Let 3 (Tvornica kulture): Hitovima protiv klimatskih promjena
Posljednji sam put Let 3 uživo slušao na Špancirfestu 2011. godine. Bilo je to zaista davno, stoga je njihov koncert povodom 20. rođendana Tvornice kulture bio odlična prilika da otkrijem što se u međuvremenu promijenilo i kako legende riječke glazbene scene zvuče 30 godina nakon izlaska kultnog debitantskog albuma “Two dogs fuckin”.
Uoči koncerta najavili su performans “Spavanjem protiv klimatskih promjena”. Na prosceniju pozornice Tvornice, ispred zatvorenog zastora, drijemali su Zoran Prodanović Prlja i Damir Martinović Mrle, uz ambijentalne zvukove koji su pratili Prljinu recitaciju. Pola toga što je izgovorio nisam čuo od povećeg žamora publike kojoj njihova meditacija ipak nije bila pretjerano zanimljiva, no bilo je tu riječi o bradavicama, stražnjicama, spermi i drugim poglavljima uvoda u anatomiju ljudskog tijela. Meditaciju su prekidale pjesme Mornar i Ja bih se ljubio koje je bend svirao skriven iza zastora, odnosno Prlja i Mrle u ležećim pozicijama na madracima na prosceniju.
Nakon Viole otvara se zastor, bend se budi iz dubokog sna te jednim karate/kung-fu pozdravom, obučen u bijela karate kimona, završava ovaj simpatičan, ali ne pretjerano zanimljiv prolog te stonerski žestoko zagrijava koncert s Artemidom i 21st Century Schizoid Man. Oduševljenje publike nastupilo je s klasikom Vjeran pas, punk himnom Termita koja je već godinama nezaobilazan dio repertoara riječkih šarmera. Uslijedilo je 45 do 50 minuta hitova epskih razmjera. Doslovno su rokali hit za hitom, sljedećim redoslijedom: Kontinentio – 999 – Omađijaj me – Izgubljeni (uz simpatičnu koreografiju s ogromnim posterima s brojkama 1, 2, 3 i 4) – Profesor Jakov – Ero s onoga svijeta – Drama – Riječke pičke – Kurcem u čelo.
Bila je to sirova demonstracija sjajnog repertoara koji je Let 3 izgradio protekla tri desetljeća, od kultnih albuma “Two dogs fuckin” i “El Desperado” preko sjajne “Jedine” do “Bombardiranja Srbije i Čačka” te novijih singlova. Atmosfera me najviše podsjećala na koncerte Pipsa, uz publiku koja energično i uživljeno pjeva sve stihove, dovršava pjesme a-capella pjevušenjem “Ljubi, ljubi, ljubi, ljubi meee” ili pak skandira “riječke pičke, pičke riječke”.
Bis je otvorio Mrle sa svojom prepoznatljivom i neponovljivom solo točkom, obučen u pripijeni šareni triko u kakve su se presvukli i ostali članovi benda. Izveo je svoju romantičnu trilogiju Mačkice i psi (cure – mjau, mjau, dečki – vau, vau), Potočić te najslikovitiju i najljepšu od svih, Fuksiju. Svi smo bili zaljubljeni i osjećali smo leptiriće u trbuhu. Ostatak prvog bisa imao je zaigran world music prizvuk uz Ženu varam, Izađi mala i Tazi-tazi.
Drugi bis otvorili su s ultimativnom power baladom Dijete u vremenu čiji je prvi refren publika samostalno otpjevala i to dva puta zaredom. Za bis je sačuvan i posljednji singl benda, šarmantan Golub Vaso, dok je večer završila na najbolji mogući način, uz genijalnu Sam u vodi, prvu pjesmu sa spomenutog albuma “Two dogs fuckin”. Kao da odjednom slušate jedan potpuno drugačiji bend. Bio je to apsolutno vrhunac večeri, briljantna izvedba benda koji je djelovao kao da se tek zagrijao.
Prlja je svoj dio koncerta završio uz par vrisaka u stilu najboljih svjetskih rock vokala, a kada govorimo o Let 3, s obzirom na to da najčešće neki drugi segmenti izvedbe dođu u prvi plan, često zaboravimo istaknuti koliko je Prlja zapravo odličan pjevač. Mislio sam da solaže Mateja Zeca i Dražena Baljaka nikada neće završiti – pomalo sam se i nadao da neće. No nakon 25 pjesama i otprilike dva sata i 15 minuta svirke, bilo je vrijeme i da ovoj koncertnoj priči dođe kraj. Počeli smo sa spavanjem, no publika je iz Tvornice izašla (ili se uputila na after u mali pogon) itekako budna. Let 3 je i dalje mašina koja gazi sve pred sobom, a ja ću se definitivno potruditi da do idućeg susreta prođe manje od osam godina.
