novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Žare (S.A.R.S.): “Bit će nam dobro onoliko koliko se potrudimo da nam bude dobro”

Foto: facebook.som/S.A.R.S.
Vrijeme čitanja: 6 minute

Grupu S.A.R.S. (Sveže amputirana ruka Satriania) osnovali su u Beogradu 2006. godine Dragan Kovačević-Žabac i Aleksandar Luković-Lukac. Cijela priča počinje s pjesmom Buđav lebac prvotno objavljenom na Myspaceu, a potom na Youtubeu gdje postaje glazbena senzacija. Prošle godine napunili su Dom sportova i snimili live verziju koncerta koja se osim na internetu može naći i u CD formatu u izdanju Dallas Recordsa. Kakav im je okus u ustima ostavio taj nastup, što planiraju dalje i kakve uistinu veze ima Satriani s njima otkrio nam je Žarko Kovačević – Žare, vokal i frontmen grupe S.A.R.S.

Zašto Sveže amputirana ruka Satrianija? Imate nešto protiv njega? 🙂

Žare: Nemamo ništa protiv Joea Satrianija. (smijeh) Gitarista Luković je njegov fan i onih dana kad smo trebali birati ime bendu, Joe je nastupao u beogradskoj areni i onda su išli razgovori o tome kako kida gitaru, ludilo… Za one što ne znaju, on je jedan od najboljih gitarista sadašnjice. Išao je poslije probe razgovor: “Što misliš odakle ide to njegovo umeće sviranja gitare, da li iz ruke, motorike prstiju ili iz glave? Kada bismo mu mi amputirali tu ruku i stavili našem gitaristi da li bi on bolje svirao ili ne?” Onda je krenula ta ludačka priča koja nema veze s vezom. Odnosno, ima veze ako si pijan i popiješ dosta piva, ali došli smo do tog naziva “amputirana ruka Satrijanija” i dodali to “sveže” da i skraćenica bude efektna i tako je to krenulo.

Upravo na tu temu postoji jedna pošalica vezana uz Ramba Amadeusa koji je izjavio (kad je čuo ime vašeg benda) da nikada ne bi pustio vašu pjesmu da se nađe u ulozi glazbenog urednika.

Žare: Da, to je bila baš kultna priča. Kad su moj brat i gitarista Luković stopirali igrom slučaja su naletili na Ramba koji je vozio auto i išao za Crnu Goru. I počela je priča: “Rambo, mega care, imamo bend. Zovemo se Sveže amputirana ruka Satrijanija.” On je na to rekao: “Da sam ja neki muzički urednik ne bi vam nikada pustio to jer se, eto, zovete tako.” To je jedna zanimljiva priča dok još nismo bili poznati. Eto, kako nas je Rambo uopšte doživeo. (smijeh)

Svoje albume stavljate na free download.

Žare: Situacija oko autorskih prava je užasna u Srbiji. Pretpostavljam da je nešto malo bolja u Hrvatskoj. Odlučili smo da te albume izdajemo kao free download varijantu i pokazalo se to kao sjajan potez zato što bukvalno imamo publiku od Vardara pa do Triglava, a i dalje. Nijedna distribucija nije mogla da pokrije to tržište za tako kratak period i da mnogo ljudi koji su preuzeli naš album, preuzme to za tako kratko vreme. To je najbolji vid distribucije i nekako najnormalnije u vremenu u kojem živimo, tako da je to bio i logičan korak. Sada smo pokušali i da oni koji vole našu muziku i podržavaju nas, mogu da nas podrže i na taj način što će da kupe album na sajtovima za kupovinu muzike. Naravno, i da ne moramo da nastupamo 150 puta godišnje da bismo mogli da živimo od muzike. Tako smo izdali i live album i 5. studijski album Proleće i na Deezeru i na iTunesu. Live album smo izdali i u CD formatu za koji sam čuo da se sjajno prodaje po Hrvatskoj. Čim prođe ta strka oko novog albuma, okačit ćemo ga i na sajt da ljudi mogu da ga preuzmu.

Ti si student, upisao si faks. Ugodno s korisnim ili se ne može živjeti od glazbe pa gledaš dugoročnije?

Žare: Gledam praktično. Znači, što je najpraktičnije u vremenu kad te dosta ljudi sluša u cijelom regionu, na koji način promovisati svoj album. Mi to radimo preko interneta i to nam super ide. Nemamo neku podršku medija, nevezano za promotivne kampanje pred koncerte, bilo u području radio stanica, novina i televizije. U poslednje vreme zasigurno nešto više, ali nekako smo gradili svoj put od početka karijere pa do dan danas putem interneta. I taj free download izdanje je najpraktičnija i najbolja varijanta za promociju svojih pesama.

Sada je prošlo već neko dogledno vrijeme od vašeg nastupa u Domu sportova. Kada se smirio dojam, kako na to sada gledaš, kakav je utisak?

Žare: Pa ništa nije isto posle toga, znaš. (smijeh) To je jedan spektakularan koncert koji te ostavi onako zatečenog, osobito ako na to nisi bio spreman jer mi smo krenuli kao i svaki drugi demo bend. Od naših koncerata iz 2009. pa do danas, lepe stvari su se dogodile i išlo je uzlaznom putanjom. Taj zagrebčki koncert je, bez obzira što znamo da nas dosta ljudi podržava u Zagrebu i Hrvatskoj i općenito u regionu, nekako… Sama činjenica da napuniš veliku dvoranu Doma sportova je ogroman uspjeh. Jako lep momenat i to ljudi mogu čuti na tom live CD-u. Nekako me ponela atmosfera i ta energija i pošto nemam nešto izdržljiv glas, ako se dam na koncertu, pri kraju mi ode glas i to se može čuti i na live albumu. Bilo je preemotivno, ali ne patetično emotivno, nego je baš naboj emocija bio velik i teško je onda ne dati se 120% u takvom trenutku.

Smatraš li po tim rasprodanim koncertima da imate više fanova u Hrvatskoj nego u Srbiji?

Žare: Reći ću ti da smo nekako više nastupali u Hrvatskoj i svakim koncertom smo gradili tu fan bazu. Nije dovoljno pustiti muziku preko Youtubea nego je potrebno nastupati. Dosta smo nastupali u Hrvatskoj i broj ljudi koji nas prati se povećao. Što se tiče Srbije, recimo jug i jugoistok zemlje je podneblje gdje ljudi sklapaju jedva kraj s krajem i vrlo je teško otići tamo i napraviti koncert, a da je u ozbiljnoj organizaciji. Zanemarili smo taj deo Srbije i onda je vjerojatno nešto manji broj ljudi koji nas prate u tim delovima što se tiče koncerata. To je jedan od retkih delova bivše Jugoslavije gde nismo zalazili, ali se nadam da će se to promeniti uskoro. Ali što se tiče ljudi koji nas prate mislim da nema neke velike razlike između Hrvatske i Srbije, ali da budem iskren, možda za nijansu više u Hrvatskoj.
Imate već suradnje s nekim bendovima. Postoji li netko iz Hrvatske s kime biste voljeli snimiti nešto zajedničko?

Žare: Iz ove sada pozicije nemam predstavu (smijeh). Sve što smo radili bilo je spontano, desi se u momentu i nađe se na albumu. Nismo nešto preterano razmišljali o nekom izvođaču, ali zašto ne?, ako se potrefi neka energija i momenat, ali mi sada trenutno ni’ko ne pada napamet.

Nastupate uskoro i u Češkoj, Njemačkoj, Austriji… Kakvu publiku očekujete?

Žare: S obzirom da pevamo na našem jeziku, nemamo pesme na engleskom, teško je očekivati da će fanovi van granica bivše Juge biti stranci. Mada, nije da se nije dešavalo. U Švajcarskoj je dovoljno da se večer zove Balkan night i ljudi dođu poslušati bend. Otvoreni su i hoće da čuju nešto drugačije. Bilo je ljudi koji ne razumeju ni reč onoga što pevamo, ali im se svidi i posle koncerta priđu i razgovaramo. U Berlinu i Pragu ćemo prvi put nastupiti ovaj vikend tako da ne znam što da ti kažem… Očekujemo dosta ljudi, osobito s ovih prostora, a koliko će biti stranaca ostaje da vidimo.

Foto: facebook.com/S.A.R.S.
Foto: facebook.com/S.A.R.S.

Sve je nekako počelo s pjesmom Buđav lebac s kojom ste postali planetarno popularni. Postoji priča oko te pjesme i prosvjeda na kojem je nastala, pa dolazi kao simbolika s obzirom i na socijalnu tematiku koja se provlači kroz vaše pjesme.

Žare: Dobro si to rekla – planetano popularni jer smo naišli na Japanca koji svira Buđav lebac pa i na Argentinca. Doživiš da netko s desete strane sveta zasvira tvoju pesmu. Nastala je kao i sve što radimo – spotano i bez nekih velikih ambicija. O smišljanja teksta do samog kraja trebalo nam je ni 2 sata. Snimili, sve sredili i okačili na Myspace. Drugar je onda objavio tu pjesmu na Youtube i sve se to zakotrljalo i krenulo.

Radio Slobodna Evropa i The National Endowment for Democracy rade na projektu o omladini i najosjetljivijim društvenim temama na Balkanu, a emisije moderiraju poznati glazbenici. Uvodna pjesma je ona Dubioze Kolektiv, a naziv emisije je po vašoj pjesmi Perspektiva. Možemo li i tebe očekivati kao moderatora u nekoj od narednih epozoda?

Žare: Kontaktirali su nas, ali nažalost, nisam mogao to da prihvatim zbog obaveza. Uz to, pored koncerata sam student i nikako nisam mogao da iskombinujem to. Video sam i znam o čemu se radi, objasnili su mi koje su teme, ali neću učestovati zbog manjka slobodnog vremena. Gledao sam epizodu o podijeljenom Mostaru i tužno je videti u kakvom okruženju mladi ljudi rastu. Tko njih truje mržnjom? Vidiš od mladog čoveka da priča nešto, a ni sam ne zna zašto to govori.

Evo, u konačnici, po tom mišljenju kakva nam je perspektiva?

Žare: Svima nam je svima siva perspektiva. Bit će nam dobro onoliko koliko se potrudimo da nam bude dobro. U se i u svoje kljuse. Radi ono što voliš ako imaš priliku i ako nisi prinuđen da radiš za nekog kapitalistu koji će te izrabljivati. Ukoliko uspeš i imaš odvažnosti da se posvetiš nečemu što voliš i da zarađuješ od toga – go for it.

Be social

Komentari