novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Svemirko: “Samo kod nas se bendovi oblače k’o da idu na misu”

svemirko
Foto: Denis Komljenović
Vrijeme čitanja: 6 minute

Svemirko je vlasnik jednog od najboljih izdanja 2017. godine. Riječ je o albumu prvijencu pod nazivom “Vanilija”. Jugo nostalgična synth rapsodija savršen je soundtrack za ljetne pustolovine, ali i svježe večernje šetnje. “Vanilija” je bila pravo osvježenje na domaćoj sceni – zvuk kakav nam nedostaje. Koliko je zapravo odličnih singlova sadržavao Svemirkov prvi album mogli smo se ponovno prisjetiti ovih dana. Videospot za pjesmu Možda nisam dobar razveselio je mnoge, a nama je dao i više nego dovoljno razloga da zavirimo u svakodnevicu Svemirka i saznamo čemu se možemo nadati ove godine.

Jednog sasvim običnog, hladnog i pomalo sivog dana odlučila sam otići na čajanku sa Svemirkom. U Gajbi, umjesto nekog pivskog napitka, Branimir Blažević zaželio se mente, dok smo Marko Vuković i ja dijelili simpatije prema voćnom čaju. Uz zveket žličice o toplu šalicu započeli smo razgovor koji je imao sve, samo ne očekivani ishod.

Prvo, pa u glavu. Da razjasnimo nešto odmah jer sam primijetila da vam nije drago kad vas svakako nazivaju, a ponajviše kad vas zovu ‘Svemirko i prateći bend’. Tko sve čini Svemirka?

Branimir: Dakle, Svemirko je bend. Svemirka čine Marko, ja sam bubnjar. Imamo Tandaru, on svira synthove. Imamo Bojana, on je basista i nešto kao menadžer i imamo novu osobu na gitari o kojoj još ne smijemo pričati. To je još tajna.

Slatka tajna, a nije slatkiš. Vi ste kao jedna glazbena obitelj sastavljena od entuzijasta.

Branimir: Tako nekako. Rekao bih da je Marko zapravo glavni, on o svemu finalno odlučuje, on pravi pjesme. Mi dođemo na probu, on nas savjetuje kako i što treba.

On je kao neki direktor.

Marko: Ja sam po zanimanju direktor (smijeh).

Branimir: I nije neki direktor, ipak je s nama u svemu. Svi smo na istom levelu. Po pitanju ideja je glavni, a po svemu ostalome smo svi jednaki.

Marko, ti si u početku sam nastupao kao Svemirko ili…?

Marko: Nisam, nisam. To ljudi krivo tumače. Ja sam prije svirao sam pa mi je to dosadilo. Nastupao sam prije pod imenom Kimekai, meni je to bilo užas pa sam počeo s bendom pod imenom Svemirko. Sad mi je to malo manje užas (smijeh).

Kad si počeo pisati tekstove? Koja je prva uglazbljena Svemirkova pjesma?

Marko: Prvi tekst baš za pjesmu napisao sam kad sam imao negdje dvanaest godina, a zvao se Ja nisam normalan. To je bio cijeli tekst, samo sam vikao “ja nisam normalan”. Prva Svemirkova pjesma bila je Zbogom Proleteri.

Video za pjesmu Možda nisam dobar nedavno je ugledao svjetlo dana. Znam da je dio sniman u Rijeci. Na kojim još lokacijama ste snimali video i tko je zaslužan za njegovu realizaciju?

Branimir: Video je sniman kod nas u prostoru, u Rijeci i Zrenjaninu. Trebali su biti svi članovi benda u jednom trenutku u spotu, ali na kraju je ispalo drugačije.

Marko: Ma meni se nije svidjelo, ja sam rekao da moram biti samo ja (smijeh). Bilo je još nekih snimanja, ali ništa nije završilo u spotu na kraju. Video je snimao Denis Komljenović zvan Dena, to je jedan mladi nadolazeći umjetnik iz Vinkovaca. Zovite ga da vam radi spotove jer se ozbiljno bacio u taj biznis.

Što se vizualnog identiteta Svemirka tiče, dolazi li to spontano ili neko vrijeme prije nastupa razrađujete kostimografiju?

Branimir: Pa dolazi spontano. Po mom mišljenju najbolje to pokazuje naš klavijaturista Marin Tandara, on se baš najviše potrudi. On konstantno traži i obilazi second handove i ostale shopove.

Marko: Dosta to čak nekad bude zbrda-zdola, nemamo ništa dogovoreno, dogovoreno je da ne izađemo k’o zadnji seljaci i onda na kraju izađemo k’o zadnji seljaci.

Branimir: Za MIMO smo se baš dogovorili što ćemo i kako obući.

Marko: Mislim da ćemo sad morati napraviti mali zaokret, da malo to sve bolje utoniramo.

Bez obzira na to što svatko ode u nekom svom smjeru, konačna slika na kraju ispadne simpatična.

Branimir: Ljudi vole to jer nije baš uobičajeno.

Marko: Ali brzo će se to izlizati.

Mislite da će i to postati trend na našoj “sceni”?

Marko: Ne znam, to je vani trend. Samo kod nas se bendovi oblače k’o da idu na misu.

Branimir: Baš smo pričali o tome neki dan. Na INmusicu si baš po tome mogao vidjeti koji je hrvatski bend, a koji strani.

Marko: Mi se uopće ne oblačimo nešto posebno, divlje ili avangardno, samo što se kod nas njeguje taj neki look u stilu ‘idem u školu, u gimnaziju idem’.

Foto: Ziher.hr

Ne očekujemo ništa i spremni smo na sve, ali može li publika u skorije vrijeme očekivati možda još kakav video za neku od vaših pjesama?

Marko: Bit će sigurno sve više i više videa jer ljudi to vole i to diže rejting benda. Potrudit ćemo se da ih radimo što više i da budu što bolji.

Je li Dizajnerica Laura stvarna ili fiktivna osoba?

Marko: Stvarna je osoba. Branimir je ne poznaje, sva sreća. Iz Zagreba je, fina jedna djevojka. Laura, ak’ se prepoznaš, aj bok (smijeh).

Kad možemo očekivati izlazak EP-a “Tunguzija”? Negdje sam pročitala kako si spomenuo da će EP sadržavati nešto mračnije materijale od prethodnih i više synth dionica. Branimir odmahuje glavom…

Marko: Neće na kraju ništa biti od “Tunguzije”. To je trebalo izaći još u listopadu.

Branimir: Možda čak i prije ljeta.

Matko: Tako je, više se ne sjećam.

Branimir: Taj je materijal zapravo nastao za projekt u kojem smo nas dvojica trebali svirati. Ja bi svirao elektronske bubnjeve, on gitaru i synth. Od te ideje je nastao Svemirko pa smo mislili pjesme prilagoditi bendu i izdati kao EP, ali predugo je trebalo za realizaciju – nažalost.

Marko: Neće na kraju ništa biti od tih pjesama, dosta mi ih je više. Pokušao sam, dao sam sve od sebe u nekoliko navrata da to napravimo, ali jednostavno ne ide. Tamo pred ljeto, 15. svibnja izlazi novi album.

Branimir: Ovo nisam ni ja znao (smijeh). Ekskluziva.

Marko: 1. svibnja će ići neki singl, a 15. ide album uživo.

Pretpostavljam da su to sve materijali koje niste nigdje izvodili uživo.

Marko: Tako je. Sve novi materijali.

Planira li se kakva kreativna pauza nakon izlaska novog albuma ili će uslijediti nove svirke i promocije?

Branimir: Nema pauze, onda sve tek kreće. Ove godine pokušavamo imati što više koncerata. Događaju se promjene na jesen, idem na fakultet van države, nakon toga je sve u Markovim rukama, a do tada ćemo svirati koliko god možemo.

Marko: Imat ćemo oproštajni koncert u Areni (smijeh).

Spominjala se ideja o kolektivu bendova koji njeguju sličan glazbeni stil. Jeste li krenuli u realizaciju tog projekta ili je ideja još uvijek u razradi? 

Marko: Sad će Luul uskoro izbaciti nešto novo. Ivana Lulića znaš, vidio sam vas da pričate (smijeh). Ima tu još par dečkića koji će nešto izbaciti, ja bih volio da to bude prije nego kasnije, ali sve u svoje vrijeme.

Hoćete li kao kolektiv imati neko zajedničko ime?

Marko: Ime će biti isto kao i naša izdavačka kuća, Više manje zauvijek. To će biti kolektiv glazbenika, a svako izdanje će imati svog autora.

Što vam je draže: Festivalski ili intimniji nastupi?

Branimir: Intimniji nastupi.

Marko: Festivali su dobri jer je ljeto. Draže nam je ipak svirati u klubovima. Bliže smo ljudima.

Branimir: Doduše, do sada smo svirali samo na dva festivala. Velvet i SuperUho.

Marko: I Brucošijada FER-a koja je zapravo festival.

Branimir: Da, Brucošijada FER-a je bila baš super. Sad nam slijedi nastup na MENT festivalu u Ljubljani.

Nanizali ste dosta svirki. Ima li neka koja vam je ostala u posebnom sjećanju?

Branimir: Imali smo jedno 27 koncerata prošle godine i svaki je imao nešto svoje. Dobro smo se našli kao ekipa i cijelo vrijeme smo se skupa vozili u kombiju. Prvo mi sada na pamet pada kad smo zadnji put svirali u Splitu. Naš kolega i još jedan dečko su se malo previše zanijeli dok su plesali pa su pred kraj pjesme pali na syntheve od Tandare. Ima zapravo i snimka na YouTube-u. Ima svakakvih situacija.

Marko: Pa dobro, a što bi izdvojio?

Branimir: U Beogradu kad smo ostali vani, pa nismo mogli ući u stan pa je naš kolega Marin Tandara spavao u lišću. Sad mi ništa drugo ne pada na pamet.

Marko: A koji ti je najbolji koncert? To je pitanje (smijeh).

Branimir: A to (smijeh)! Meni je najbolji bio u Vinkovcima. Svirao je Svemirko, Dog’s Beach i Harvo Jay. Po meni tri benda koja bi trebala češće svirati zajedno.

Marko: Ne, tri najbolja benda iz Hrvatske. Bez beda. Meni je recimo svirka u Rijeci ostala u pamćenju, to je bio show. To mi je možda čak i najbolji koncert.

Branimir: Da, tamo nam se baš sve poklopilo. Bilo je puno naših frendova, prodano je puno karata.

Spomenuli ste MENT festival, gdje vas na našim prostorima u skorije vrijeme možemo čuti?

Branimir: Trenutno dogovaramo tri nastupa za Uskrs. U planu je mini turnejica Osijek – Vinkovci – Đakovo, ali još ćemo vidjeti. Nikad nismo previše svirali u Slavoniji, tome se radujemo. Ja sam iz Vinkovaca, još jedan član benda također, Marko je iz Đakova, to će biti show.

Marko: Nema smisla da sad presviravamo stari materijal, bit će dobro i sa starim materijalom, ali mi bi prvenstveno htjeli svirati nešto novo.

Lagano, ali sigurno prelazimo na zadnje pitanje. Koja je najranija uspomena vezana uz glazbu koje se možete sjetiti?

Branimir: Prvo mi na pamet pada kad sam u drugom osnovne gledao film o Beatlesima na TV-u. Na kraju je bila pjesma Hey Jude, znam da zvuči kao klišej, ali to me se baš dojmilo.

Marko: Ja ne znam. Sjećam se da sam kao klinac znao pjevati onu pjesmu Hej čuča, čuča, čuča…

Ajme, ti znaš tu pjesmu!

Marko: Znao sam k’o klinac, sad više ne znam.

Do sada nisam upoznala osobu koja zna tu pjesmu. U vrijeme kad sam je ja čula kao dijete vrtjela se dosta na radio postaji Velika Gorica, taman negdje pred emisiju Dr. Drage Rubala ili tako nešto. Hej čuča čuča čuča ja sam dečko srca vruća, na pameti si mi ti, dojdi dojdi pi pi pi… Užas.

Branimir (u nevjerici): Pa dobro (smijeh)…

Marko: To su me tjerali da pjevam. I Mala Čiči.

Završavamo u veselom tonu, dečki hvala na čajanci.

Nema na čemu.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social

Komentari