O Božiću od klasika do suvremene proze

Ako povučemo paralelu između priča i romana klasika i onih moderne i suvremene proze u blagdanskom ozračju, nailazimo na različite tehnike dočaravanja istog tog ozračja. Već u Dickensovoj Božićnoj priči ili priči Kako je Grinch ukrao Božić Dr. Seussa, susrećemo zanimljiva i maštovita oslikavanja proslave Božića i pripreme za njega. Različite kreature, duhovi ili nešto treće što je simboliziralo blagdansko ozračje bile su samo neki od likova koji su razvijali maštu kod djece ili ih pak zastrašivali, a koji su se koristili u knjiškim klasicima koji su se tada čitali, a čitaju se i danas.

No te priče imale su i nešto toplo, lijepo i bajkovito u sebi, a bile su i specifično ilustrirane te popraćene kaligrafijom kod njihova ispisivanja, osobito glavnog naslova ili naziva poglavlja. Takve knjige danas su rijetko sačuvani primjerci koje u izvornom obliku možemo pronaći još u ponekom antikvarijatu diljem Europe ili svijeta, ili u muzejima kao izložbene primjerke. Unatoč tome, njihove fabule i priče znaju gotovo sve generacije čitajući ih i sada u raznim osuvremenjenim pisanim, ilustriranim ili digitaliziranim oblicima.

Radnja Božićne priče Charlesa Dickensa odvija se oko škrtog direktora londonske banke Scroogea, kojem se uoči Božića ukazuje duh prijatelja Marleyja i govori mu kako će ga posjetiti tri duha: duh prošlosti, sadašnjosti i budućnosti koji ga do kraja priče navodi da postane bolji čovjek te da do Božića ispravi sve svoje krive postupke. Božić bi mogao biti idealno vrijeme za to. Ova knjiga napisana je u vremenu kada su Britanci tek počeli istraživati o božićnoj tradiciji i simbolima slanja čestitki, kićenja drvca i pjevanja adventskih i Božićnih pjesama.

Grinch umjesto Djeda Božićnjaka

U priči Dr. Seussa Geisela Kako je Grinch ukrao Božić, božićna bajka prikazana je na nešto drugačiji način; vizualno pomalo zastrašujuća s mnogo više kiča, zaranjajući u svijet mašte toliko duboko da autor u njoj izmišlja jedan posve novi narod i grad u kojem narod živi. Radi se o narodu Who’s koji žive u Whovilleu, iliti na naški, u Tkogradu.

Glavni lik Grinch je mrzovoljna špiljska kreatura prepuna gorčine u sebi, sa srcem fizički dva broja manjim. Potpuna je suprotnost stanovnicima Whovillea prepunima topline, velikodušnosti i veselja zbog velike Božićne proslave te priprema za nju. Grinch, saznajući da se Who’si spremaju za Božić, odluči uništititi im to veselje ušuljajući se u Badnjoj noći u grad prerušen u lik Djeda Božićnjaka, ukravši im božićna drvca, darove i hranu za blagdanski ručak.

Ovdje već možemo uvidjeti da se sakralnost Božićnih blagdana pomalo gubi i prije modernoga konzumerističkog doba. Stanovnicima Whovillea bi Grinch potencijalno ‘ukrao’ Božić, uzevši im materiju za proslavu, čime je bit blagdana postao kič, umjesto onoga što nosimo u sebi.

Na koncu ove priče, malena stanovnica Whovillea, Cindy Lou, pokazuje Grinchu pravi put do sreće, pa on vraća stanovnicima sve ono ukradeno, srce mu se fizički povećava te postaje biće koje osjeća, a ti osjećaji više nisu ograničeni samo na mržnju.

U mnoštvu trilera i jedan obiteljski roman

Suvremeni romani i priče s blagdanskom tematikom, najčešće su adaptirani kroz različite filmske naslove koje puno puta odgledamo prije no što pročitamo knjiški predložak iz kojeg su proizašli, pa su često ti filmovi i puno popularniji od originalne knjige.

Tipičan primjer jedne takve suvremene knjige po kojoj je 2004. godine snimljen i film jest naslov Johna Grishama Kako preskočiti Božić. Grisham je osim mnoštva trilera napisao i ovu satiričnu komediju s ponekom bajkovitom konotacijom. Ova priča je istovremeno božićna i antibožićna priča, no ipak je u svojoj biti topla i lijepa blagdanska priča.

Bračni par Luther i Nora Krank, poznati po najljepše okićenoj okućnici u svojoj ulici, jedne zime odluče onako iznenada božićno slavlje, jednostavno, preskočiti te otići na krstarenje Karibima. Njihova kći jedinica ionako neće biti kod kuće za blagdane jer je na volonterskom radu u Peruu pa im slavlje nema previše smisla. Ta njihova banalna odluka donesena preko noći uzrokuje opću pobunu gotovo cijelog susjedstva. Ove godine neće biti velikog svjetlećeg snjegovića na krovu kuće, nitko od susjeda neće biti pozvan u njihov dnevni boravak na najraskošniji božićni ručak u ulici, i odjednom Krankove svi počinju ismijavati.

Spašavanje blagdana u zadnji čas

Svi se osjećaju ljutito jer neće biti pozvani na proslavu. Odjednom kod Krankovih nestaje sva blagdanska čarolija i duh Božića se gubi. Uto nazove kći Blair i najavljuje svoj dolazak kući na Badnjak, a obitelj Krank ima još svega nekoliko sati vremena za pripreme svega čega su se htjeli odreći jer dućani samo što se nisu zatvorili. Ovdje se napetost priče zaoštrava, a susjedi kao pravi prijatelji priskaču u pomoć sa svih strana.

Blagdanski zapadnjački konzumerizam i natjecanje u tome tko će bolje okititi svoje ognjište ili darovati skuplji poklon ipak nisu vodilje ove lijepe priče jer u prvi plan makar na, ne odmah uočljivi način, dolaze ljudska dobrota, plemenitost i prijateljstvo.

Božićni krimić

Predbožićno raspoloženje u svom kontekstu prikazao je i naš autor Goran Tribuson i to u svome krimi-romanu Propali kongres. Ovo nije tipičan božićni roman, no tijek njegove radnje i okolina u kojoj se radnja odvija, naveliko ukazuje na to da se radi o skorašnjem blagdanu Božića.

Početak je 90-ih godina prošloga stoljeća, snijeg je pao, a ukusni čokoladni bomboni u robnoj su su kući upakirani u fini blagdanski celofan koji nevidljivim slovima ispisuju opasnost jer netko u poneki od njih uštrcava otrovni cijanid. Zimskim, hladnim i snježnim Zagrebom zavlada sveopća panika, okolina je prepuna straha i strepnje, ali se ipak u zraku i kod ljudi osjeti blagdansko ozračje.

Ovo je još jedan način kako se predbožićno raspoloženje može spretno unijeti u prozu, a da to ne bude njezina vodeća tema. Snijeg koji je zabijelio Zagreb tih 90-ih godina ovaj krimi-roman čini znatno ugodnijim za čitanje jer uzročno-posljedične veze u njemu nisu naglašene koliko u nekim drugim kriminalističkim djelima, likovi čitatelju mogu jako prirasti k srcu, a usporeni način življenja tijekom tog snježnog prosinca stvara mogućnosti da se ljubavne situacije te obiteljski život odviju na pravi način.

Kolačiči s dozom životne mudrosti

Činjenicu da se blagdansko ozračje može pokazati kroz pravljenje malih i slatkih božićnih kolača koji svaki zasebno čitatelju može donijeti neku životnu poruku, dokazala je Ann Pearlman svojim romanom objavljenim prije nekoliko godina pod nazivom Klub božićnih kolačića.

Svi mi volimo božićne kolače, mnogi od nas uživaju u njihovu spravljanju, a  poneki vole i raspravljati o njihovoj recepturi, dozama čokolade, šećera, boja i likera u njima. Ovaj lijep i romantičan roman u svojoj fabuli objedinjuje blagdansku priču o receptima, ali i priče o nadi, poštovanju i životnim iskustvima žena različitih generacija. Okupljaju se u dvanaestom mjesecu u takozvani Klub božićnih kolačića, koji uistinu postoji, pri čemu svaka donosi svojih trinaest paketića kolačića od kojih po jedan ide u dobrotvorne svrhe u hospicij u gradu. Jedna drugoj velikodušno daju svoje recepte dodajući u njih dozu vlastite životne filozofije.

Svaka od žena iz Kluba kroz proteklu se godinu suočila s nekim životnim izazovom iz kojeg je izašla jača, od zloćudnih bolesti do preljuba ili zaljubljivanja u mlađe muškarce, a predstojeći Božić služi im kao lijepo zajedničko okupljanje za dijeljenje svih tih iskustava. Ann Pearlman, inače psihologinja po struci, u roman unosi stručne psihološke termine kroz karakterizaciju svojih likova, što knjigu čini kvalitetnijom i angažiranijom od samo simpatične blagdanske knjige.

Čitali mi klasik o Božiću ili nešto objavljeno tek nedavno, sigurno je jedino da ćemo uz priču povezanu s Božićem dobiti i dašak magične atmosfere obojane u bijelo.