Istaknuto
07.01.2019.

Vrijeme čitanja: 4 minute Zašto je važno biti član jedne ili više sekcija KSET-a detaljnije možete pročitati u knjizi, a mi smo za vas pripremili 9 zanimljivosti koje se kriju na stranicama punim bisera i zanimljivosti te brojnim fotografijama koje nas tjeraju da poželimo da smo živjeli u vrijeme naših roditelja, ali i da sami stvaramo svoje uspomene u KSET-u.

03.01.2019.

Vrijeme čitanja: 7 minute Za početak 2019. godine prisjetit ćemo se domaćih albuma koji su po mišljenju glazbene redakcije obilježili godinu iza nas.

Izvedbene umjetnosti

The Guardian uvrstio Olivera Frljića na listu najuzbudljivijih europskih redatelja

07.09.2018. Tim Hrvaćanin[Oliver Frljić] Foto: HNK Ivan pl. Zajc
Vrijeme čitanja: 2 minute

Kazališni kritičar britanskog dnevnog lista The Guardian Matt Trueman uvrstio je hrvatskog kazališnog redatelja Olivera Frljića u članak pod naslovom “Move over Ivo van Hove: Europe’s hottest theatre directors”. Trueman je, kako naslov sugerira, izdvojio pet trenutno najuzbudljivijih i najaktualnijih europskih redatelja za koje sugerira da bi se trebali probiti na britansku kazališnu scenu. Trueman piše da je Frljić jedan od najkontroverznijih europskih kazališnih redatelja koji se suočio s nasilnim i političkim prijetnjama – ali i jedan od Europi trenutno najpotrebnijih koji traži “pravi umjetnički alat kako zaustaviti poniranje u nacionalistički pakao”.

“Oštar i nemilosrdan politički umjetnik, Frljićev rad analizira političke događaje širom bivše Jugoslavije – posljedice rata, uspon desnog nacionalizma, slabosti demokracije. Računa na šok i prijezir. U jednoj predstavi (op.a. misli na “Kompleks Ristić“) glumci uriniraju po zastavi Jugoslavije (op.a. Trueman pogrešno navodi da uriniraju po zemljovidu regije). U drugoj predstavi (op.a. “Naše nasilje i vaše nasilje“) glumica vadi zastavu iz vagine. Unatoč kaotičnom anarhizmu, Frljićevo je kazalište također i proračunato. Propituje granice kazališne forme, izmišlja lažnu prošlost svojih glumaca, citira i kritizira tuđe predstave u svojima i igra se pojmovima reprezentacije i stvarnosti.”

-> Move over Ivo van Hove: Europe’s hottest theatre directors

Trueman je u članak uvrstio i 41-godišnju Susanne Kennedy, njemačku redateljicu koja je prošle godine postala kućna redateljica slavne berlinske Volksbühne i savjetnica novog intendanta Chrisa Dercona (u međuvremenu već bivšeg). Njezine predstave “Fegefeuer von Ingolstadt” i “Warum läuft Herr R. Amok?” u produkciji Münchner Kammerspiele sudjelovale su na godišnjem festivalu najboljih njemačkih predstava Theatertreffen u Berlinu 2014. i 2015. godine. Kennedy svoje glumce maskira i pretvara u lutke koje otvaraju usta dok se unaprijed snimljeni tekst reproducira. Trueman piše da Kennedyn distanciran stil, koji graniči s instalacijom, otkriva prazninu neoliberalnog života.

Političko kazalište također je područje djelovanja austrijsko-izraelske 41-godišnje redateljice Yael Ronen koja radi s glumcima Romima ili izbjeglicama iz Afganistana, Sirije i Palestine u Maxim Gorki Theatru u Berlinu (op.a. u kojem je ove godine režirao i Frljić, autorski projekt “Gorki – Alternative fur Deutschland“). Trueman piše da se Ronen u svojim politički aktualnim, ali istovremeno intimnim predstavama bavi životima i identitetima svojih glumaca, često miješajući činjenice s fikcijom.

Trueman je spomenuo i dvoje francuskih redatelja – 31-godišnji Julien Gosselin pozornost je na sebe skrenuo maratonskim uprizorenjima romana “Elementarne čestice” Michela Houellebecqa (četiri sata) i “2666” Roberta Bolana (12 sati). Sa samo 26 godina bio je najmlađi redatelj ikad čija je predstava sudjelovala na prestižnom festivalu u Avignonu. Caroline Guiela Nguyen, 36-godišnja sociologinja voditeljica kazališne skupine Les Hommes Approximatifs, počela je kao redateljica klasika, no u međuvremenu se više okrenula autorskom materijalu. Surađuje i s francuskim dramatičarom Joëlom Pommeratom čiju smo dramu “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” prošle sezone gledali u Gavelli u režiji Paola Magellija.

Što se Ive van Hovea iz naslova tiče, riječ je o trenutno najslavnijem europskom kazališnom redatelju i dugogodišnjem umjetničkom ravnatelju Toneelgroep iz Amsterdama (od ove sezone preimovanog u International Theatre Amsterdam) koji je zadnjih godina osvojio Broadwayu i britansku scenu svojim režijama klasika kao što su “A View From The Bridge” (za što je dobio nagradu Tony za režiju) i “The Crucible” Arthura Millera. Van Hove je režirao i praizvedbu mjuzikla “Lazarus” Davida Bowieja i Ende Walsha u New York Theatre Workshop, a prošle je godine u National Theatre u Londonu uprizorio film “Network” Sidneya Lumeta s Bryanom Carstonom (Breaking Bad) u glavnoj ulozi.

(Visited 59 times, 1 visits today)

Komentari