaming platformama koje se natječu u kupovini kultnih klasika i nostalgičnih fikcija, omogućuju usporedna bindžanja, analize i štrebersko slaganje narativne slagalice do neke konačne slike. A onda će je zahtjevi neke druge generacije morati proširiti. Svemir je posljednja granica, osim ako se mitomanski držimo jedne dimenzije i ne dopuštamo odlazak gdje čovjek još uvijek nije kročio.
