30 (Adele): Nit’ heartbreak, nit’ divorce album, već puno više

Na svjetskoj glazbenoj sceni ne postoji nitko tko ima toliko moćnu tržišnu poziciju kao engleska pjevačica Adele. Svojim je glasom, humorom, stavom, smijehom, pjesmama i nastupima zauvijek osvojila desetke milijuna obožavatelja.

Svakih nekoliko godina pojavi se netko tko napravi ploču koja zarazi sve generacije, pomakne granice (popularnog) skladanja, probije rekorde prodaje i slušanosti, prkosi stereotipima i onome što je do sada prolazilo. To se dogodilo s njenim „21” iz 2011. godine, albumom koji je prikazu slomljenog srca u glazbi dao novu dimenziju, poštovanje, širinu i značaj.

Stavimo na stranu prisjećanje koliko smo plakali na koju stvar, „21” je postao prijatelj onima koji na glazbu “ne briju” i onima koji albume ne kupuju.

Od 2011. i albuma „21”, svaki sljedeći album koji Adele objavi bit će događaj oko kojeg će glazbena industrija morati zasuči rukave, tako i glazbeni novinari i ja s recenzijom koja slijedi.

Gotovo punih 6 godina nakon trećeg joj albuma „25” izlazi „30”, najavljen hit singlom Easy On Me. Kritika je „25” ocijenila gotovo jednako dobro kao „21”, što je u najmanju ruku čudno, ali vjerujem da je to zbog svježine, napretka u pjevačkoj vještini i fokusa na to da svaka pjesma bude neodoljiva, pamtljiva i velika.

Nakon što sam poslušao prve četiri pjesme koje su bile predstavljene javnosti u CBS-ovom „One Night Only” specijalu, pribojao sam se da „30” neće biti dorastao zadatku. Pošto se radi o Adele, odlučio sam se za track-by-track pristup. Pridružite mi se i usporedimo dojmove.

Strangers By Nature je lukavo smišljen uvod u zvuk albuma, koji bih opisao kao scenu plakanja na jako skupocjenom kauču ispred kamina i još skupljeg sound sistema u raskošnoj engleskoj kući izvan Londona, s pogledom na ladanje na dan uz promjenjivu naoblaku. Nije ni čudo jer je na albumu radila cijela sila ljudi na poliranju i uštimavanju. Tako nekako je netko davno opisao zvuk prvog albuma Jessie Ware i to mi se dosta usjeklo kao smiješno, i zapravo, istinito.

Partner u zločinu na Strangers By Nature je Ludwig Göransson („Black Panther” soundtrack, Childish Gambino), švedski kompozitor i oskarovac, a pjesmu su napisali kao posvetu Judy Garland nakon gledanja filma „Judy”. Za otvoriti album stihovima „I’ll be taking flowers to the cemetery of my heart for all of my lovers in the present and in the dark” trebaš imati hrabrosti. Orkestracija gudala stvara hollywoodski, filmski, doživljaj i postavlja Stranger By Nature među najneočekivanije i najugodnije joj pjesme do sada. Ako bi „30” gledali kao novi sljedeći Broadway komad, ovo bi bila savršena uvodna pjesma.

Obnavljanje starog povjerenja

Najavi singl Easy On Me na prvo slušanje mi je bila još jedna klasična Adele balada, snažna, učinkovita u prijenosu emocija, predivno otpjevana. Onda sam malo istraživao, povezao tekst s njezinim sinom, svojim životom, majkom, iskustvima i pretpostavljate, slomio se. Rekao sam tada majci, ovo je kao da ti pjevaš meni pred 10-15 godina kad sam bio neuračunljivi, drečavi i nepošteni tinejdžer.

Rijetkima to ide tako lako i to s tako jednostavnim stihovima. Upravo oni će biti i konstantna istovremena vrlina i zamjerka albuma, ali ne i na Easy On Me. Glazbeni spot je režirao talentirani kanadski redatelj Xavier Dolan koji je režirao i Hello. Dugogodišnji suradnik Greg Kurstin ovdje stupa na scenu. Pola albuma i ključne pjesme upravo su suradnje samo između njega i Adele, a Kurstin na svim pjesmama na kojima je radio samostalno potpisuje produkciju.

My Little Love mi je najveće iznenađenje na izdanju, neka nova Adele, R&B pomiješan s teatralnim filmskim trenucima. Zvuči dojmljivo, bogato, mistično, ozbiljno, dokumentirajući odnos i dijaloge između nje i sina Angela, čije se snimke i puštaju kroz pjesmu. Razvoj je dramatičan, s periodima umirivanja, prema kraju prepuštajući sve glavnoj melodiji koja dolazi i nestaje, svaki puta bivajući sve izravnijom.

Čudna odluka za obgrliti Easy On Me s dvije pjesme toliko različitih ciljeva. Cilj My Little Love je objasniti sinu i sebi situaciju s razvodom, a to se kao tema proteže i albumom te dodatno komplicira emotivnu sliku albuma, postavljajući sasvim drugačija očekivanja i smjer k shvaćanju poruka. Upravo ta privatnost je ono što ga čini tim više ranjivim i vrjednijim, jer ono najbolje od slomljenog srca Adele nam je već podarila ranije.

Kad pop postane suvišan

Zabava počinje na Cry Your Heart Out. Glas je ovdje snimljen u efektu da zvuči pomalo kao u kakvom animiranom filmu, pomalo šaljivo, gotovo sarkastično. „Cry your heart out, clean your face” brzo postaje kao mantra, ali i zahtjev slušatelju za kristalizacijom osjećaja i o(t)puštanjem.

Adele tek ponekad glazbeno ode u seksi sfere, ali srećom dogodio se Oh My God. Zašto srećom? Jer pametno prereže i presloži do sada predanu atmosferu albuma i prepusti nas klasičnoj Kurstinovoj magiji, koja se ovdje spaja s Adelinom željom za zavođenjem i zabavom. Lirski obrađuje unutarnji razdor i shvaćanje prilika samačkog života nakon dugog perioda veze i braka. Pozadinski vokali zaokružuju i nose pjesmu, čineći svojevrsni vrtlog misli, želja, priznanja.

Drago mi je da Max Martin i Shellback nisu dobili više prostora. Iako je upravo s Kurstinom i napravljen Hello, apsolutni megahit i evergreen u jednom, Adele je uvijek bolja kad ne pokušava napraviti hit. Can I Get It je fora i ugodna, ali isprazna quasi hit stvar koju, kao i neke druge na izdanju, više izvlači njen glas nego struktura, melodija ili tekst. I najjači griješe, ne treba se otpjevati baš sve čega se Martin primi. Sjetilo me ovo da je Adele davno twittala da će „30” biti drum ‘n’ bass album iz inata nekima. Hvala svemiru, nije se to dogodilo.

Unutarnja previranja i zrelost

Kad je tek izašao popis pjesama Adelinog „30” svima je zapeo naziv I Drink Wine da bi se ispostavilo da pjesma nije baš zabavna, niti alkoholna, već terapeutska i kontemplira nad otpuštanjem vlastitog ega i oprostu životnih propusta. Osjeti se Elton John vibra sedamdesetih, a stih „I hope I learn to get over myself” je dosta jak šamar većini nas, kao i inspirativna poruka podrške. Pjesma za grljenje na koncertima i pijano pjevanje u glas da smo si manje krivi nego što jesmo, ali i da vrijedimo više nego što mislimo. „I don’t know anybody who’s truly satisfied”, zaključuje Adele, da bi do kraja pjesme dala puno nade.

All Night Parking (ft. Erroll Garner) djeluje kao još jedan uvod, ovaj puta šarmantan, topao i sentimentalan. Sagrađen preko pjesme Finding Parking (Joey Pecoraro, 2017.) koristi sample No More Shadows (Erroll Garner, 1984.) i opisuje ponovno zaljubljivanje, ali i nesreću veza na daljinu.

Gorko-slatki, ali topao ugođaj ovih misli i miris noći s Woman Like Me se pretače u pomalo James Blake stvar o raspadu veze s fokusom na lijenost, inerciju, nesigurnost i samodopadnost bivše ljubavi. Zrelost albuma „30” očituje se, između ostalog, i u tome što nema izravnih optužbi, iskaza tuge ili krivnje bez da se pjevačica obazre na samu sebe i učenje. Woman Like Me nije iznimka. S ovom pjesmom albumu se priključuje engleski producent Inflo (Little Simz, Michael Kiwanuka), inače dio britanskog glazbenog kolektiva koji djeluje pod pseudonimom SAULT.

Pjesme za zauvijek

Hold On je skriveni dragulj albuma. Pušten u Amazonovoj reklami i nije više toliko skriven, ali kažem to tako jer će ga isprva zasjeniti naizgled više pamtljive pjesme, ali kako se kaže, samo najjači ostaju. Kad se slegnu dojmovi, beatovi, uzbuđenje i emocije, Hold On će biti taj prijatelj čiji zagrljaj znači više od ostalih. U svom Gospel zvuku stvorena je radosna himna generacije koja će mnogima pomoći da još jednom pokušaju. Amaterski zbor na kraju pjesme čine stvarni Adelini prijatelji, čime je i njima odana počast, jer se tekst sastoji upravo od njihovih savjeta pjevačici. Ljubavno, živopisno, snažno, zauvijek.

Dva dana prije izlaska albuma Adele je na svojem YouTube kanalu objavila video gdje sjedeći na kauču izvodi To Be Loved. Mikrofon ju ne može pratiti, ali stvorilo se dodatno uzbuđenje pred album. Pročitao sam u komentarima da ekipa očekuje da će svaki drugi natjecatelj bilo kojeg pjevačkog showa sljedeće godine nastupati s ovom pjesmom, ali ne može to svatko.

Dvojim je li ovo jedan od njenih najboljih vokalnih performansa do sada ili pretjerivanje. Fraza „Let it be known that I tried” je srž pjesme i jedan od najdojmljivijih stihova albuma, ali i njene karijere. Navikli smo da Adele može svojim glasom pokrenuti vrtlog emocija u nama, ali To Be Loved je unatoč spomenutom pretjerivanju sasvim druga priča. Jedna nova razina i skladanja i izvođenja čak i za Adele.

Zadnja suradnja s Inflom, Love Is a Game, spaja na prvoj pjesmi spomenute filmske gudačke dionice sa soulom po kojem je Adele poznata. Izjavila je da bi „Breakfast at Tiffany’s” trebao završiti ovom pjesmom, dijeleći da se isti film vrtio u pozadini tijekom skladanja pjesme. Tako je i dovršavanje pjesme otišlo u soundtrack smjeru, završavajući ovaj album upravo kao da je film. „Love is a game for fools to play” pjevat će Adele prije nego završi album stihovima „I’d do it all again like I did then”.

Nit’ heartbreak, nit’ divorce album, već puno više

Recenzirati Adele nije jednostavan zadatak. Ne toliko zbog popularnosti, brojki ili očekivanja, već zbog izravnog utjecaja na emocije milijuna ljudi diljem svijeta. Tako i na moje. Bio sam jako skeptičan prema „30”. Da se genijalnost „21” ne može ponoviti bila je točna pretpostavka, isto kao i da će nadmašiti „25”, ali da će „30” razočarati, nije. Bila je to brza, nepromišljena i preuranjena misao.

Četvrti album Adele bogat je spoj soula, jazza, popa i na moju veliku sreću R&B-a. Napisan je nepretenciozno, ljudski i iskreno, o (nekad joj) aktualnim problemima i osjećajima. Spoj žanrova ograničava rizičnije, kreativnije i možda nepredvidive poteze, ali „30” je produkcijski njen najzanimljiviji projekt. Mnogo dobrih pjesama ovog albuma skriva se iza naizgled dosadnih naslova i otkriva velike ljepote glazbe i moći čiste duboke emocije. Bez usiljenosti, ambicioznih hitova i ciljeva.

„30” je emotivna kolekcija većinom bezvremenskih pjesama, namjerno snimljenih s prizvukom drugog vremena. Radi to što svaki dobar albuma treba napraviti; uljuljkati vas u glazbu, zaokupiti vašu pažnju, pokrenuti vas emotivno i inspirirati te pružiti zadovoljavajući glazbeni doživljaj. Nakon ovog albuma bit ćete mirniji, malo više voljeti i razumjeti sebe i druge, ali što je još važnije, i sam život.

Just hold on, let time be patient, you are still strong, let pain be gracious.