12. SUBVERSIVE FESTIVAL ‘Varda par Agnès’: dokumentarni autoportret ikone
Krajem ožujka ove godine napustila nas je Agnès Varda, francuska redateljica, fotografkinja i umjetnica belgijskog porijekla. Varda je iza sebe ostavila bogat opus koji broji više od pedeset dugometražnih i kratkometražnih filmova u kojima su se ispreplele igrana, dokumentarna i eksperimentalna forma. Njezin je posljednji film Varda par Agnès (2019) premijerno prikazan na filmskom festivalu u Berlinu, a svoju je hrvatsku premijeru imao na otvorenju ovogodišnjeg Subversive Festivala.
Dokument revolucionarne autorske pojave
Varda par Agnès je dokumentarni autoportret kojim slavna redateljica uokviruje vlastiti život i umjetnički opus. Čvrstu liniju narativne strukture predstavlja Vardin razgovor s publikom u kojem se putem asocijacija, a ne isključivo kronologije, osvrće na svoja temeljna djela i umjetničke preokupacije. U nešto manje od dva sata Agnès Varda govori o svojoj neiscrpnoj zanimaciji za stvarnost, ljude te stvaranje inovativnog i radikalnog filmskog jezika i tako potvrđuje činjenicu da se njezina umjetnost ne može odvojiti od povijesnih i društvenih zbivanja kojima je svjedočila.
Varda pred sebe prostire niz pojmova poput inspiracije, kreativnosti, autentičnosti, aktivističkog feminizma i suradnje sa ženskim autoricama kojima se vraća dok govori o svojim umjetničkim tendencijama. Njezina priča djeluje poput rijeke koju ne pokreću vremenske odrednice. U nju se slijevaju asocijacije, njezine životne okolnosti, umjetnička znatiželja te priče o poznanstvima, prijateljstvima i ljubavi.
Agnès Varda svojim imenom utjelovljuje ideje, želje i ostvarenja čije bi sažimanje predstavljalo iscrpan posao. Njezina djela govore sama za sebe.
Agnès o Vardi
Varda par Agnès funkcionira kao refleksija i asocijativan presjek umjetničkog opusa koji se kreće od filmskih ostvarenja, preko vizualne umjetnosti i umjetničkih instalacija sve do fotografije. Ovaj je iscrpan dokumentarni uvid u Vardino stvaralaštvo koncipiran kao razigrana autorska introspekcija, ali i dokument starenja i smrtnosti umjetnice.
Priča o Vardinom filmskom opusu započinje njezinim dugometražnim igranim prvijencem La Pointe Courte (1955) koji se u pregledima filmske povijesti nerijetko nepravedno zapostavlja kada je riječ o početcima francuskog novog vala. Nadalje, redateljica govori o filmu Cleo from 5 to 7 (1961) koji joj je bez sumnje osigurao položaj jedne od protagonistica radikalne kinematografije.
Agnès Varda portretira lica i mjesta, citira djela iz umjetničkog kanona, dokumentira stvarnost i istražuje odnos zbilje i njezine reprezentacije putem medija. Pri kraju se svoje priče Varda prisjeća svog autobiografskog dokumentarnog filma The Beaches of Agnes (2008) koji je snimila kako bi se suočila s ”nadolazećim brzim vlakom osamdesete godine života”.
Premda dokumentira svojevrstan kraj, Varda par Agnès ima živahnu, razigranu i energičnu strukturu koja, poput memoara, obuhvaća umjetnički opus koji nema definiran rok trajanja i predstavlja francusko nacionalno blago.
