novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Trauma koja izobličuje sjećanje (“The Tale”, J. Fox)

Foto: trailer screenshot
Vrijeme čitanja: 4 minute

Početkom godine, na američkom Sundance Film Festivalu, dogodila se premijera filma The Tale. Nešto prije toga, Hollywood je potresla vijest o seksualnim skandalima poznatog producenta Harveyja Weinsteina nakon čega su slijedile brojne ispovijesti o tim događajima. Dodjela Zlatnih globusa bila je u duhu snažnog osvješćivanja i progovaranja o seksualnom uznemiravanju u filmskoj industriji. Tako da je ovaj film svoje svjetlo dana doživio upravo u najprikladnijem trenutku kada su cijelu filmsku industriju obasula otkrića o razmjerima zlostavljanja. Jennifer Fox (najpoznatija po seriji dokumentaraca poput Flying: Ispovijest slobodne žene i Američke ljubavne priče) prikazala je vlastitu priču o zlostavljanju i pretvorila ju u osjetljiv i inovativan film koja pogađa duboko u srce, najbolje prenoseći razornu aktualnu situaciju.

Istinita je vrjednija ako se može podnijeti

Film The Tale, odnosno Priča temelji se na iskustvu redateljice i producentice Jennifer Fox koja je u ranim tinejdžerskim godinama imala “posebnu” vezu s dvojicom odraslih trenera. Ne, to nije jedan od onih filmova dokumentarnog predznaka koji će retrospektivno prolaziti sjećanja i iskustva, zbunjenost, možda i sram žrtve prateći traumatično iskustvo. Ono što slijedi je mukotrpno i snažno emocionalno istraživanje onoga što je istinito i što nije, što se zamišlja i što je stvarno. Postoje priče koje stvaramo kako bismo sebe zaštitili od potencijalnih bolnih sjećanja i ožiljaka koji leže duboko u nama.

Foto: facebook.com/TheTaleMovie

Jennifer je 48-godišnja uspješna novinarka i profesorica te živi prilično dobrim životom sa svojim zaručnikom u New Yorku. Nakon zabrinutog poziva i inzistiranja majke (Ellen Burstyn) koja je pronašla njezinu priču, školsku zadaću pisanu prije više od 30 godina, Jennifer je prisiljena zaroniti duboko u sebe i svoja potisnuta sjećanja. Počinje preispitivati prirodu svoje prve seksualne veze. Njezina majka vjeruje da priča dokazuje da ju je trener trčanja Bill (Jason Ritter) zlostavljao pod budnim oko gospođe G., trenerice jahanja (Elizabeth Debicki).  Jenny sama ne može prihvatiti tu verziju, ispreplićući sjećanja, vlastita iskustava te svoje istraživačke sposobnosti odluči razumjeti kroz prošlost koju je potiskivala cijeli svoj život.

 Mutna sjećanja i oštra režija

Ono što je vrlo zanimljivo u samom filmu je način na koji Jennifer ispituje samu sposobnost pamćenja, kroz ugađanje i zamjene koje mijenjaju tok njezine priče. Prva promjena koja se dogodila je možda na prvi pogled neznatna, ali uvodi nas u fokus filma, a to je raspetljavanje i slaganje potisnutih sjećanja. Jennifer se nije točno sjećala koliko je bila stara kad je počela zlostavljanje. Naš prvi uvod u život mlade Jenny je u dobi od petnaest godina, prije nego što se priča vrati nekoliko koraka te se pojavi mlađa djevojka od trinaest godina.

Jedan od Foxovih mnogobrojnih stilskih poteza je taj kada prvi put vidimo trinaestogodišnju Jennifer. Ona samu sebe pamti više fizički razvijenu (inače ju i glumi zrelija glumica). Tek kad je prikazana stvarna fotografija, film se mijenja i uvodi Jennifer kao dijete koje je ona uistinu i bila. Isabelle Nélisse, koja glumi mlađu Jenny, izvrsno je utjelovila djevojku na rubu onoga što će definirati njezin život.

Dok je Jenniferina percepcija cijele situacije pomalo tupa i mutna,  Foxova režija i scenarij zato su jasni, namjerni i izravni. Vrlo je interesantno na koji je način Fox implementirala svoj dokumentarni stil, kroz intervjuiranje i  direktne kontakte glumaca s kamerom.  Odrasla Jenny provodi lažne razgovore s Billom, gospođom G. i sama sa sobom, tražeći pritom odgovore na pitanja zašto i kako, dok nitko od njih ne može dati odgovor. Glumci ostvaruju  kontakt s kamerom kako bi nam pokazali idealizirane, humane, ali i lažne figure iz Jennyne memorije, odnosno iz njezine perspektive.

Glumci koji priču čine autentičnom

Postoji mnogo preklapajućih niti i vremenskih okvira.  Kroz razgovor ili promatranje u zrcalu, isprepliću se  priče trinaestogodišnje i odrasle Jenny koje se međusobno suprotstavljaju.  Ostvaruje se vrlo dinamičan učinak i ravnoteža između Jenny kao odrasle i djeteta duboko izložena spomenutim događajima. Obje glumce delikatno se postavljaju jedna prema drugoj uz zamišljene izvedbe. Neposredna izmjena s Dern na Nélisse otkriva kako su oboje jako dobre u različitim ulogama iste osobe tako da se do kraja te izmjene između starije i mlađe Jenny osjećaju posve prirodni.

Ostale izvedbe prilično su dobre. Ritter je odlično upriličio Billov lik pokazujući šarm i manipulaciju. Debicki je vrlo uvjerljivo prikazala gđu G. i kao grabežljivicu i žalosnu žrtvu na svoj način. Burstyn u ulozi majke gura Jennifer u što dublje istraživanje, ne samo u namjeri otkrivanja istine, moguće i iz djelomične krivnje koju osjeća. Jenniferin zaručnik pruža veliki osjećaj pristranosti i zrele podrške. Tako u samoj glumačkoj postavi nema slabe uloge, a svi oni doprinose da se priča osjeća neposredno i duboko.

The Tale je mučna, ali moćna priča.  Svakako predstavlja inovativan, srčan i iskren film. Obiluje ogoljenim emocionalnim situacijama, pogotovo u trenucima kada se Jennifer suprotstavlja znaku žrtve koja ju uvlači u preispitivanje njezinog života općenito. Tu su i prizori onoga što je mlada Jennifer nazvala ljubavlju, ali svi drugi na svijetu to bi zvali silovanjem. To je katarzijsko svjedočenje zlostavljanja koja je pretrpjela i vrlo osobnu tugu koja je trajala tijekom cijelog života. Priča je za razliku od filmova slične tematike, specifična i duboka. Iako su priče seksualnog zlostavljanja bolno uobičajene, Jennifer Fox pokazuje zašto je svaka od tih priča toliko oštra, strašna i jedinstvena.

Be social

Komentari