Retropetak: You talkin’ to me? (“Taxi Driver”, Martin Scorsese)
Dugih četrdeset godina je prošlo otkako je snimljen jedan od najdojmljivijih filmova moderne američke kinematografije. Taxi Driver izašao je 1976. godine, nekoliko godina nakon male revolucije u američkom filmu. Tih su godina mladi autori poput Scorsesea, Coppole ili Spielberga pokušavali svakim novim uratkom publici priuštiti nezaboravno iskustvo. Francis Ford Coppola to je učinio s prva dva nastavka Kuma, Steven Spielberg vrlo popularnim filmom Ralje, a Taxi Driver je Martina Scorsesea dokazao kao jednog od najtalentiranijih modernih autora. U međuvremenu film je stekao kultni status i dan danas rado je gledan od strana raznovrsne publike.
Scorsese, Schrader i De Niro
Trojac koji je najzaslužniji za kvalitetu, ali i veliki uspjeh ovoga filma upravo su redatelj Martin Scorsese, scenarist Paul Schrader i glavni glumac Robert De Niro. Također ne treba zanemariti niti doprinos ostalih glumaca kao što su Judie Foster ili Harvey Keitel, kao niti glazbu Bernarda Herrmanna. S radom Scorsesea i De Nira te njihovim čestim suradnjama upoznati su i najveći filmski laici, dok se o liku i djelu scenarista Paula Schradera u pravilu zna vrlo malo. Osim vrhunskim scenarijima, Schrader je na sebe skrenuo pažnju fantastičnim filmom Mishima: A Life in Four Chapters, kojeg je sam napisao i režirao. Bez obzira na pojedinačna ostvarenja svakog od njih trojice, kada rade zajedno, vrhunski rezultat je zajamčen. To se nažalost dogodilo samo dva puta do sada, u filmovima Taxi Driver i Raging Bull. Ipak, ta dva filmska klasika konstantno se nalaze na listama najboljih američkih filmova svih vremena.
Travis Bickle, nesvakidašnji antijunak
Bez obzira na sve, najviše divljenja od strane publike i kritike zaradio je Robert De Niro. On u filmu Taxi Driver igra glavnu ulogu. Lik mentalno nestabilnog veterana Vijetnamskog rata, po imenu Travis Bickle, koji se zapošljava kao taksist u New Yorku. Poznata je činjenica da se Robert De Niro kao mladi glumac trudio što vjerodostojnije prikazati lika kojeg glumi. Kako bi se što više uživio u lik Travisa Bicklea, odlučio mjesec dana raditi kao taksist. U tih mjesec dana svakodnevno je vozio preko dvanaest sati po njujorškim ulicama. Svaki glumac ima svoje metode, ali ova je očigledno vrlo dobro upalila jer je rezultat bio jedna od najboljih izvedbi u povijesti američkog filma.
Kada je glavni glumac bio spreman, sve je moglo početi. Nakon što se vratio kući s ratišta u dalekom Vijetnamu, Travis Bickle se nikako ne uspijeva ponovno uklopiti u društvo. S obzirom na to da je u vrijme rata vjerojatno svjedočio stravičnim slikama, teško je od njega očekivati da će u budućnosti moći živjeti ‘normalnim’ životom. Otegotna okolnost je i to što on živi potpuno sam, u gradu od kojih 9 milijuna stanovnika. Počinje raditi kao taksist, iz nekoliko razloga. Novim poslom pokušava pronaći svrhu svoje egzistencije dok se istovremeno bori s usamljenošću. Ne može se reći da mu ne godi bauljati uličicama New Yorka.
‘Spašavanje’ društva
Sve se na kraju svodi na njegove očajničke pokušaje reintegracije u društvo. Sav svoj bijes usmjerio je prema talogu društva i monolozima priziva ‘kišu’ koja će oprati sav ološ s ulica grada. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja zavođenja službenice političke kampanje, Bickle se odlučuje preuzeti inicijativu i sam napasti to ‘društvo’ koje ga ignorira ili ne prihvaća. Prvotni plan je atentat na popularnog političkog kandidata, ali kada i to propadne, on pokuša spasiti društvo samoubilačkom misijom spašavanja malodobne prostitutke (Jodie Foster) od svodnika koji je zlostavlja.
Napad je prošao dobro i Travis postaje heroj, u novinama se pojavljuju naslovi koji ga spominju kao „Čovjek koji više nije htio trpjeti“ ili „Čovjek koji je ustao protiv ološa…“. U jednom trenutku imamo nesimpatičnog taksista, lika koji oružjem napada društvo koje ga odbija, čovjeka kojeg nitko ne bi htio sresti u mračnoj ulici. Dok samo jedan masovni pokolj kasnije imamo nasmijanog superjunaka koji je zaštitio malodobnu prostitutku. Zaključno bi se moglo reći da je Travis Bickle potpuno slučajni heroj. Iako ga društvo u kojem živi sada smatra aktivistom, gledatelj nikada nije potpuno siguran da je Travis pozitivan lik. Razumijemo njegove postupke, ali ih ne podržavamo u potpunosti. To se krije sva genijalnost ove priče. Je li Travis Bickle junačina?
Nagrade koje (ni)je dobio
Are you talkin’ to me? Upitao je samoga sebe Taxi Driver, gledajući se u ogledalo. I tako je nastala jedna od najpoznatiji, i jedna od najčešće ponavljanih rečenica u modernom američkom filmu. Budući da ozbiljne udruge i organizacije ne dodjeljuju nagrade pojedinačnim rečenicama izgovorenima u filmu, valja spomenuti konkretne nagrade koje je ovaj klasik zaradio. Uvijek je zanimljivo provjeriti kako je određeni film doživljen u trenutku kada je prvi put prikazan širokoj publici. Često se događa da su neki od uradaka, koji su danas smatrani remek-djelima sedme umjetnosti, za svojeg izlaska žestoko kritizirani.
Taksist je bio kritiziran zbog nasilja prisutnog na ekranu, ali svejedno je zaradio četiri nominacije za Oscara. Začudo, nije dobio niti jednu nagradu. Oscar za najbolji film preoteo mu je Rocky, a nagradu za glavnu mušku ulogu posthumno je dobio Peter Finch za ulogu u filmu Network. Zanimljivo je da Martin Scorsese nije bio niti nominiran za maestralnu režiju. Ipak, film je nagrađen Zlatnom palmom na filmskom festivalu u Cannesu pa se ne može reći da je redatelj ostao praznih ruku.
