ZAPOSLENA ŽENA: #MeToo pokret na izraelski način
Prijateljstvo nije vječno. Neprijateljstvo nije vječno. Samo su interesi vječni.
Sir Winston Churchill
U fokusu filma Zaposlena žena (Isha Ovedet) redateljice Michal Aviad su mlada žena Orna (Liron Ben-Shlush), majka troje djece udata za muškarca koji pokušava uhodati novi restoran koji je netom pokrenuo i njezin poslodavac Benny (Menashe Noy), moćni građevinski poduzetnik srednjih godina, dovoljno srednjih da se u njima cakli dosada i požuda.
Orna je fizički potpuno obuzeta poslom te joj vrlo gust raspored nameće silnu odgovornost i oduzima svaki slobodni trenutak koji bi provela s obitelji. Benny je također oženjen, i živi na vrlo visokoj nozi, ali njegov ego ima puno jače apetite od mirnog obiteljskog života.
Upoznavanje sebe
Toksičnost odnosa Orne i Bennyja osjeća se od prvog trenutka. Režiser ga dramski naglašava i potiho raspiruje tako da gledatelj iz minute u minutu biva sudionikom psihološkog trilera. Sve izgleda kao normalan odnos šefa koji je zahvalan što je našao tako ambicioznu, mladu ženu u koju ima maksimalno povjerenje, daje joj sve zahtjevnije poslove, ali u skladu s tim dijeli nagrade, bonuse, povišice plaće, unapređuje je za svaki uspjeh, postavlja je kao šeficu marketinga za prodaju svojih bespravno izgrađenih stanova upoznaje je sa spletom korupcijskih službenika i političara koji su to omogućili itd, itd… Orna prihvaća sve što joj se nudi jer upoznavanjem novih izazova upoznaje i sebe. Jedina je hraniteljica obitelji i pokriva dugove svog muža sve u nadi da to neće trajati vječno.
No, kako Zaposlena žena ide prema kraju daje se naslutiti da će se nešto (ne)očekivano dogoditi čega ćemo mi gledatelji biti svjedoci i što će nam staviti ruku na usta da ne vrisnemo od šoka.
Režiser je majstorski napravio dva raspleta filma. Jedan je kad glavni likovi odlaze na službeni put u Pariz i odnos između Bennyja i Orne se odmotava kao klupko i dobiva neslavni završetak.
Prikaz interesa kroz igru moći
Drugi rasplet je njezin obračun sa samom sobom nakon živčanog sloma i priznanja mužu o događaju u Parizu u kojem se baš i nije potrudila biti uvjerljiva. Za potpuni preokret u životu potrebna je nevjerojatna hrabrost. Savladavanje straha i osobnih slabosti te nastavak života bez utega koji otežavaju život teške su, ali hrabre odluke. Prigušeno zadovoljstvo na licu glavne junakinje na kraju filma govori nam da je uspjela.
Skeptičan je to odgovor na #MeToo pokret koji glorificira javne osobe pravdajući ih da nisu mogle naći drugu opciju (drugi posao) osim te, Bogom dane. U ovoj izraelskoj priči, seksualno uznemiravanje se strpljivo podnosi. Druga opcija je siromaštvo, dno ljestvice, poniženje, nemogućnost ostvarenja osnovnih životnih potreba, a kamoli snova. Pitanje, ‘zašto ne može biti drugačije’ postavljaju samo oni koji nikad NISU bili u toj situaciji i nisu imali mogućnost izbora.
Zaposlena žena ujedno je i esencijalni prikaz interesa kroz igru moći u kojoj kocka ima dvije strane: strah i hrabrost. Strah je sveprisutan kroz cijeli film, a hrabrost se pokazuje tek na kraju filma kao pokušaj raskrinkavanja straha iz razloga da bi mu se moglo suprotstaviti.
