Spoj futurizma i filozofije kao dizajn za zatvor
Mlada arhitektica Margot Krasojevic dizajnirala je prijedlog za zatvor koji bi se nalazio usred Pacifičkog oceana. Ono što je zanimljivo jest da bi zatvor praktički lebdio u zraku. Sam bi stvarao energiju, koristeći snagu valova. Cilj je i da ovakav dizajn utječe na psihološko stanje zatvorenika jer definitivno ne bi bilo ugodno živjeti negdje u zraku usred Pacifičkog oceana.
Čitava konstrukcija stoji na čeličnim nogama čija se visina može podešavati. Oceanska voda provodi se ka turbinama, gdje se pretvara u električnu energiju, a kasnije pada natrag u ocean poput slapa.
Krasojevic je također iskoristila ideju engleskoga filozofa Jeremya Benthama, ideju o panoptikonu. Panoptikon (grč.: pan -sve; optikon -promatrati) je posebno konstruirana zgrada, u kojoj se s jedne točke može vidjeti sve. Bentham je takav koncept ponudio čak i za škole i bolnice, no ponajviše za zatvore. Zatvorski čuvar bi bio u svevidećoj točki, a zatvorenici bi živjeli sa uznemiravajućim znanjem da ih on uvijek može kontrolirati, tako da on zapravo ne bi morao biti konstantno fizički prisutan, no strah u zatvorenicima, temeljen na nesigurnosti, ne bi jenjao. Arhitektica je dizajnirala hologramska stakla koja su dodatno učvršćena čeličnom mrežom i koja grade “tijelo” ovoga zatvora. Zatvoreničke sobe bile bi odjeljene poluprozirnim staklenim zidovima, pa bi se cijeli prostor, po konceptu panoptikona, činio otvoren.
Ideja panoptikona je etički diskutabilna pa je i cijeli koncept pomalo stravičan, no ipak je vema inovativan zbog svoje ekološke i ekonomske isplativosti.
