Ziher playlista: Svi pobjednici Eurosonga
Bili jedni od onih koji Eurosong vole ili od onih koji ga jednostavno ne podnose, jedno je siguno, a to je da se finale ovog natjecanja sutra održava 63. put za redom. Mjesto radnje festivala treša, kako ga njegovi nesimpatizeri često vole nazivati, jest Lisabon koji domaćinstvo najvećeg glazbenog natjecanja zahvaljuje prošlogodišnjoj pobjedi portugalskog predstavnika Salvadora Sobrala. U finale se kroz prvu polufinalnu večer nije plasirala naša predstavnica Franka Batelić s pjesmom Crazy jer je pjesma loša, neinspirirana i neinventivna, upravo suprotna od pjesme kakve bi se trebale slati na Euroviziju.
Iako će većina reći kako ih nije briga za Eurosong, većinu ipak jest briga. Eurosong je tijekom godina postao mjerilo licemjerja našega društva, nešto kao notorni Extra FM o kojem se posljednjih tjedana ne prestaje pisati. No što je problem tog radija? Vrlo jednostavno, odgovor je da nema problema. To je radio koji će svoj program bazirati na narodnjačkoj glazbi, turbofolku i generalno zabavnoj glazbi. Mnogi ljudi će opet reći kako je takva glazba šund i kako to ne slušaju ni pod razno, no ovaj radio ljudima je ponudio ono što oni žele i sve je samo ne začuđujuć njegov rezultat i doseg slušanosti. To je, na koncu, ono što jesmo, a maska anonimnosti u ovom nam slučaju daje potpuno transparentne i mjerodavne rezultate što jesmo i tko jesmo.
Nešto veoma slično događa se i s Eurosongom. Iz godine u godinu Eurosong trpi brojne kritike, no unatoč njima on izgleda kao da mu nikada neće biti kraja. A i zašto bi bilo? Ovo je natjecanje koje ima zavidnu gledanost (priča se čak o 400 milijuna gledatelja finalne večeri), a među njima zacijelo mora postojati i onih koji se kunu kako ne gledaju Eurosong. Priča o Eurosongu zapravo je uvećana priča Extra FM-a, barem u Hrvatskoj jer se u ovoj situaciji događa apsolutno isto. On se istovremeno ne gleda i gleda.
No iskreno, što je toliko problem Eurosonga? Eurosong uvijek ispunjava svoja obećanja. Svake godine se sluša (‘dobra’) glazba, svake godine se napravi spektakl i svake godine se zabavimo. Eurosong nikada nije podbacio što se ova tri aspekta tiče (ne raspravljajući o kvaliteti glazbe), već se svake godine radi sve veći i veći spektakl, a što se produkcijske strane Eurosonga tiče, svatko mora priznati da je riječ o jednoj od najboljih produkcija što se live televizije tiče. Kada zabavni aspekt Eurosonga podvrgnemo ispitivanju, on će to bez problema proći jer pokraj svih tih zabavnih pjesama, najčudnijih koreografija, najbizarnije odjeće i scenskih rekvizita, rijetko tko može ostati nezabavljen.
Problem Eurosonga jest zato samo ta glazba koja mnogima toliko smeta. No ona nije ništa doli produkt liberalnog društva, produkt društva kojem je krilatica “O ukusima se ne raspravlja”. Ako nećemo raspravljati o ukusima, dogodit će se upravo to. Najslušaniji radio u zemlji će puštati turbofolk, djeca u srednjim školama neće moći nabrojati pet domaćih suvremenih bendova, a na najvećem europskom glazbenom natjecanju slušat ćemo glazbu koju “ne volimo”. No ja to ne volim gledati s te strane. Unatoč glazbi kakva god da jest, ne bi bilo pravedno reći da ne postoje pjesme koje su zbilja kvalitetne u svojem žanru. Prvenstveno spominjem prošlogodišnjeg pobjednika, no dobar primjer je i ovogodišnji predstavnik Austrije ili predstavnica Cipra koji su u svom žanru otpjevali zbilja solidne pjesme. Unatoč tu i tamo kvalitetnoj pjesmi Eurosong je puno više od glazbenog natjecanja.
Zato se on najbolje može proučiti ako ga se promatra s aspekta okretanja vrijednosti. I zbilja, Europa koja se predstavlja kao dosta hladna, organizirana, mudra, stara i plemenita, jednom godišnje organizira natjecanje u kojem se sve to zaboravlja. Vrijednosti koje zagovaramo tolikom gorčinom u trenutku stupanja na Eurosong pozornicu kao da nestanu i bitnim postaje zapravo sve drugo. Eurosong je zbilja paneuropski karneval. Ono gdje se sve europske zemlje mogu okupiti i na taj jedan dan izglupirati i predstaviti se u drugom svjetlu, predstaviti sve ono što nisu i te vrijednosti staviti na pijedestal. Eurosong je kritika kulture koja ima veliku kohezivnu vrijednost. To je Eurosong!
