novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Ziher bira 30 najboljih domaćih i regionalnih albuma 2015. – 2/2

Vrijeme čitanja: 12 minute

Proveli smo zadnji tjedan 2015. izlistavajući najboljih 50 stranih albuma, a sada je konačno došlo i vrijeme da (s malim kašnjenjem) predstavimo što nam je u proteklih godinu dana ponudila domaća scena, ali i regionalna. Tako smo se odlučili osvrnuti na neke od albuma koji su nam zapeli za uho te zbrojili glasove redakcije pa ih poredali od prvog do 30. mjesta, a nakon što smo jučer objavili one koji su dogurali do 16. pozicije, danas stiže i prvih 15.


15. Moskau – “Dirty Ground”
Piše: Jan Vukasović

moskauSmrt, alkohol i cigarete. U potpunosti automatski izbačene asocijacije na sam spomen „Dirty Ground“ LP-ja kolektiva Moskau. Osim očitih soničnih utjecaja na percepciju slušatelja koji dovode do ovakvih asocijacija, sama priča iza nastajanja LP-ja vjerojatno ima svoj pošteni udio u navedenom. Naime, osebujni momci, tri Ivana (i jedan Bojan) koji čine jezgru benda, htjeli su snimiti EP, da bi se na kraju toliko zgazili i napravili svoje dugosvirajuće izdanje prepuno kvalitetnog materijala. Očiti utjecaji radova Nikole Kavezića te Loua Reeda im samo idu u prilog budući da su ostali upravo to – utjecaji. Mračne inkantacije ispunjene biblijskim motivima uvode slušatelja u podjednako uznemirujuć, mrgodan, sjeban i nadasve neugodan svijet ispunjen povremenim struganjem žica te zloglasnim bas linijama. Premda je „Dirty Ground“ odličan album, valja napomenuti da je atmosfera na njemu gotovo ništavna kada se usporedi s bestijalnim nastupima ove vesele družine.


14. Bebe Na Vole – “Time of Great Deppression”
Piše: Filip Kušter

bebe na voleMoram se složiti s mnogima i reći da nešto ovakvo poput ovog albuma dugo nisam čuo. Ne samo u domaćim okvirima, već se može govoriti o puno širem spektru utjecaja, slušanja. Jeste li se ponekad zamišljali da ste iz nekog drugog mjesta i poznajete dušu okoline? Čovjek koji stoji iza naziva Bebè Na Volè, Adam Semijalac, napravio je veliku stvar. Blues za koji su mnogi mislili da je specifičan samo jugu Sjedinjenih Američkih Država, fantastično se uklapa u naše vrijeme depresije. Glas koji zvuči uvjerljivo tužno, a ujedno snažan, gitara koja osvaja sve ljubitelje blues atmosfere i tehnike sviranja, dovelo je do toga da napokon ove pjesme ugledaju svjetlo dana bez ikakve sumnje u kvalitetu istih. Snimane su kroz deset godina, a objavljene tek početkom ove godine na, mogu već sada reći, jednom od najboljih regionalnih albuma u posljednjem desetljeću. Gotovo je nemoguće opisati u ovih par redova koji spektar emocija vas obuhvaća tijekom preslušavanja albuma koji broji petnaest pjesama. Jednostavno, svaka pjesma obuzme vas na svoj način. Nema druge nego čim prije se prepustiti univerzalnoj blues magiji pod čarobnim štapićem genijalnog Adama. (Recenzija)


13. Denis Katanec – “Pejotl”
Piše: Marta Lučić

Dkatanecenis je odlučio sa svojim (hipsterskim) krugom prijatelja, koji s kazića brišu prašinu tu i tamo, podijeliti svoje remek djelo u beta izdanju kazete snimljene mikrofonom na laptopu u Katanecovom dnevnom boravku. Zašto je to bitno? Svojevrstan sistem eliminacije razabrao je vjerne slušatelje. I to one koji su spremni prihvatiti ugodni (ali ne i emocionalno smiren i lagodni) teret zbira njegovih najrazličitijih životnih priča satkanih u čudesnu mrežu pomno probranih pjesničkih slika koje su spremne kopati po našoj najdubljoj nutrini i izvući svašta. Od suza i bijesa do osmijeha.

Uz tek poneko gostovanje, radi se o akustičnom kantautorskom aranžmanu u kojem je teško razabrati žanrove koji balansiraju od indie folka do primjesa americane. Teško je izdvojiti albumske uspješnice, ipak favoriziram Bizone, KBTK i nevjerojatno snažni Topot. Uz to valja izdvojiti i izvrsne bonus stvari, konačno snimljene i ovjekovječene, a među njima se našla i glavna srcedrapateljska priča Zeka. Prihvatite ovaj lo-fi DIY pristup emocijama i dopustite Denisu da u vama pronađe kaos u kojem ćete uživati. Evo i riječi požele van /ali trag postaje krut /eh, boji se da bude primijećen /a od kad je strah radost? (Topot)


12. Zayn – “Fields of God”
Piše: Tin Đudajek

zayn

Znate one scene u filmovima, točnije tobože komedijama, kada uz jednu krasnu, pametnu i zgodnu kćer obitelj također ima i sina. Taj sin u potpunosti je drugačiji od svoje sestre te je, za razliku od nje, povučen, rijetko izlazi i izuzetno se voli oblačiti u crnu odjeću. Uvijek u ovim komedijama, na neki način, glavni protagonist završi u njegovoj sobi te nerijetko ostane u šoku izgledom interijera i glazbom koja uz izgled prostorije stvara neki nadrealni, postapokaliptični ugođaj. Ta glazba. E! To je Zayn.

Zayn je bend koji djeluje od 2011. godine, dolazi iz Bjelovara, do sada je izdao dva EP-a, oba 2014. godine, dok su nam za zadnju trećinu tekuće spremili i prvijenac pod imenom „Fields Of God“ čiji je artwork radio posljednji gospodar Atlantide i mastermind Seven That Spells, Niko Potočnjak – što je barem jedan od razloga zašto morate poslušati ovaj diskografski uradak pun intenzivnih instrumentalnih dionica koje će vas razoružati. (Recenzija)


11. Nikki Louder – “Trout”
Piše: Jan Vukasović

nikki louder troutBučni Slovenci već su nekoliko puta predstavljali svoju glazbu domaćoj publici, što na klupskim nastupima, što na festivalskim, a meni nije preostalo ništa drugo nego da o njima pričam isključivo u superlativima te mogu reći da mi je neopisivo drago što to mogu i čiste savjesti raditi. „Trout“ je izašao prije svega nekoliko tjedana, na samom kraju 2015. te se već pri preslušavanju prvog singla, Para Cargo, moglo dokučiti da nas čeka nešto zaista dobro. Čvrste, no ujedno groovy bas dionice, furiozno bubnjanje, režeće gitare reminiscentne najboljim danima noise rocka te poderani, jedva razumljivi vokali dominiraju izdanjem bez ijednog momenta dosade ili potrebe za prebacivanjem na sljedeću numeru. Album bez fillera. Još su jednom uspjeli dosta vjerno prenijeti atmosferu s nastupa uživo u format koji mogu bez problema distribuirati, a na vama je da se odvažite i poslušate uvjerljivo ponajbolji regionalni noise rock sastav lišen pretenzija i preseravanja.


10. Artan Lili – “Artan Lili”
Piše: Nikolina Lončar

artan liliZa početak, Artan Lili se odlučio na čudnovat način objave albuma. Počevši od veljače 2013. godine sa singlom Džoni, prvom objavljenom numerom. Nakon toga uslijedila je (ako se ne varam) pjesma Najbolje što znam, godinu dana kasnije. Pa je trećina izdanja osvanula na Bandcampu. A onda su objavili da će izbaciti po jednu pjesmu svakih mjesec ili dva te zatim kompletirati album s njih dvanaest, i tako je u početku barem išlo. Otprilike.

Kroz neko vrijeme smo imali pjesme kao što su Nije teško kad se mora, Srce, Ispod Kože… Nešto prije Božića stigla je plesnija Ako stanemo tu, a onda je došlo zatišje. Jesu li stvarno stali? Gdje je ostatak albuma? Neki od kritičara su ih već uvrstili na liste top izdanja 2014., a album još nije bio ni gotov.

„Čekanje ne vredi jer ljubav je posredi“, bio je stih zapisan u glavama mnogih obožavatelja u očekivanju za novim materijalom. Oko benda se stvorio svojevrstan mini-hype. U susjednoj su nam se državi počeli stvarati redovi fanova koji su htjeli ući na njihove koncerte, a stotinjak ih je poljubilo vrata. Artan Lili postao je noise pop senzacija na prostorima regije. I imao je zaista čvrste temelje za to.

Njihov je album, iako smo ga možda pinkicu predugo čekali, zaista jedan od boljih uradaka sezone 2014. Ili 2015. Ovisi kako gledate na to. Od skladbi koje nose boje Yuckovih ili Sonicyouthovskih uspješnica, preko Repetitorom inspiriranih bučnih dionica na koje je neminovno utjecao genius loci, pa do plesnijih dijelova koji na momente čak asociraju na Foalse. Ovaj album ima baš sve što bi vam moglo okupirati pažnju – a sada ste čak dovoljno sretni da ga možete poslušati u paketu i ne morate iščekivati nove singlove.


9. Auguste – “Sve što je nekada bilo važno”
Piše: Helena Kezerić

augusteAlbum “Sve Što Je Nekada Bilo Važno” broji jedanaest prozračnih glazbenih brojeva oblikovanih u skladnu cjelinu predivnih zvukova. Svi smo svjesni kako su 34 minute zaista kratak vremenski period. Uz Auguste vrijeme se topi s kazaljki sata. Slušajući album odlutala sam u neke druge gradove. Mogli su proći dani ili samo nekoliko trenutaka bez da ih osvijestim. Možda je vjernije usporediti te trenutke s lijepim snom. Nikada niste točno sigurni koliki je stvaran vremenski period prošao dok sanjate. Tako sam se ja osjećala slušajući album Augusta, kao da sanjam predivan san satkan od pjesama.

Razoružale su nepodnošljivom lakoćom jednostavnosti. Nenametljivom naslovnicom albuma djevojke poručuju kako, dok držimo album u rukama, zapravo držimo iskren djelić njih samih. Djelić onoga što je nekada značilo sve na svijetu. Pokazale su nam kako za lijepe životne trenutke zaista ne treba više od jednostavne pjesme okrunjene predivnim pjesničkim stihovima, a u skladnoj priči ovog izdanja pronaći će se dio za svakoga. (Recenzija)


8. Kandžija i Gole Žene- “Nema Labavo”
Piše: Jan Vukasović

kandzijaKod karizmatičnog Osječanina definitivno nema labavo. Već nekoliko godina Kandžija sa svojim Golim Ženama puni manje pozornice domaćih rock festivala oko jedan ujutro i pretvara hrpu umornih zombija u plesne mašine. Činjenica da je njegov satirični rap lijepo upakiran u rock izričaj Golih Žena, omogućila je da vrlo širok spektar ljudi redovito pohodi njegove nastupe, ali i preslušava sav dostupni materijal. Kandžija već godinama radi što god želi, a sada se može pohvaliti još jednim odličnim uratkom, albumom „Nema Labavo“. Premda se na albumu našlo rockerskih rifova pred kojima se dobar dio domaće „mainstream“ rock scene može sakriti u grotlo najdubljeg aktivnog vulkana, našlo se tu i drugačijih, produkcijski odličnih aranžmana. Sve u svemu, „Nema Labavo“ je beskompromisan i prokleto zabavan album koji će se još dugo slušati, a vjerojatno će označiti Kandžijinu karijeru u nadolazećim godinama. Osim ako opet ne izbaci neku još veću majstoriju. Vjerojatno hoće.


7. Jam Ritual – “Greasebucket”
Piše: Luka Sinković

jam ritual greasebucketZbog činjenice da Varaždin, osim Rogoza, nema pravog koncertnog prostora, bendovi su obično prisiljeni odmah svirati na vrlo kompetentnoj sceni u Zagrebu ili po gradovima susjednih zemalja. Upravo je u takvoj vatri iskovan Jam Ritual, koji su početkom godine objavili dugoočekivani debi album naslovljen „Greasebucket“.

Album je odmah na prvo slušanje odličan, što bi u svim drugim slučajevima bio razlog za uzbunu, budući da takvi albumi i najbrže dosade te im zna faliti kompleksnosti i slojevitosti. U ovom slučaju, razlozi zbog kojih je album izrazito catchy i slušljiv nisu njegove slabe točke, već prednosti. Sve u svemu – zarazna kombinacija rocka, bluesa i grungea, koja ne kopira autore pripadajućih žanrova, nego zvuči prilično unikatno, ali i neopisivo aktualno – dakle, nismo dobili album koji je trebao biti izdan u prošlosti. Što je, ako bend smjestite u široki žanrovski kontekst od šezdesetih do dvijetisućitih, zapravo jako fascinantno. (Recenzija)


6. Fog Frog Dog – “Split”
Piše: Ziher.hr

fog frog dogS daškom nostalgije i s ležernošću Devendre Banharta, a opet s nekim svojim uvrnutim elektronskim forama koje smo čuli i kod Valentina Boškovića, Branko Dragičević stvorio je – kroz višegodišnji rad u vlastitoj sobi – jedan od najpitkijih albuma ove godine. O romantičnoj strani Splita. Ili o njegovim ljepšim, sunčanijim danima. Kako hoćete.

Sa zaigranim indie pop dionicama, nonšalantnim gitarama, zaigranim synthevima i čeznutljivim tekstovima kreirao je izdanje koje osvaja na prvu, a žednim ušima – koje su toliko dugo čekali osvježenje na učmaloj sceni – daje konačnu utjehu u bogatoj zvučnoj slici. Slici grada i njegove autentične romantike, i to u modernom ruhu: kao da je provučena kroz „instagram filtere“ kakvim obiluju njegovi spotovi. Ovakve svojevrsne vinjete o ljubavi i životu odlikuju većinu pjesama, kao i Pohyeye koja se prije četiri godine prva pojavila na YouTube-u, a koja i dan danas osvaja svojom ljupkošću, kako samostalno, tako i u sklopu samog izdanja koje je zaista prekrasno i inovativno ukomponirana priča koju se mora poslušati.


5. Rundek Cargo Trio – “Mostovi”
Piše: Jelena Hac

rundek mostoviNakon pet godina Rundek Cargo Trio donosi osvježenje na našoj sceni sa svojim novim albumom „Mostovi“. Vokal Darka Rundeka, Isabel na violini i razni instrumenti Dušana Vranića sukladno su stvorili glazbu u kojoj su poletnost, euforičnost i „kavanski“ štih balansirali s emotivno kontemplacijskim dijelovima. Cjelokupno poigravanje kroz jedanaest pjesama pruža zadovoljstvo tijekom slušanja, koja deskribira njihovu umjetničku zrelost, ali ne u potpunosti. Superiornije pjesme s novoga albuma kao što su Ima ih, Don Juan i Vidova zasigurno će se asimilirati sa starijim hitovima iz njihovog opusa na budućim koncertima, no mislim da neće biti potrebe razdijeliti Rundekov opus na razdoblje Haustorovog stvaralaštva te novog stvaralaštva.


4. Sleepyheads – “Swirling Thoughts Of…”
Piše: Tin Đudajek

sleepyheadsIako možemo pričati o tome da li je ovaj diskografski uradak više u sferi alternativnog rocka nego indie glazbe, osjećam potrebu da kažem nešto o samoj tematici albuma. Tema je jasna od prve stvari na izdanju i to je, pisano velikim slovima, LJUBAV. Točnije, nesretna ljubav. Iskreno, s krajem albuma došlo mi je da se javim čovjeku na Fejsu, zagrlim ga, kažem mu da će sve biti u redu i pozovem ga na pivu i razgovor. Svaka pjesma govori o ljubavi. Čak i one pjesme u kojima to i nije jasno rečeno u naslovu poput On A Train ili Lost Myself kroz par minuta skreću na ljubavni autoput. Eventualno se može prigovoriti o patetici, ali netko tko je u sličnom zdvojnom raspoloženju kao ja, o tome ne može progovoriti niti riječi. Kako god, iz svega ovoga izašlo je puno lijepih ljubavnih balada od kojih mi je favorit Where Our Hearts Once Were, a Vedran, Daniel, Domagoj i Gišo dokazali su da su napravili više nego hvalevrijedan prvijenac. (Recenzija)


3. Ti – “Život u dvoje”
Piše: Filip Kušter

tiDrugi album beogradskog dua Ti čini se naivnim, sporim i tužnim. Na prvu dobijete takav dojam, a onda shvatite da se ispod krije mnogo više. Synthevi, distorzije na gitarama, elektronični bubnjevi te harmonični glasovi Trajče i Ilije jedan su od recepata stvorenih na debi albumu „Vidimo se“. U stihovima se okreću pričama iz studentskih dana, traženja odgovora na neka uobičajena pitanja, a u zvuku se čuju utjecaji od Joy Divisiona, Velvet Undergrounda i The War On Drugs pa sve do Beach Fossilsa. Pjesme koje svakako treba uzeti u obzir pri preslušavanju su Život u dvoje i Vreme ne postoji. Pop zapakiran u sanjivi rock s dodacima elektronike za sve ljubitelje domaće glazbe. U onom svojem najiskrenijem melankoličnom izdanju.


2. Vlasta Popić – “Kvadrat”
Piše: Jan Vukasović

vlasta popicNema zamjerki, u svom žanrovski neodređenom svijetu članovi benda postali su bolji nego prije, napredovali su. Kompletan zvuk sjeda odmah pri prvom slušanju, popravili su tekstove koji su prije ponekad bili, iskreno rečeno, bezvezni. Činjenica da se odmah u uvodnoj stvari kažu jedva 2-3 rečenice, a opet je čine tako moćnom, dokaz je sam po sebi da su Popići sazreli kao bend i stvorili svoj potpis. Bas je preuzeo veću ulogu i čini se da je dosta glasniji, bubnjevi su također ljepše snimljeni i fino izraženi, a gitare su standardno kaotične i zanimljive, ponekad i dosta zarazne.

Vlasta Popić su uspjeli. Uspjeli su se osloboditi usporedbi s Repetitorom. Uspjeli su napraviti album koji je kompletan u svakom smislu te riječi. I taman kad su Popići uspjeli, u istoj godinu objavili su da se razilaze. Što će biti dalje? Ne znamo. Ali je sigurno da su u svojim godinama rada te s pjesmama kao što su Ako nisam dobra i Tržište ostavili mnogo toga u naslijeđe bendovima koji će tek doći. (Recenzija)


1. Chui – “Third Sun From the Stone”
Piše: Jan Vukasović

chuiChui su odavno stvorili svoj jedinstven spoj jazza i plesnih, gotovo klupskih ritmova, no to ne znači da su poput mnogih drugih ovdašnjih sastava prešli u svojevrsno stanje stagnacije. Ne, Chui su napravili jedno od daleko najjačih ovogodišnjih izdanja. Osim suptilnog i zanimljivog jazza, našlo se mjesta i za psihodeliju te gostovanje Fil Ten-a na singlu Okrenuli Smo Leđa Suncu što je doprinijelo raznolikosti na ionako odlično posloženom izdanju. Ono što Chui odvaja od ostalih konceptualno sličnih bendova jest polaritet njihove glazbe, žestina izražena kroz gotovo agresivne plesne ritmove te gotovo melankolične i sjetne jazz dionice. „Third Sun From The Stone“ pravo je malo remek-djelo naše eksperimentalne glazbene scene. Izdanje koje se može slušati u svakoj prilici, od opuštanja tijekom glupog nedjeljnog popodneva pa sve do plesnih podija nekog žanrovski liberalnijeg klupskog prostora.


BONUS: EP  i druga izdanja koja svakako trebate poslušati

Chui je, zasluženo, odnio prvo mjesto i na našoj top ljestvici ovogodišnjih domaćih i regionalnih albuma, no kako ne bi učinili nepravdu prema izdanjima kraće minutaže – odlučili smo navesti i neke od nezaobilaznih EP uradaka – koje zbog trajanja i iščekivanja punokrvnog albuma ipak nismo uvrstili na službenu listu.

Što se tiče kantautorica, tu je svakako Lovely Quinces čiji je budući album podijeljen na dva dijela, a prvi od njih je objavljen ove godine pod imenom “Meet Me in Moscow, Part One”, uistinu nas oduševivši sa svojim maestralnim pjesmama puput Tide. Također, valja se osvrniti i na Lucin EP “U Bojama” koji je već poharao radijske i tv etere, a i kod nas zaslužuje častan spomen, baš kao i uradak “Solstice” novosadske Dunje Dačić aka Dojo. U sličnom, ali sjetnijem štihu nastao je i novi uradak benda Sofie From Seattle, “27th birthday songs”. Kao i Sofie From Seattle, još jedna Sofie objavila je veoma zanimljivo izdanje – Sofie Jane dočekala nas je s EP-om “Opal Minds”.

Tone Touro objavio je odličan hip-hop EP “90’s Kid”, Sisčani iz benda ### počastili su nas konceptualnim uradkom “Svjetlo”, a valja napomenuti da je Moskau uz “Dirty Ground” objavio i hvalevrijedan EP “Red”, dok je Ivan Grobenski (kao jedan od članova) objavio i electro pop album pod imenom Bubblegum na samom kraju prošle godine.  Kvalitetna kratkominutna izdanja isporučili su nam i Rollin Humes, The Black Room i Yellow Buzz, ako preferirate nešto rockerskiju glazbu. Plastic Knives dali su nam dobru dozu electro rocka uz svoja dva EP-a.

Ako ste pak željni brzog melodičnog punka, tu je Fast Response i njihov “Homeless by Choice”, a s njima ćemo i dovršiti ovogodišnji pregled. Nadamo se da će i ove godine scena biti ovako bogata kao i prošle. 🙂 


1   |   2

Be social

Komentari