Usponi i padovi serije The Bear: Kuhinja pod pritiskom

Piše: Zvonko Lončar

The Bear, kulinarska drama koja je osvojila srca gledatelja diljem svijeta, od 25. lipnja bogatija je za četvrtu sezonu na platformi Disney+.

Serija je svoju prvu sezonu premijerno prikazala 2022. godine, a prije nego što otkrijemo što nam donosi najnoviji nastavak, prisjetimo se ukratko zašto je ova serija postala fenomen i kakav su trag ostavile prve tri sezone – bez brige, spoilere ćemo preskočiti za one koji tek planiraju uroniti u ovu televizijsku poslasticu. Ako vas zanima samo četvrta sezona, proskrolajte do podnaslova „Četvrta sezona“.

Prva sezona

U središtu kaotične svakodnevice serije The Bear nalazi se Carmen ‘Carmy’ Berzatto (Jeremy Allen White), briljantni, ali disfunkcionalni kuhar. Nakon karijere u najprestižnijem restoranu na svijetu, Carmy se, uzdrman tragičnom smrću brata Michaela (Jon Bernthal), vraća kući i preuzima njegov restoran – mjesto koje je na samom dnu restoranske ljestvice. Dok pokušava spasiti ono što je ostalo od obiteljskog nasljeđa, Carmy se istovremeno bori s vlastitim demonima, narušenim odnosima u kuhinji i financijskim problemima koji prijete potpunim kolapsom.

Osim Jeremyja Allena Whitea, glumačku postavu čine i Ebon Moss-Bachrach, Ayo Edebiri, Lionel Boyce, Liza Colón-Zayas, Abby Elliott, Edwin Lee Gibson te Oliver Platt. Iako serija okuplja impresivan broj likova, zahvaljujući izvrsnom pisanju i režiji, svaki od njih dobiva prostor da se razvije u autentičnu, višedimenzionalnu osobu, s jasno prikazanim manama i vrlinama.

Osim što vješto balansira napetost i humor, The Bear oduševljava i autentičnom atmosferom užurbane kuhinje, dinamičnom režijom i montažom koja dodatno pojačava doživljaj kaosa i emocionalne napetosti. Serija je već u prvoj sezoni osvojila publiku i kritiku, potvrđujući svoj status jedne od najvažnijih televizijskih drama posljednjih godina.

Druga sezona

Druga sezona zadržala je visoku razinu kvalitete postavljenu u prvoj, ali je na nekim poljima ipak zaostajala. Emocionalna jezgra prve sezone – suočavanje s gubitkom bliske osobe – zamijenjena je ljubavnim interesom glavnog lika. Iako je taj novi smjer otvorio određene mogućnosti za razvoj priče, one nisu bile dovoljno snažne da nadoknade dubinu unutarnjih borbi Carmyja iz prve sezone. Početak druge sezone obilježili su i pomalo forsirani dijalozi i humor, no srećom, kako sezona odmiče, serija se vraća svom prepoznatljivom tonu i kvaliteti.

Neke epizode bile su jednostavno fantastične. Epizoda Vilice (Forks) svakako mi ulazi među pet najdražih koje sam ikad pogledao – karakterni razvoj Richarda “Richieja” Jerimovicha, prijatelja glavnog lika, tu je dosegao vrhunac, a sve je odrađeno s takvom brižnošću prema liku da čak i muškarci poput mene, čiji je karakter izgradio surovi svijet lokalnog novinarstva, mogu pustiti suzu radosnicu. Tu epizodu stavljam uz bok legendarnom uspinjanju Bubblesa iz Žice (The Wire) po stepenicama.

Dodatni veliki plus druge sezone je fenomenalna gostujuća glumačka ekipa, među kojima su oskarovke Jamie Lee Curtis i Olivia Colman te Bob Odenkirk.

Treća sezona

Treća sezona donosi nešto drugačiju priču. Dok su prva i druga sezona, prema ocjenama kritike i publike na Rotten Tomatoesu, bile iznimno dobro prihvaćene, treća sezona naišla je na podijeljene reakcije. Iako su kritičari i dalje ostali naklonjeni seriji, publika je ovaj put bila znatno manje oduševljena pa je sezona izgubila svoju popularnost kod “malog čovjeka” i stekla status razočaranja. U ovom slučaju moram se prikloniti mišljenju većine gledatelja, jer smatram da su njihove zamjerke opravdane.

Kako uopće pristupiti trećoj sezoni, a da to bude što kraće i bezbolnije? Prvo i najvažnije, sezona nema jasnu narativnu okosnicu koja bi povezivala sporedne priče i likove te ih stavljala pred nove izazove. Umjesto toga, serija se razvodnila nizom nebitnih narativa koji više djeluju kao fileri nego kao sadržaj koji bi radnju vodio naprijed. Sukobi naslijeđeni iz druge sezone gotovo su zanemareni, a ni jedan od njih nije doživio pravo razrješenje.

Što se likova tiče, Carmy i Richie, koji su u prve dvije sezone prošli izuzetan karakterni razvoj, odjednom se pretvaraju u pubertetske verzije sebe. Umjesto zrelih reakcija, cijelu sezonu zapinju u nezrelom, beskonačnom prepucavanju, gdje se sve svodi na izgovaranje „fuck you“ i međusobno ignoriranje. Kao gledatelj, osjećao sam se jednako nezainteresirano kao i Carmy na ekranu – kao da obojica samo odrađujemo sezonu bez stvarnog angažmana.

Neki sporedni likovi, koji su dosad bili na rubu bitnosti, sada dobivaju previše prostora. Njihove priče nisu loše odrađene, ali ostaje pitanje – čemu? Ne donose ništa novo ni radnji, ni razvoju karaktera, ni svijetu serije. Posebno iritira forsiranje kvazi-duhovitih dijaloga dvaju sporednih likova koji se prepucavaju u beskonačnost, a da ne dodaju nikakvu dodatnu vrijednost seriji.

“Zvjezdani” dodatak trećoj sezoni je John Cena, čija karizma i glumački raspon, nažalost, ne donose značajan doprinos seriji. Problem manjka relevantnog sadržaja najviše dolazi do izražaja u prve dvije epizode: prva je praktički video-razglednica svega što smo već saznali, dok druga donosi isključivo razgovore o prošlim događajima, bez ikakvog pomaka u radnji i s dodatnom regresijom glavnih likova. Zadnja epizoda, s druge strane, može se shvatiti kao oda kulinarstvu, ali ostavlja dojam da je ubačena zato što je nekome bila cool, bez dubljeg promišljanja o njezinoj ulozi u cjelokupnom narativu.

Iako sezona ima i poneki plus, oni su ipak pretegnuti brojnim minusima.

Četvrta sezona

Stigli smo i do četvrte sezone. Bit ću potpuno iskren: prve tri epizode bile su fantastične i već sam poželio zapaliti svijeću bogovima u koje ne vjerujem, zahvalan što su autori serije ponovno ozbiljno prionuli poslu. No, kako sam se približavao kraju, do posljednjih epizoda, moje oduševljenje je donekle splasnulo. Dozvolite mi da objasnim.

Prvo krenimo s najboljim dijelom četvrte sezone – likovima. Nakon očajne treće sezone, u kojoj su likovi bili svedeni na infantilne, plošne verzije sebe, nova sezona ponovno ih prikazuje kao odrasle osobe, s jasno izraženim manama i vrlinama, koje svoje sukobe napokon rješavaju razgovorom. Serija sada radi ono što je trebala učiniti već u prethodnoj sezoni: sukob Carmyja i Richieja s kraja druge sezone, kao i ljubavni zaplet glavnog lika, počinje se razrješavati na početku četvrte sezone. To samo dodatno naglašava propuštene prilike i slabosti treće sezone.

Novi sporedni likovi odličan su dodatak The Bearu jer kroz njihove priče dodatno upoznajemo i produbljujemo karaktere glavnih likova, a pritom se izbjegava dojam filera koji ne doprinose radnji. Srećom, smanjena je i prisutnost već spomenutih kvazi-duhovitih likova, pa su sada svedeni na minutažu koja odgovara njihovoj stvarnoj ulozi u seriji.

Kao što sam istaknuo u uvodu, The Bear četvrtu sezonu otvara snažno, u ritmu koji podsjeća na prvu sezonu. Jasno se definiraju ciljevi, a napetost raste kroz pokušaje da se ti ciljevi ostvare. Sukobi nastaju, razrješavaju se i nadvladavaju. Kao gledatelj, ponovno sam bio uvučen u taj frenetični svijet u kojem se svaka sekunda računa, a krajnji cilj nije zarada ili obavljanje zadataka radi zadataka, već pokušaj da se kulinarstvu vrati ljudska crta. U tome početak četvrte sezone uistinu uspijeva.

Režija u četvrtoj sezoni ne donosi velike iskorake niti eksperimentira s vizualnim identitetom, već ostaje dosljedna estetici i ritmu prethodnih sezona. Ta dosljednost pridonosi osjećaju kontinuiteta i autentičnosti, što je osobito važno za seriju koja se oslanja na prepoznatljivu atmosferu užurbane kuhinje i intimnih odnosa među likovima, no manjak nečeg novog uvijek ostavlja dojam propuštenih prilika.

Bogat soundtrack

Glazba i dalje igra izuzetno važnu ulogu u stvaranju emocionalnog naboja i dinamike scena. Soundtrack je bogat pjesmama legendarnih izvođača poput R.E.M.-a, Boba Dylana i Led Zeppelina, ali i drugih rock i indie klasika. Ono što posebno izdvaja glazbenu podlogu jest način na koji su pjesme pažljivo birane i uklopljene u ključne trenutke – nisu tu samo kao pozadinski ukras, već aktivno pojačavaju atmosferu, naglašavajući napetost, nostalgiju ili katarzu u pojedinim scenama. Takav pristup glazbi dodatno produbljuje doživljaj serije i ostavlja snažan dojam na gledatelja.

Jamie Lee Curtis, koja je u dvije sezone bila tek gostujući lik, sada dobiva znatno više prostora i svaku sekundu na ekranu opravdava izvrsnom izvedbom. Njezin lik je kompleksan, prožet brojnim emocionalnim ožiljcima zbog unutarnjih sukoba između onoga što jest i onoga što bi željela biti, pa je pravo zadovoljstvo gledati kako dominira svakom scenom. Epizodni povratnik je i Bob Odenkirk, čija glumačka vještina također podiže kvalitetu serije. Nova gostujuća zvijezda četvrte sezone je Brie Larson, no njezin lik i gluma nisu ostavili poseban dojam.

Nažalost, četvrta sezona ima i ozbiljnih problema. Dio se tiče likova – serija daje značajnu narativnu težinu nekim likovima koji su, iako važni za priču, jednostavno karakterno nedovoljno razrađeni ili glumački neuvjerljivi. To rezultira dugim epizodama posvećenima upravo tim likovima, koji nemaju ni dubinu ni karizmu kakvu ima središnja figura iz prve sezone – Carmen ‘Carmy’ Berzatto.

Mislim da je to jedan od temeljnih problema serije nakon druge sezone – čini se da kreativni tim više nije siguran što The Bear zapravo želi biti i kojim putem želi voditi priču. Prva sezona imala je jasnu strukturu: restoran je bio središnja točka, glavni fokus bio je na Carmyju, a ostali likovi su, ovisno o važnosti za radnju, bili manje ili više sporedni. Ta formula je savršeno funkcionirala i uspješno je prenesena i na drugu sezonu.

Treća sezona, međutim, odlazi u drugom smjeru – restoran postaje tek jedno od brojnih mjesta radnje, a Carmy doživljava karakternu regresiju i ostaje statičan. Posljedično, više pažnje dobivaju manje bitni likovi, koji, iako važni za narativ, nemaju potrebnu dubinu ni glumačku snagu da nose priču. Četvrta sezona to djelomično ispravlja, ali ponovno upada u istu zamku. Carmy na početku sezone shvaća svoje greške i djeluje u skladu sa svojom motivacijom, no nakon uvodnih epizoda ponovno polako nestaje iz fokusa. Težište se prebacuje na Sydney Adamu (Ayo Edebiri), nakon završne epizode jasno je zašto, no ona nema težinu potrebnu da nosi narativ – nije glumački kalibar za glavnu ulogu, niti je njezin lik dovoljno zanimljiv da bi opravdao promjenu paradigme, a posebno je problematično što se time napušta narativni pravac i tematska dosljednost koju je serija zacrtala u prvoj sezoni.

Dosada do završetka sezone

Drugi veliki problem četvrte sezone je manjak dramaturške zatvorenosti. Prva i druga sezona imale su jasno određen početak, sredinu i kraj – bilo je jasno odakle se kreće i prema čemu se teži. Treća sezona tu je strukturu potpuno izgubila; nije bilo jasno što naši junaci uopće žele postići. Četvrta sezona u početku jasno definira ciljeve, ali oni do kraja postaju nevažni. Sva napetost koja se generira u prve tri epizode jednostavno splasne zbog redateljske odluke da se serija iz dinamične kulinarske drame pretvori u melodramu o likovima koji tek usput rade u restoranu.

Tempo naglo usporava, što i nije iznenađujuće za seriju koja pokušava prikazati i užurbanost profesionalne kuhinje i emocionalnu dubinu likova. No, dok su prve dvije sezone vješto balansirale ta dva aspekta i gradile napetost na oba polja, u četvrtoj sezoni kao da se odlučilo na podjelu u dva bloka. To kod gledatelja poput mene izaziva blagu dosadu i razočaranje kad se stigne do finala – a kad je umjetnost u pitanju, teško da postoji veća zamjerka. Uostalom, Aristotel je još prije više od 2000 godina u Poetici objasnio zašto je dramaturška cjelovitost temelj dobre priče; nije toliko teško shvatiti o čemu se radi.

Planovi za petu sezonu postoje i ona je već najavljena, a potvrđeno je da će se vratiti cijela glumačka postava, predvođena Jeremyjem Allenom Whiteom. No, s obzirom na finale četvrte sezone, teško je zamisliti u kojem bi pravcu serija mogla dalje krenuti i kako bi mogla izbjeći zamke koje si je sama postavila dosadašnjim kreativnim odlukama. Osobno, svi mogući nastavci djeluju neuvjerljivo i možda bi najpametnije bilo da se serija ovdje zaustavi. Ipak, pretpostavljam da će se pokušati još profitirati na reputaciji stvorenoj u prve dvije sezone, pa nas uskoro očekuje i peta sezona. Nadam se najboljem, ali posljednje dvije sezone nepopravljivo su umanjile ukupnu vrijednost ove serije.