Tughra: Veličanstvena umjetnost potpisivanja
Dok je još popularna serija Sulejman Veličanstveni, odlučili smo vam predstaviti djelić bogate islamske umjetnosti – tughru. Tughra je kaligrafski monogram, pečat i potpis sultana Osmanskog carstva. Na početku vladavine svakoga sultana, dvorski kaligraf ili na turskome nişancı bi dizajnirao te nacrtao individualnu tughru, po instrukcijama sultana. S njom je sultan potpisivao službene dokumente te pisma. Također, bila je otisnuta na novčićima koji su bili u uporabi tokom vladavine pojedinog sultana.
Elementi tughre
Svaka tughra ima karakteristične dijelove. Sa lijeve strane nalaze se polukrugovi, naziva beyze, koji predstavljaju dva mora nad kojima je sultan vladar. Unutarnji polukrug predstavlja Crno more, a vanjski Sredozemno. U sredini se nalaze tri vertikalne linije, naziva tuğ, koje predstavljaju konjske repove na kopljima, a simboliziraju neovisnost. Produžetak na desnoj strani naziva se hançer , a simbolizira mač, koji označauje sultanovu moć. Crte koje u sredini križaju vertikalne linije obično su u obliku slova S, a zovu se zülfe, te zajedno sa tugovima prikazuju da vjetar puše sa istoka na zapad, odnosno kretanja Osmanskog carstva ka zapadu. Na dnu se nalazi ime sultana, oblik naziva sere. Ime sultana na dnu tokom godina postajalo je sve kompleksnije. Od jednostavne tughre Orhana prvog na kojoj samo piše čiji je sin, pa do tughre sultana Mahmuda II. na kojoj piše: Mahmud, sin Abdulhamida, zauvijek pobjedonosan.
Neke teorije govore kako naziv i oblik tughre potječe od imena prekrasne ptice – tughri, totema plemena Oghuz od kojega potječe Otomanska dinastija. Druga govori kako tughra predstavlja palac i tri prsta sultana Murada I., koji je, budući da je bio nepismen, naprosto umočio prste u tintu kako bi se potpisao. Pogledajmo tughre nekih od najpoznatijih turskih vladara.
Orhan I. ( oko 1285. – 1359. ) je nakon smrti oca, Osmana I., 1326. godine, postao sultan Osmanskog carstva. Odmah pošto je preuzeo vlast, učinio je nešto što njegovu ocu nije uspjelo deset godina – osvojiti grad Bursu, kojega je učinio prijestolnicom do osvajanja Istanbula. Njegova tughra prva je tughra, a na njoj jednostavno piše: “Ja sam Orhan, sin Osmana”.
Sulejman Veličanstveni, odnosno Sulejman I. (1494. – 1566. ) postaje sultan poslije smrti oca Selima I., 1520. godine. Ubrzo osvaja Beograd, dva puta napada Beč, a umire pod Sigetom. Poznat je pod nazivom kanuni, odnosno onaj koji daje zakone. Danas je poznat svakoj kućanici, zahvaljujući seriji u kojoj pratimo njegov privatni život. Njegova tughra koja datira iz 1520. godine smatra se najljepšom.
Selim III. (1761. – 1808. ) se smatra pomalo nesposobnim vladarom. Htio je reformirati državu, no vodio ju je u rat i kada nije trebalo. Srušen je u puču 1807. godine, pa je ostatak (kratkog!) života proveo u zatvoru do pogubljenja, a naslijedio ga je još nesposobniji Mustafa IV.
Mahmud II. (1785. – 1839.) postaje sultan 1808. godine poslije puča koji s prijestolja ruši njegovog brata Mustafu IV. U zapadnoj Europi ovog sultana smatra se pozitivnom političkom ličnošću jer pokreće nužne reforme u Otomanskom carstvu. Uništio je janjičare 1827. godine, što je kasnije bilo pogubno za državu. U raznim neuspješnim ratovima stvara od nekada moćne Otomanske države “živog mrtvaca” koji postoji samo zahvaljujući velikim silama. Carstvo je za vrijeme njegove vladavine izgubilo i Grčku, koja je postala nezavisna. Preminuo je nakon bitke kod Neziba.
Abdul Hamid II. (1842. – 1918.), sultanom postaje 1876. godine poslije smjene nesposobnog brata Murata V., a naslijedio je financijski bankrotiranu državu kojoj su prijetile mnoge pobune. Sam nije mogao protiv pobunjenika, pa se povezao sa Njemačkom. Država se ipak raspada, a on je svrgnut 1909. godine, te ga nasljeđuje brat Mehmed V. Nakon svrgavanja do Balkanskih ratova on živi u Solunu, a zbog straha od zarobljavanja seli u Istanbul.
Mehmed V. ( 1844. – 1918. ), postaje sultan 1909. godine poslije svrgavanja brata Abdul Hamida II. U njegovo doba je Osmanska država izgubila sav teritorij na Balkanu, izuzevši Istanbul. On je također odlučio ući u Prvi svjetski rat na strani Njemačke, što je bio katastrofalno za državu. Bio je izravan krivac za Armenski genocid, u kojem je pobijeno oko milijun Armenaca.
Poznato je da je su sultani baš podjednako kao i kraljevi i carevi na drugom kraju svijeta puno ulagali u umjetnost. No tughre ne treba povezivati samo sa Osmanskim carstvom. Korištene su i od strane Tatara u carskoj Rusiji. U današnjem dobu japanski car Akihito također ima svoju tughru, a i jedan političar se može pohvaliti svojom. Znate koji? Prvi čovjek Vlade Rusije. Da, dobro nagađate. Vladimir Putin.
