novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

6 novih knjiga: Zadnji dašak ljeta iz Frakture

fraktura novi naslovi
Vrijeme čitanja: 4 minute

Uvijek nekako s prvim kišama krajem ljeta, iako kalendar kaže da bi se još mogli zagrijati koji puta, mijenjamo svoje ponašanje i više smo u zatvorenom, a kada se temperature spuste večer uz knjigu zvuči jako privlačno.

Nitko ne zna što nam donose jesen i zima, no nije naodmet da se na vrijeme opskrbimo novim književnim naslovima. Fraktura je vrijedno radila i ovog ljeta, pripremali su nove naslove, a sada predstavljaju plod svog rada u obliku 6 novih naslova na policama knjižara. Zavirite u ovu njihovu malu virtualnu knjižaru, sigurni smo da će vas barem jedan od ovih naslova primamiti.

Francesca Melandri – „Prava krv”


„Knjiga natopljena pričama, osjećajima, strastima, ljutnjama, melankolijama, slabostima i sjećanjima, koja vas oplemenjuje do zadnje riječi.” – The Huffington Post


Rim, dan uoči dolaska Moamara Gaddafija u službeni posjet Silviju Berlusconiju. Kći starog partizana Attilija Profetija, Ilaria, pred svojim vratima zatječe Afrikanca koji dobro govori talijanski. Mladić tvrdi da je prošao migrantskom rutom kroz Libiju i preko Sredozemnog mora u potrazi za svojim djedom, Attilijom. I stvarno, na njegovoj osobnoj iskaznici prezime je Attilaprofeti. Zapanjena Ilaria ne može oca pitati za razjašnjenje jer on boluje od demencije, pa odluči rekonstruirati njegov život u Mussolinijevo doba. Uz pomoć svojeg tajnog ljubavnika, zastupnika Forza Italije u parlamentu, dolazi do spoznaja koje u potpunosti mijenjaju povijest njezine obitelji.

U svojem trećem romanu „Prava krv” Francesca Melandri ponovno na izvanredan način kombinira talijansku povijest, obiteljsku sagu i svakodnevni život svojih likova. Istodobno očaravajuće i angažirano, uzbudljivo i smirujuće, a nedvojbeno sjajno napisano da se pročita u dahu.

Dorthe Nors – „Spojka, pogled, znak”


„… danski Woody Allen; životno, blisko, nježno duhovito.” – The Daily Mail


Prevoditeljica Sonja Hansen u četrdeset i nekoj upisuje se u autoškolu i odlučuje, napokon, uhvatiti pravi smjer u životu. Majka ju je učila da mora biti svoja i time joj učinila medvjeđu uslugu. Jer Sonja je prilično svoja i zbog toga u svakodnevnim nesporazumima sa svijetom. Želi biti bliska sa sestrom Kate, ali ona ne odgovara na telefonske pozive. A instruktorica Jytte joj ni poslije šest mjeseci vožnje ne dozvoljava promijeniti brzinu. Sonja je borac i ne odustaje u potrazi za smislom, no jedino je sretna kad pusti misli da lutaju divljim krajobrazima djetinjstva – poljima raži i vrištinama sa žutokljunim labudovima. Ali, kako se vratiti tamo odakle si potekao? Kako pobjeći od otuđenih ulica Kopenhagena? I, kvragu, zar je toliki problem naučiti voziti automobil?

„Spojka, pogled, znak” Dorthe Nors snažan je, humorom i lirizmom prožet roman o čežnji za povratkom u mjesto koje više ne postoji, o emancipaciji i usamljenosti. Začudnim spojevima riječi i rečenica Nors ne dopušta uljuljkivanje u čitanju, ni da se bilo što na ovom svijetu – mijenjanje brzina, ljudi, nebo – podrazumijeva.

Geir Gulliksen – „Priča o jednom braku”


„Prepuna intenzivnosti životnog iskustva, Priča o jednom braku kratko je i prelijepo napisano svjedočanstvo o autoimunosti ljubavi. Bez obzira na to je li zasnovano na stvarnosti ili nije, ukorijenjeno je u dubokoj emotivnoj istini.” – The Guardian


Žena i muškarac bili su zaljubljeni, voljeli jedno drugo, zasnovali obitelj, godinama bili sretni i željeli se, a sada su ipak razdvojeni i žive kao stranci. Zašto? Kako se dogodio taj lom? U kojemu je trenutku ljubav postala neljubav, a sreća nesreća?

U razotkrivajućoj i do boli lijepoj knjizi Geira Gulliksena pisac Jon pokušat će pronaći odgovore na ta pitanja razmišljajući o vlastitom braku, o dugom vremenu ljubavi i kratkom, kaotičnom vremenu njezina raspada. Bespoštedna i nabijena emocijama, puna žudnji i strahova, „Priča o jednom braku” izniman je roman, ljubavna priča našeg vremena. Dok se sagledava kroz oči svoje bivše supruge, dok zamišlja kroz što je sve prolazila i što osjećala, Jon će se suočiti s nadanjima i zebnjama svakog supružnika, dopuštajući Geiru Gulliksenu da u intimu modernog braka zaroni vrtoglavo, s uznemirujućom lucidnošću i poštenjem.

Bogdan-Alexandru Stănescu – „Djetinjstvo Kaspara Hausera”


„Je li ‘Djetinjstvo Kaspara Hausera’ roman? Čitano bez konteksta, apsolutno da. No kakav roman? Ne politički roman, a ni kakva izlizana proza s ambicijom rušenja tabua, čak ni dopunska pripovijest o slavnom slučaju Kaspara Hausera, kao što bismo mogli zaključiti iz naslova, već, naprosto, roman o odrastanju, sentimentalan i patetičan, ali besprijekorno napisan.” – Ovio Olaru


Kaspar Hauser, divlje dijete s početka 19. stoljeća, u rumunjskoj je inačici Bobica, dječak koji u posljednjim godinama komunizma odrasta na ulicama Bukurešta. Uz nesređenu obiteljsku situaciju, prilično nasilnu okolinu i homoseksualnu epizodu zbog koje ga izbacuju iz škole, njegov je put prema zrelosti pun neizvjesnosti. No i kad prijeđe dvadesetu, izazovi modernog društva neprilagođenom mladiću postavljaju brojne zamke. Stoga i svoj uspjeh, baš kao i probleme utapa na jedini način koji je naučio još u ranoj mladosti, od Tateka…

„Djetinjstvo Kaspara Hausera” prvi je roman jednog od najtalentiranijih mlađih rumunjskih pisaca, Bogdan-Alexandrua Stănescua. Napisan sa strašću, ali i promišljeno, tako da i gorke pilule postaju barem malo slađe, ovaj bildungsroman sastavljen od dvanaest priča sjajno prikazuje tranziciju rumunjskog društva i transformaciju generacije izgubljene u toj tranziciji.

Ludwig Bauer – „Repriza”


Gost Festivala svjetske književnosti 2020. (5. 9., 20 sati, HRT – HTV 3)


Grupa mladih ljudi pod vodstvom svoga profesora nakon nuklearnog holokausta uspijeva pobjeći, samo s najnužnijim stvarima, na planinu, gdje moraju iznova stvoriti svoj život. Oni su genetski modificirani da lakše prežive poguban utjecaj radijacije i, po svemu sudeći, jedini su preživjeli stanovnici Zemlje. Kada ih ubrzo nakon dolaska napusti profesor, moraju sami odlučiti kako obnoviti ljudsku vrstu. Jedini preživjeli suočavaju se s mnogim nedaćama, od gladi i stvaranja zajednice do pronalaženja hrane i pripitomljavanja životinja – oni ubrzano prolaze put koji je prošla ljudska vrsta.

Ludwig Bauer napisao je napetu priču o stvaranju novog čovječanstva u kojoj se smjenjuju avantura, ljubav, ljubomora i ambicija. Junaci „Reprize” shvaćaju da je matrijarhat bolja opcija za život od patrijarhata te da svako prejako uvjerenje može postati opasno i manipulativno. No što se događa ako pokušamo živjeti samo po zakonima prirode, a potomke ne obrazujemo? U „Reprizi” se ogleda svijet današnjice u zrcalu budućnosti i postavlja pitanje moramo li kao vrsta stalno ponavljati iste pogreške ili možemo iznaći drugačiji put.

Neva Lukić – „Ježenja”


Poezija


Iako počinje od kože – ili se, možda, na njoj manifestira tek njegov konačni odjek – ježenje silazi u dubine tijela i iz njih se opet uspinje na površinu. Ciklusi nove zbirke Neve Lukić rišu koncentrične kružnice valova koji nas prožimaju pri susretu s drugima, našim manjkavim tijelom, mjesecom, istinom, umjetnošću, žalcima tuđih i vlastitih riječi…

Kako to ponekad biva s knjigama poezije, „Ježenja” su što katalog, a što vodič: katalog trenutaka i zaustavljenih isječaka promjene; vodič kroz izložbu koja razotkriva isprva nešto drugotno, izvanjsko, što gledamo iz sigurnosti vlastite osobe, ali koja možda ogoljuje i nas. A goli – to znamo – ježimo se od hladnoće. Autorica (ljubiteljica i aktivna sudionica vizualnoumjetničke produkcije) knjizi dodaje popis osoba, izložbi i umjetničkih djela koji su nadahnuli neke od pjesama, čime nas poziva na produbljivanje spona i na izgradnju našeg tumačenja teksta na presjecištu raznovrsnih umjetničkih izraza i oblika. Otvorene, ispisane lakom rukom, nove pjesme Neve Lukić svojim nas ritmom, ponavljanjima i začudnim svršecima zavodljivih početaka zovu na užitak u slobodi pjesničkog jezika.

Be social

Komentari