Izvještaj – Svemirko + Harvo Jay (Tvornica): Kratki kurs ‘kako prepoznati fejk njuz’

Na koncertu Klinike Denisa Kataneca imala sam priliku upoznati nekog sasvim desetog Denisa iz Vinkovaca koji ne voli moje izvještaje. S obzirom na to da sam ja tako loša u tome, on mi je odlučio pomoći s ovim sa Harvo Jaya i Svemirka. Bog mu je dao dobrotu, a možda mu i plati ovu izvjestiteljsku asistenciju. Iako ni on, kao i ja, nije platio kartu. On je veliki prijatelj oba benda, a ujedno i osoba zaslužna za trenutnu Svemirkovu formaciju. Većinu članova on je osobno preporučio Marku kad se slagao Svemirko. Prije nego ovo postane izvještaj o Denisu, recimo dvije-tri o koncertu.

Fejk intervju s pravim Denisom

Prvo i prvo, oboje smo se složili da je za Harvo Jay ovo bio puno veći i bolji gig od većine na kojima smo ih imali prilike vidjeti, a i od ovog koji je napravio Svemirko. Dio razgovora prenosim u cjelini.

Harvo Jay je rasturio. Meni je općenito vidjet Harvo Jay na pozornici, Dešu… I tekstovi. Meni, ne znam, topim se na to.

Valentina: Možeš malo elaborirat. Kao ‘radimo report’. Rekao si da mojim izvještajima fali konkretnih informacija pa hajde daj nešto.

Denis: Počelo je tako da sam ja stajao tamo s Bojanom kod mercha. Kad je Harvo Jay krenuo, brzo sam otrčao do pozornice. S čim su krenuli?

Valentina: Tvornice. (Tek sad, dok pišem izvještaj vidim koliko je to punny.)

Denis: Kao prvo, bilo mi je bed što će svirat bez Marka (Marko je postao Amsterdamac), odnosno s fejk Markom (Igor Dešić Spit). U nekom mršavijem izdanju su bili. Ali na stejđu, divno mi je vidjet Dešu. Opet ja o tome. Divno mi je bilo vidjet Dešu, Šimuna i fejk Marka.

Valentina: I što kažeš na fejk Marka?

Denis: Ja sam čuo neke priče fejk Marku, da je on puno utjecao, da je puno radio na snimanjima Harvo Jaya. Dok su se pjesme radile, on je sudjelovao. Ne više, ali podjednako koliko i ne-fejk Marko.

Valentina: Da, zanimljivo.

Denis: Čovjek je u tri tjedna skinuo cijelu setlistu!

Valentina: Bio je jako dobar.

Denis: I zvuk im je bio super. Naspram Svemirka, Svemirko ima širi zvuk.  Harvo Jay mi je ovdje zvučao jebeno, ali kao da može biti i više instrumenata u Harvo Jayu. Ne znam to opisat. Glazbeno nisam učen.

Valentina: Meni je baš drago da sam ih opet vidjela kao trojku.

Harvo Jay, hrvatski The Cure

Trojku su činili Deša, fejk Marko i Šimun Veliki, mladić koji može posramiti veliku većinu meni poznatih bubnjara. Nastup u velikom pogonu, s novim razglasom, legao im je kao šunka na sir (da ne kažem “kao majka preko mrtvog sina”). Zbog drevne kletve koja prati više puta spomenutog Dešu, nešto je moralo prekinuti nastup. Bar na kratko. Neka žica, neki kabel.

Bilo je to ovog puta Tvorničino pojačalo. Dogodilo se to brzo nakon što su krenuli. Tad se, s tube pojačala, Deša se prebacio na tranzistorac. To je u teoriji moglo uništiti distorziju, ali nije. Zvuk je bio neznatno drugačiji, a oni su muzički rasli kako je rastao i broj ljudi u publici. Kao i u Attacku, pridružio im se Plesač. Kao i u Attacku, njegov je identitet ostao nepoznat, a plesni stil opskuran i nemoguć za kopiranje.

U 9 pjesama sa setliste bilo je mjesta i za dvije nove pjesme. Lavu i Dobre namjere. Dobro misli Denis kad kaže da tu ima mjesta za još instrumenata. Mjesta za nadogradnju ima, ali treba biti oprezan. S velikim potencijalom dolaze i velike odgovornosti. Danas je zvuk Harvo Jaya vrlo sličan onom koji ćete zateći na prvom albumu The Curea, “Three Imaginary Boys”. Tada je The Cure još bio tročlani bend. Osim generalnog dojma, Hrvojev je stil vrlo sličan onom Roberta Smitha, pogotovo kada viču. Tako da je moguće da će, ako da Bog i sreća junačka, ovi momci poroditi i hrvatski “Disintegration”.

Fejk srebro je bačeno

Kada kreće Svemirko, puna je Tvornica. „Dim iz cigarete nosi moje sne“, a dečki od folije mi nude tajne svemira na dlanu. Svi znaju ovu stvar. Ako zbog ničeg drugog, zbog toga je ovo trebao biti koncert godine. Veliki zagrebački koncert Svemirka. Kruna cjelogodišnje turneje. Denis i ja smo se složili da nije ispunio očekivanja. Razloga je bilo nekoliko.

Za početak, ponovilo se ono što se dogodilo u KSET-u prije 2 godine. Na koncert je došlo jako puno ljudi koje je privukao hype, kojima je netko rekao da im se Svemirko mora svidjeti. Prijatelji su dovukli prijatelje koji nisu znali što bi sa sobom na ovakvom koncertu. Iako je publika pjevala s njima, prema Denisu, njihovom vjernom pratitelju, nije se dogodio nijedan trenutak u kojem je publika mogla odbaciti sve kočnice i spasiti cjelokupni dojam. Takvih je trenutaka u Močvari bilo. Zbog toga smo privremeno odbacili tezu da je problem u zagrebačkoj publici. No i to vrijedi razmotriti, jer je Svemirko u Beogradu, u puno lošije opremljenim dvoranama, navodno napravio puno bolje koncerte. Što bi značilo da moji opisi publike koji u izvještajima dominiraju nad muzičkim detaljima ipak nešto vrijede.

Aluminij je vječan

Kada je rasprodani koncert nedovoljno dobar, teško se odlučiti zašto je tomu tako. Je li bend, tonac ili publika? Tko je koliko kriv? Prema Denisu, ovaj je koncert, između ostalog, bio previše tih (tonac bi sada okrenuo očima). Prema meni, Svemirkova glazba jednostavno nije stvorena za live. Zbog toga se, kad se upale reflektori, neki članovi benda čine potpuno suvišnima, a zanimljive pjesme dosadnima.

Oni znaju prirediti parti, ali sve u svemu nalikuju na fejk njuz. Oni su fenomen čija će popularnost vrlo naglo opasti. Kada je Tandara u publiku počeo bacati fejk tripove, dao je najbolju moguću metaforu za bend. Neka uživaju u aluminiju, neka potraje. Samo jedna misterija ostaje neriješena. Kako je Žarko Jovanovski Žare, jedan od naših dežurnih hejtera, bez zadrške uživao na Svemirku? Tajne su to svemira.

Hvala što ste pročitali još jedan loš izvještaj.

A sad nešto potpuno drugačije

(Piše Helena Kezerić)

Osjetila sam potrebu dodati komentar o jučerašnjem nastupu Svemirka u koji su dečki uložili najveći trud do sada. To se osjetilo iako se slažem s kolegama da im ovo nije najbolji koncert kojem sam svjedočila. Svemirko je jučer nastupio pred prepunim Velikim pogonom Tvornice kulture, merch se rasprodao prije nego je Harvo Jay završio sa svirkom, a za cijelo vrijeme koncerta iza članova benda na kartonskim nebeskim tijelima preslikavale su se sanjive boje planeta. Dečki su najavili srebrni dess code i mnogi u publici su sudjelovali u temi svojim odjevnim kombinacijama što je predivno. Predivno mi je vidjeti tu komunikaciju između benda i njegove publike. Također je odličan taj moment u kojem bend radi na kostimografiji za svoje nastupe jer kod nas to i nije toliko popularno. To je još jedan od razloga zašto mi je Svemirko toliko drag bend.

Vrhunac koncerta po reakciji iz publike činile su pjesme Dizajnerica Laura i Možda nisam dobar. Također treba pohvaliti Tandaru koji je za vrijeme izvođenja 34,5 izveo i skokove iz videa. Meni je srce bilo na mjestu nakon što su dečki izveli Petit s mlijekom.

Osobno bi možda radije Svemirka gledala u manjim klubovima i intimnijoj i uzavrelijoj atmosferi. Mislim da nikad neću zaboraviti koncert od prije godinu i kusur u riječkom Životu. Nije bila neka bog zna kakva posebna oprema, ali Život je bio pun emocija i publike koja nije znala što znači stajati mirno na koncertu.

Slažem se da je za vrijeme Svemirkovog koncerta zvuk mogao biti nešto glasniji, ali i kvalitetniji – odnosno čišći. Trebao je to biti koncert godine, ali tromost publike i neki već navedeni faktori nisu kumovali tome. Ne mislim da je većina ljudi došla zbog hajpa. Neki sigurno jesu, neki su možda došli i zbog lijepih žena u publici, ali mislim da je jučerašnji koncert (nadam se) svojevrsna prekretnica i pokazatelj da se događaju neke dobre stvari, da ljudi slušaju malo drugačije bendove od onih koji im se nude i iskaču iz paštete mainstreama. Red za ulaz je bio ogroman i vijugav. Zbog toga je i koncert počeo kasnije što je bila lijepa gesta prema ljudima koji su pokazali interes i kupili kartu. Svemirko sada ima odličnu bazu publike i vrijeme je sad da još malo porade na tehničkoj strani izvedbe. Ima tu još prostora za vježbu da se neke greške, koje su se dogodile jučer, za vrijeme nastupa ubuduće ne događaju.

Zaključak i moje završne riječi više su optimistične nego što to djeluje. Svemirku ne preostaje nego sad se primiti posla i težiti ka savršenstvu prilikom live izvedbi. Ako im to pođe za rukom, mi bi mogli uskoro biti svjedocima nove struje i nekim dobrim trendovima u glazbi.