Izložbe Strujanje percepcije i Siva zona u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu
U Muzeju suvremene umjetnosti 6. srpnja otvorit će se dvije izložbe, Strujanje percepcije (svemiri misli) Ivane Franke i Siva zona Tommija Grönlunda i Petterija Nisunena.
U svom umjetničkom radu Ivana Franke, Tommi Grönlund i Petteri Nisunen dijele istraživački pristup koji objedinjuje suvremenu umjetnost, prirodne znanosti i arhitekturu. Prožimanje grafike, skulpture, arhitekture, pokreta i zvuka s matematikom, optikom, fizikom i neuroznanošću u njihovim interaktivnim instalacijama stvara doživljaje koji se čine izvan dosega naših osjetila. Nadalje, umjetničkim djelima pristupaju kao mehanizmima koji istodobno proizvode i razotkrivaju granice percepcije. U svojoj se interdisciplinarnosti izložba i veže na slavnu izlagačku povijest Muzeja suvremene umjetnosti: neoavangardni pokret Nove tendencije kojemu je posvećen i dio stalnog postava Muzeja. U potrazi za novim umjetničkim jezikom u vrijeme intenzivnog ulaska tehnologije u svakodnevni život šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, umjetnici su težili stvaranju „otvorenog djela“, koje u vlastiti postav i izvedbu uključuje publiku, te koje proizlazi i iz umjetničkih i iz znanstvenih istraživanja.
Izložba Strujanje percepcije (svemiri misli) Ivane Franke otvara se publici kroz nekoliko slojeva umjetničkog istraživanja granica prostornih i vizualnih doživljaja. Postav polazi od potpunog vizualnog izmještanja posjetitelja kroz niz zamračenih instalacija, oslanjajući se na tjelesno iskustvo u namjerno nestabilnim opažajnim uvjetima. Slijedi serija umjetničkih objekata i grafika – modela za osvještavanje nevidljivih struktura koje grade pojavnost svijeta, koje se razotkrivaju kroz kvazi-halucinatorna vizualna iskustva koja se događaju isključivo u umu promatrača. Nakon inicijacijskog početka koji polazi od potpune osjetilne izmještenosti, doživljaj izložbe nastavlja se prema racionalnoj konstrukciji i spekulacijama prostornosti, razotkrivajući, na kraju, široka i neznana područja što stvaraju još nedovoljno istražene spone između zbilje i ljudskog uma.
Sinestetičke instalacije Tommija Grönlunda i Petterija Nisunena bave se ljudskom oku nevidljivim silama što tvore svijet oko nas, i opredmećuju ga kroz materijalizaciju izdvojenih prirodnih fenomena. Njima se služe kao scenarijem za gradnju impresivnih zvučnih, kinetičkih i optičkih struktura, koje preuzimaju obilježja izlagačkih prostora, ostavljajući mogućnost beskonačnih site-specific prilagodbi.
