Marko Bošnjak: „Poison Cake je moja borbena stvar“

Marko Bošnjak, hrvatski pjevač i glazbenik te pobjednik ovogodišnje Dore, gostovao je u emisiji HRT-a Nedjeljom u 2.

Gostovanjem u emisiji Aleksandra Stankovića govorio je o nizu tema povezanih s glazbom, ali i o onim temama koje su više društvenog i privatnog karaktera. U početku je spomenuo da je oduvijek želio pobijediti na Dori i otići na Eurosong. Prva ga je podržala sestra.

„Ona je vjerovala uvijek da je to moguće. I to je počelo valjda od neke treće, četvrte godine. Ja sam u crkvenom zboru i pjevao i nastupao već s pet godina već. Tako da imam ja iza sebe utakmica u nogama, a ovo sada je samo jedna stepenica iznad“, ističe Marko.

U crkveni zbor su ga “povukle” sestre:

„Sestre su išle u crkveni zbor i onda bih ja, u biti, mami smetao po kući, pa im je ona rekla da ne mogu ići ako ne povodu brata. Onda su me sestre morale voditi, a časna sestra koja je vodila zbor je skužila da ja pjevam bolje nego sestre. Ona me izvukla i morao sam pjevati na festivalu “Djeca pjevaju Isusu”. To je bilo neko moje prvo predstavljanje. S pet godina sam pobijedio na tom festivalu, i onda je mojem malom mozgu već bilo jasno kao da će na taj način dobiti validaciju od okoline i od samog sebe, jer vidim da mi to ide, pa će me ljudi sigurno podržati, prihvatiti, tako da je to počelo iz neke iskrene želje – i za glazbom i za tim da me ljudi prihvate“, priznaje Marko.

Ujak menadžer

I danas Marko voli zapjevati u crkvi.

„Kad odem za Božić ili za Uskrs doma u Ramu, onda budem, što svojom voljom, što malo primoran otići na misu, ali onda uvijek odem u zbor jer mi je tako podnošljivije, zato što stvarno volim tu crkvenu duhovnu glazbu i taj dio mi je jako simpatičan, tako da nemam problem s tim“, napominje Marko.

Pjevačka natjecanja su ga lansirala, a onda su i roditelji prihvatili da im je dijete talentirano za pjevanje.

„Roditelji su me pokušavali zaštititi. Mom tati zapravo ništa u tom svijetu nije bilo jasno na prvu, pa je onda on prepustio ulogu vozikanja po audicijama i snimanjima mom ujaku. Tako da mi je ujak bio u jednom trenu i ujak i menadžer. I njemu sam doista zahvalan za taj period “Pinkovih zvjezdica”, tog šoua u Srbiji, koji je bio jako, jako gledan svugdje osim u Hrvatskoj. Onda sam morao i u Hrvatsku doći i napraviti tu nešto“, istaknuo je Marko.

Kako je nastupe u tom razdoblju komentirala Markova ekipa iz škole?

„Pa nekima sam bio super, neki me nisu mogli smisliti… To tako već ide i djeca jesu okrutna. Bilo je tu dosta i ‘bullyinga’ i nekih loših situacija, ali ja sam na svemu tome gradio svoju snagu. Mislio sam “jednog dana ćete vi vidjeti da niste bili u pravu i da sam puno više od toga.” Dokazao sam sebi, a i drugima… Svaki put imam osjećaj da što me ljudi više napadaju i što me više žele povući na dno, ja samo sve više rastem od svega toga i da mi sve to donosi predivne životne lekcije i jako debelu kožu. Skroz sam sretan što nisam možda imao uvijek tako lijep i lagan put jer možda bih bio emotivno dosta slab“, objašnjava Marko.

Promjena sredine

U Zagrebu mu je bilo puno lakše biti drugačiji.

„Zato sam i došao u Zagreb, na kraju krajeva. To mi je bio veliki razlog da odem iz male sredine negdje gdje ljudima neće biti čudno da postoji različitost. Jer u malom mjestu svi moraju biti uniformirani. Svi moramo biti na istu foru, dijeliti iste interese… Nije mi se svidio taj mentalitet jer sam shvatio vrlo rano da odskačem od njega i okolina mi je to vrlo jasno i otvoreno rekla. Tako da sam išao zapravo tražiti svoje mjesto pod suncem i tražiti gdje mogu biti ono što jesam. Iako nailazim i tu na neke prepreke, nisu mi toliko strašne jer sam već to jednom proživio“, rekao je Marko.

Marko ne skriva da je dio njegova karaktera i tvrdoglavost: na šou Pink zvjezdice prijavio se, primjerice, sam, s 11 godina. Tata ga nije htio voditi na audiciju, pa mu je Marko odgovorio da će naći nekoga tko hoće.

„Sve sam velike korake u karijeri napravio glavom kroz zid. I prva suradnja s prvom pjesmom Moli za nas tekla je tako da sam ja sam nazvao Vlahu Arbulića i zatražio suradnju, glazbu. I za sve sam se nekako uvijek trudio izboriti glavom kroz zid ako treba“, ističe Marko.

Moli za nas

Smatra da je pjesma Moli za nas bila veliki uspjeh i dan danas mu je žao što nije prošla i što ju Europa nije imala priliku čuti.

„Vratio sam se tri godine poslije s nečim skroz drugačijim i volim što mogu različite doživljaje ponuditi. Nisam se vratio opet s nekom baladom i znam da imam više dimenzija koje mogu pokazati“, dodao je Marko.

Pjesma s kojom je pobijedio na Dori za Marka je kombinacija Irske, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i zagrebačke četvrti Dugave.

„Ostvarila mi se i ta želja koju imam od malena, da zapravo moje ime i moja glazba da ne budu isključivo lokalni, da ne budu isključivo regionalni, nego da mogu ostvarivati i neke svjetske suradnje i stvarati neki svjetski zvuk. Tako da je ovo super korak prema tomu“, napominje Marko.

Za pjesmu Poison Cake Marku se već na prvo slušanje učinilo da ima potencijala.

„Došla je u pravom trenutku kad sam se životno osjećao malo isfrustrirano i malo ljuto i malo ogorčeno i kad mi je trebao neki vjetar u leđa da se osjetim moćno, da preuzmem kontrolu nad svojim stvaranjem, nad svojim životom… Trebalo mi je nešto da pokažem zube i da idem glavom kroz zid. I ta pjesma mi je odmah dala osjećaj da je to moja borbena stvar“, ističe Marko.

“Ljudi su hrabri na internetu”

A evo i kako pjesma povezuje navedene države i kvart: kostur pjesme nastao je u suradnji s Filipom Majdakom iz Dugava, u Nizozemskoj je glavni producent pjesme, u Ujedinjenom Kraljevstvu Emma Gale koja je napisala tekst zajedno s Benom Pyneom koji je, pak, u Irskoj.

Dio javnosti nije štedio Marka – po društvenim mrežama moglo se pročitati da mu je pjesma sotonistička, a komentare je izazivala i njegova seksualna orijentacija.

„Ja uživo dobivam isključivo dobre i pozitivne reakcije. Meni stvarno na ulici nitko ne prilazi niti da bi me vrijeđao na osnovu toga što sam gej, niti da bi me vrijeđao na osnovu toga što mi je pjesma smeće… Dakle, nitko mi ne prilazi s bilo kakvom negativnom konotacijom. Ljudi su puno hrabriji na internetu i imaju puno duže jezike pred tastaturom, nego što imaju ovako kad te vide. To je vrijeme u kojem mi danas živimo – to doba tehnologije koje je ljudima dalo štit da mogu reći sve one gadosti koje uživo nemaju hrabrosti izgovoriti. Tako da je meni to vrlo jasno raščlanjeno. Nema potrebe više to potencirati jer nikad ne možeš udovoljiti svima, ali treba opet vjerovati u sebe i u svoju priču, pa će biti i ljudi kojima će se to svidjeti. To je najvažnije“, kaže Marko.

Izazovan nastup

Dodaje da nitko nije davao nikakav značaj njegovoj homoseksualnosti do trenutka pobjede na Dori.

„Onda je to počelo i sad ljudi postavljaju pitanje zašto je to u fokusu, zašto je to važno… Upravo te ljude koji to pišu je briga za to jer oni su o meni i prije nego što sam se ‘autao’ uvijek pisali u komentarima gle ovog – sad tu da neću prostačiti… Ali ti isti ljudi koji su danas zgroženi jer ja kao to guram u fokus, su ti ljudi koji su to koristili protiv mene. Taj isti mentalni sklop ljudi sad je zbunjen zašto ja o tomu govorim i zašto ja to sad moram isticati na sva zvona. Oni su to stavili kao važnu temu, jer oni ‘klikaju’ na to i komentiraju“, poručio je Marko, koji se nada da takve reakcije neće zasjeniti njegovu glazbu i nastup na Eurosongu.

Nastup u Švicarskoj već se naveliko priprema, dijelom i u studiju HRT-a jer je, kako napominje Marko, teško naći dovoljno veliki prostor da se može uvježbati nastup za pozornicu Eurosongova formata.

„To je izazovno, ali odrađuje se i u smislu tih priprema i svega ostaloga na jednom stvarno visokom nivou. Mislim da sam ja nakon više od 10 godina nastupa i bavljenja glazbom spreman za ovo. Samo da zdravstveno budemo okej, što nije bio slučaj na Dori, i bit će sve super“, smatra Marko.

Prije Eurosonga u Baselu, Marka čekaju nastupi na predzabavama u Amsterdamu, Londonu i Madridu.

„To su zapravo partiji gdje se dosta situacija i na kladionicama o kojima svi govore može promijeniti jer ljudi vas po prvi put čuju i dožive – uživo. Mislim da tu i svojom prisutnošću i glasom mogu pokazati da sam krivo percipiran“, smatra Marko koji se nada ulasku u finale Eurosonga.