novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Vukovar film festival – Čudovišne bajke i povratak u zlatne dane diskoteka

Foto: Press
Vrijeme čitanja: 3 minute

Priča nad pričama, visoko estetizirana barokna bajka u režiji Mattea Garronea, stigla je iz službene kanske konkurencije u Vukovar, a prikazan je i glazbeni dokumentarac Zvonimira Rumboldta Pola stoljeća diska koji nas je odveo u početke tih popularnih okupljališta.

U prvom filmskom poluvremenu ove smo godine imali prilike vidjeti dva Disneyjeva igrana filma utemeljena na bajkama – nimalo inovativnu Pepeljugu koja, osim sjajnog utjelovljenja zla u maćehi Cate Blanchett, nema mnogo za ponuditi i Into the Woods, filmsku adaptaciju poznatog mjuzikla Stephena Sondheima koji je u filmskoj verziji namijenjenoj širokoj, a posebno mlađoj publici izgubila mnogo od svoje makabričnosti. U tom kontekstu, Priča nad pričama Mattea Garronea nadmašila je čak i izvorni Sondheimov mjuzikl, a o filmskoj verziji ne treba ni govoriti.

Utemeljen je na sedamnaestostoljetnim bajkama Gianmbattista Basilea, svojevrsnom napuljskom Dekameronu iz kojeg su inspiraciju crpili slavni bajkopisci poput braće Grimm i Charlesa Perraulta. Za potrebe filma, Garrone je izabrao tri bajke – o kraljici koja mora pojesti srce morske nemani da bi zatrudnila, kralju koji udaje svoju kćer za gorostasa i dvije stare sestre koje kralj, ujedno i seksualni manijak, poželi imati u svojim posteljama. Tri priče odvijaju se potpuno odvojeno do samog završetka krunjenjem spašene princeze koja je pobjegla od gorostasa, gdje se protagonisti okupljaju, a priče dobivaju i posljednju preobrazbu u nizu.

Foto: press
Foto: press

Govoreći o preobrazbi, nemoguće je izbjeći poveznicu s Ovidijevim Metamorfozama. U ekstravagantnom svijetu Garroneove Priče nad pričama život je isprepleten sa smrću, starica postaje lijepa poput Boticcelijeve Venere, kraljica postaje čudovište da bi spasila svog sina, a u pravom baroknom tonu, svaka ljepota je prolazna, a život samo dim na vitru,
snijeg na suncu.

Za razliku od gore spomenutih filmova, Garrone ne inzistira na napetosti fabule i banalnim elementima spektakla. U vizualno besprijekornom filmu koji pažnju posebno plijeni sjajnim kostimima inspiriranim baroknom modom, Garrone najzačudnije događaje prikazuje kao potpuno obične i upravo tu nastaje magija ovog filma. Iako tijekom filma niz epizoda izgleda potpuno sumanuto, gledatelj polako pristaje na snovitu atmosferu čitavog filma kojom ne vlada aristotelovska logika, a naposljetku se ipak sve tri priče spajaju poput slagalice i dobivamo lijepo metaforičko značenje svega viđenoga.

Garroneovu Priču nad pričama virtualni će svijet svakako pamtiti po fotografiji Selme Hayek koja jede srce morske nemani, a svima koji su opčinjeni tom fotografijom svakako predlažem gledanje filma ispunjenog ovakvim fantastičnim i zastrašujućim prizorima. Ono što nije uspjelo filmskoj verziji Into the Woods uspjelo je Garroneu – ovo nije film za djecu, već zastrašujući spoj Ovidija i napuljskih bajki besprijekornih vizuala i dubokog značenja.

U potrazi za najstarijom hrvatskom diskotekom

Nakon velikog uspjeha njegovog filma Lavanderman – istina ili mit? redatelj Zvonimir Rumboldt ponovno se odlučio za djelomično otočku temu. Naime, njegov film Pola stoljeća diska premijerno je prikazan na Solo Positivo Film Festivalu, a iz priče o prvim diskotekama u Jelsi rodio se jedan kvalitetan prilog istraživanju glazbene kulture u Hrvata. U kratkom razgovoru prije prikazivanja filma, scenarist i koproducent filma Toni Faver rekao je da je cilj bio rasvjetliti jugoslavenski srednji vijek, rane 60-e godine kojih se, prema Faverovim riječima, čak i njihovi protagonisti malo srame.

Foto: press
Foto: press

Nastao u suradnji s dokumentarnom redakcijom HRT-a, Pola stoljeća diska izvrstan su televizijski dokumentarac koji kronološki prati razvoj kulture diskoteka, od najpoznatijih zagrebačkih diskoteka (legendarnog Saloona) do manje poznatih začetaka diskoteka u Splitu, Rijeci i na Jelsi na otoku Hvaru.  Uz izvrsne sugovornike (glazbeni kritičar Zlatko Gall koji pojašnjava fenomen diskoteke, urednik Đelo Hadžiselimović govori o svojim prvim izlascima, članovi raznih VIS-ova, osnivači i posjetitelji disko klubova u svim navedenim gradovima) i simpatične vizuale, mnoštvo arhivskog materijala (članci iz novina koji pišu o pozitivnim i negativnim aspektima prvih diskoteka) i dobro strukturiranu priču, Rumboldt i njegovi suradnici pričaju nam priču o samom pojmu diskoteke i njegovom razvoju, kako u Hrvatskoj, tako i u Parizu. Na samom završetku filma, s jednim od pokretača disko kulture u Hrvatskoj, takozvanim Perom Francuzem, jelšaninom koji je bio foto model u Parizu, odlazimo u Pariz u potrazi za prvom diskotekom na svijetu i tako zaokružujemo priču o tim lokalitetima.

Ovakav doprinos dokumentiranju domaće glazbene kulture izvrstan je nastavak nekih prijašnjih radova na sličnu temu (npr. Sretno dijete Igora Mirkovića), s tim da uspjeva izbjeći preveliku dozu nostalgije i mitologizacije tog razdoblja, što je gotovo nemoguće izbjeći kad se govori o 80-ima, koje su posljednji pokušaj apoteoze doživjele u seriji Crno bijeli svijet. Naposljetku, vrijedi zaključiti da je ovako dobar dokumentarni program vukovarskog filmskog festivala još jedan dokaz da doista živimo u zlatnom dobu dokumentarizma, a Rumboldtov film dokaz da i televizijski dokumentarac, naizgled okovan u strogoj formi, može parirati autorskim uratcima.

Be social

Komentari