novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Ziher filmolista: 5 najboljih mađarskih filmova u 2016. godini

5 najboljih mađarskih filmova
Foto: www.facebook.com/alovasijasz
Vrijeme čitanja: 3 minute

Mađarska filmska industrija nikad nije bila jača” izjavio je nedavno Andy Vajna, moćni holivudski producent mađarskog podrijetla. Vajna, koji je u Hollywoodu ostvario izuzetno uspješnu karijeru, (između ostalog, megauspješnice poput Ramba, Terminatora i Umri Muški 3 nose njegov potpis), danas drži status svojevrsnog preporoditelja suvremene mađarske kinematografije.

Kada se 2010. vratio u svoju domovinu, uz snažnu podršku premijera Viktora Orbana, imenovan je upraviteljem i glavnim strategom mađarske filmske industrije koja se nalazila u velikoj krizi i nezavidnoj financijskoj situaciji. Osim vraćanja 55 milijuna dolara duga, Vajna je zdušno odlučio arhivirati zaglušujući topot negative koji je opterećivao mađarsku kinematografiju još od osamostaljenja i povratiti ugled kojeg je nekoć uživala u svjetskim i europskim krugovima. Međutim, njegove nakane nisu doživjele potpuno suglasje. Pregršt mađarskih filmaša, uključujući i proslavljenog Belu Tarra, oštro je kritiziralo Vajnino preuzimanje mađarskih filmskih fondova i privatizaciju polupropalih filmskih studija, a sam Vajna je prezrivim tonom prozvan holivudskim bezveznjakom.

Međutim, to su tempi passati. Danas, gotovo sedam godina kasnije, njegove riječi vjerojatno gromoglasno odzvanjaju ušima njegovih kritičara. Preostaje im samo posipanje pepelom uz ritualno udaranje u grudi: mea culpa, mea culpa, jer taj je kopernikanski obrat mađarskim filmašima pružio neizmjerno veće prilike i mogućnosti te snažno utjecao na višu kreativnu razinu nacionalne produkcije. Mađarska filmska industrija promijenila je sistem rada, državne fondacije sada pomažu film s oko 75 posto budžeta dok je ranije to činila tek s 25, a u 2015. kinematografski možda i najbogatijoj godini od državnog osamostaljenja, mađarski filmaši doista imaju razloga za zadovoljstvo – Saulov Sin, Lászla Nemesa, beskompromisni i unikatni film o holokaustu, pobrao je hvalospjeve kritike i poharao festivale diljem svijeta, a kao šlag na kraju, nagrađen je Oscarom i Zlatnim Globusom za najbolji strani film.

Mađarski filmovi u 2016.

Teško da se Mađari mogu požaliti. Dosadašnji trend nezaustavljivo nastavlja dalje: I u ovoj su godini ugostili nebrojene strane produkcije i koprodukcije (od Hollywooda do Bollywooda) i ostvarili zavidnu financijsku dobit i vraški dobru reklamu. Međutim, kako su se snašli sa svojim filmovima? Hoće li obraniti fenomenalan uspjeh minule godine?

Svatko tko živi u Budimpešti, a još je uvijek s mađarskim jezikom na „per si“ zna da potraga za gledanjem filmova nesinkroniziranih na mađarski iziskuje određen napor. Međutim, još veći, gotovo nadljudski napor iziskuje potraga za mađarskim filmovima s engleskim podnaslovima. Autor ovog članka na vlastitoj je koži iskusio konsekvence žarke mađarske tendencije za sinkronizacijom filmova i serija – no, nije se dao lako.

Ova je lista dokaz tome:

Kill on Wheels (Tiszta szívvel, 2016)

Ovogodišnji mađarski kandidat za Oscara naposljetku nije zaradio nominaciju. Luckasta priča o bandi invalidnih plaćenih ubojica ogrnuta je inventivnom fotografijom (kadrovi iz perspektive osobe u kolicima), crnim humorom, eksplicitnim nasiljem i uvjerljivim glumačkim izvedbama. Iako premisa nalikuje na tipični gangsterski film, (dakako, ukoliko se zanemari činjenica da su glavni protagonisti osobe u kolicima), drugi film Attile Tilla ispod površine progovara o životima dvojice mladića s invaliditetom koji se pokušavaju snaći u svijetu koji ih ne promatra prijateljskim očima, čija se naizgled ispružena ruka pretvara u šamar. Till, koji je radio s invalidima za glavne je glumce izabrao ljude koji u stvarnom životu zaista i boluju od invaliditeta. Iako naturščici, svoj su posao odradili sjajno.

It’s not the time of my life (Ernellaek Farkaseknal, 2016)

Pobjednik ovogodišnjeg festivala u Karlovyim Varima. Riječ je o drami koja govori o dvije porodice prisiljene dijeliti isti stan. Radi se o dojmljivom djelu kojem jedino zamjeram premekan, holivudski završetak. Redatelj, a ujedno i glavni glumac, Szabolcs Hajdu, snimio je ovaj film bez ikakve pomoći države za samo pet tisuća eura i 18 dana dok je za svoje snimatelje koristio studente kojima predaje na filmskoj akademiji. Zanimljivo je kako je neko vrijeme Hajduov film razmatran kao mogući kandidat za Oscara što bi Vajnin fond dovelo u nezgodnu situaciju da mora kandidirati film kojeg je odbio financirati.

Loop (Hurok, 2016)

Mađarski sci-fi. Djelo redatelja i scenarista  Istia Madarásza moglo bi se najprostije opisati kao uvrnutija verzija Beskrajnog dana: dan počinje iznova i iznova, no jedini interes glavnog junaka Adama jest spašavanje svoje trudne djevojke koju je izgubio u nesreći. Nakon što mu se pruži prilika da ispravi svoje prethodne greške koje su i prouzrokovale njezinu smrt istovremeno je prisiljen suočiti se s posljedicama svojih ranijih odluka.

Strangled (A martfüi rém, 2016)                      

Smješten u ruralni dio Mađarske šezdesetih godina prošlog stoljeća govori o seriji svirepih ubojstava mladih djevojaka i mladiću koji je pogrešno optužen kao počinitelj. Istovremeno pratimo odlučnog detektiva koji postaje opsjednut slučajem. Film Árpáda Sopsitsa tek je naizgled običan psihološki triler o serijskom ubojici. Iako posjeduje sve klasične žanrovske karakteristike, od prosjeka ga odvaja besprijekorna kamera Gabora Szaboe koji nokturalnim tonovima izuzetno dojmljivo pridonosi mračnom ugođaju filma, odlična rekonstrukcija vremena i mjesta radnje te efektan prikaz društvenih prilika i situacija socijalističke Mađarske. Kuriozitet je da je film baziran na istinitoj priči.

The Horsearcher (A lovasijasz, 2016)

Dokumentarac Geze Kakasza prati svjetski poznatog horse-archera (strijelca na konju) Lajosa Kassaia. Kassai je vlasnik strijeličarske škole u kojoj je prošle godine gađanje iz ruka u strijele u pokretu za potrebe filma The Great Wall došao trenirati slavni Matt Damon. Kakaszov je dokumentarac izvrsno snimljen, a priča o čovjeku koji je uspio realizirati svoje snove – ma koliko god oni bili neobični- uvijek je motivirajuća.

Be social

Komentari