Izvještaj – Unknown festivalu (1. i 2. dan): Apokaliptična oluja i bijeg od zore
Nedavno smo predstavili Unknown festival koji se održava od 10. do 14. rujna nedaleko od Rovinja, kao kombinaciju DJ nastupa i bendova, donoseći nam najbolje od elektronske i indie scene. Nakon Dimensions festivala u Puli, zaputili smo se i na tu destinaciju.
Nulti dan ( 9. rujna )
Dolazak u Rovinj na autobusni kolodvor u večernjim satima, ukrcavamo se na festivalski shuttle bus koji vozi direktno do kampova Valdaliso ( smještaj s dvije zvijezdice ) i Amarina ( tri i četiri zvijezdice, prostor za šatore i održavanje samog festivala ) spremno čeka. Kamp Amarin, na čijoj se recepciji podižu narukvice, od samog početka odiše određenom dozom uglađenosti i stila. Nešto zasigurno u neskladu s našom poluprljavom i šarenom kupaćom pojavom.
Bacamo krug po festivalu uz zvukove bagera, dasaka i testiranja opreme što daje priliku da se zaviri ondje gdje se neće moći narednih dana. Iako vlada mrkli mrak, stvara se ugodan predosjećaj negdje netom ispod želuca, dijelom zbog predivnih instalacija postavljenih širom festivala koje potpisuju street art umjetnici Unit 44 i Kid Acne ( kojima je posvećen i istoimeni stage ), a dijelom zbog pozitivne energije koju su zračili tada malobrojni posjetitelji. Na putu prema šatoru uz mentalne pripreme za spavanac, naleti neki ludi Britanac koji vas zakida za itekako potreban san s veoma jednostavnom filozofijom: „naspavat ćete se u mirovini“, te odvodi do dva stagea ( Forest i Mad Ferret ) koji rade i tu noć.
Dan 1 ( 10. rujna )
Veći dio dana proveli smo u Rovinju, vozeći se već spomenutim shuttle busom. Ovaj put nas je iznenadila činjenica da se prijevoz istim naplaćuje 25 kn po danu za one koji borave u kampu, dok je za posjetitelje izvan festivala besplatan. Pomalo čudna politika ako uzmemo u obzir da se kampiranje naplaćuje dodatnih 380 kn ( za ex-yu posjetitelje ). Ostatak poslijepodneva ponovno je posvećen njuškanju po festivalu, tražeći sve ono što je još sinoć mrak mogao sakriti od nas.
Negdje oko 22 h smjestili smo se na Forest stageu, na kojemu je nastupao Erol Alkan. Iako smo propustili njegov nastup na ovogodišnjem Hideout festivalu gdje smo s izvođačem obavili intervju http://www.ziher.hr/2013/07/20/intervju-erol-alkan-da-sam-se-usporedivao-s-ostalim-dj-jevima-ili-da-mi-je-bilo-bitno-sto-misle-o-meni-ne-bas/, Gospodin Alkan nam to nije zamjerio. Pružio nam je blago rečeno fantastičan nastup, koji je u istovremeno bio žestok, raznolik i tehnički besprijekoran. Potom je njegovo mjesto za pultom zauzeo Prins Thomas, kojega bismo okarakterizirali kao prosječnog, ništa što bi se nakon gotovo tjedan dana fenomenalne glazbe naročito istaknulo.
Povratak na Forest Stage uslijedio je oko 2 sata poslije ponoći, kada je pozornicom već zavladao Lindstrom (Live). Iako nismo imali posebnih očekivanja, njegov nastup mogao bi se izdvojiti kao iznimno kvalitetan set, futurističkog nu-disco zvuka tijekom kojeg se stage pretvorio u podivljalu gomilu okupljenih, daleko premašujući kapacitet. U jednom trenutku postalo je doista ironično da na ovako plesnu glazbu ne možeš ni ruke dignuti zbog nagurane mase.
Takva situacija na Forestu djelomično je uzokovana i činjenicom da ga je trebao zamjeniti Jamie xx. Teško je biti objektivan kada je Jamie u pitanju jer osim svoje slave kao solo izvođača, nosi titulu i člana sveprisutnog indie benda The xx. Jaime se nikada nije držao okvira, pa tako ni tijekom svog nastupa na Unknownu, gdje smo osim tipičnog house temeljca mogli svjedočiti kombinacijama funk/soul/indie izvedbi. Iako je set zadovoljio sve uvjete dobrog nastupa, nije pružio najbolje od izvođača, vjerojatno zbog uloge zatvaranja stagea, koja mu nije u potpunosti odgovarala.
Dan 2 ( 11. rujna )
Drugi je dan započeo tmurnim oblacima iznad Rovinja koji su nosili loše vijesti. Sve je kulminiralo olujom “apokaliptičnih” razmjera koja je rezultirala (doslovno) rijekom blata koja prolazi kroz kamp noseći šatore. Također, gledajući polu pijane Britance koji još uvijek partijaju, javlja se doista bizaran osjećaj. Iako je nevrijeme trajalo svega dvadesetak minuta, bilo je očito da organizatori nisu očekivali takvo što. Tijekom noći, to isto blato moglo se pronaći posvuda, pretvarajući ulice i restorane u oranice.
Iako su stageovi nakratko zatvoreni, ubrzo se glazba ponovno čula te su se svi nastupi zakazani za večer odvijali po programu. Jedino je press centar pretrpio štetu, to jest ono što je od njega ostalo, nakon što je vjetar gotovo otpuhao šator.
Oko 22 h, našli smo se u prolazu uz main stage, gdje je okupljene zabavljao bend Factory Floor, kaotičnog electro zvuka, vizualno odlični sa veoma intrigantnim članom benda na klavijaturama koji se nije sramio pokazati svoje plesne sposobnosti.
Negdje oko ponoći, sudbina nas je dovela na isto mjesto gdje su nas dočekali Totally Enormous Extinct Dinosaurs. Nakon uvoda od kojih 15 minuta, tijekom kojega su se članovi benda pripremali za nastup, započeli su uz odličan vizualni dojam. Od benda koji je prošle godine istupio na scenu s debitantskim album, usprkos zanimljivom imenu, nismo znali što očekivati. Prva pomisao bila je da će se pretvoriti u neki sladunjavi zvuk na koji ćemo se prebacivati s noge na nogu, no dobili smo snažnu i raznovrsnu glazbu koja je uključivala izvedbe od indie electronica do drum’n’bassa. Pohvale bendu i okupljenim posjetiteljima koji su ispunili main stage i do najudaljenijih kutaka.
Oko 3 sata ujutro započeo je nastup Kerrija Chandlera na Pool Stageu. Definitivno najveći djedica među okupljenim DJ-ejevima na festivalu sa svojih 30 godina staža na elektronskoj sceni postavio je velika očekivanja. Nažalost, nije ih u potpunosti ispunio. Naravno, dobili smo dio tog classic house zvuka s jednostavnim, soul vokalima, ali ostatak seta bio je tipičan, gotovo nezanimljiv.
Kao šećer na kraju, serviran je Scuba na Forrest stageu. Majstor zatvaranja i aftera, svoju kvalitetu dokazao je i na Hideout festivalu. Kao dodatak njegovoj pohvali, treba napomenuti kako je navedeni držao na nogama nekoliko entuzijasta do 7 ujutro, iako su se svi stageovi do sada, začuđujuće točno, zatvarali u 6, bježeći od zore.
