Metalci se pobunili: ”Dosta je poginjanja glava i dopuštanja da našim bendovima drugi kuju sudbine!”
Nakon otkazivanja jedinog hrvatskog međunarodnog metal festivala, Burning Sea, zbog nove porezne politike, ljudi koje se bave metal glazbom odlučili su se ujediniti i u sljedećem priopćenju izraziti svoje mišljenje o metal sceni u Hrvata.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
”Hrvatska metal scena, upravo zbog mnogobrojnih fijaska i krivih poteza tijekom cijelog desetljeća spala je na same margine, gdje bendovi i metal entuzijasti dišu svoje zadnje udisaje, prije nego li potonu duboko u mulj u kojem je već odavno, prekriven debelim slojem, jedini hrvatski metal magazin, jedina hrvatska metal izdavačka kuća, jedina metal emisija na nacionalnoj televiziji, a s njima također na stotine hrvatskih bendova, koji su se morali razići iz beznađa i razočaranja, kao i cijeli niz klubova, malih festivala, entuzijastičnih promotera, prostorija za probe i sl.
U ovom trenutku netko bi rekao da je hrvatski metal mrtav i da je ovo zadnji čavao u lijesu hrvatske metal scene, dok bi netko zlurado primjetio kako je hrvatska metal scena mrtva već godinama, ali da ona toga nije svjesna i da poput nekog duha leluja okolo i plaši ljude. No, to je surova istina koja se vidi samo na prvi pogled. Poštovani kolege novinari, osim za to specijaliziranih medija, nitko od vas (usprkos tome što uredno dobivate sve PR vijesti o tome), ne vidi i ne želi objaviti da hrvatski metal bendovi usprkos neimaštini, nerazumijevanju, nemogućnostima djelovanja i promocije i usprkos nepodržavanju od bilo koga, ulažu enormne novce iz vlastitih džepova kako bi ponosno izdigli glavu iznad površine i štoviše, nametnuli se europskoj pa i svjetskoj sceni. Zamislite, vrhunski hrvatski bendovi moraju plaćati na desetke tisuća eura, dižući kredite na više godina, kako bi išli u Švedsku, UK ili Njemačku, snimiti albume onako kako spada s vrhunskim producentima, angažiraju svjetski poznate vizualne artiste, video producente, PR i booking agencije i sve ostale segmente važne za međunarodni proboj, ne zato jer je sve što je vani je bolje, nego zato što u Hrvatskoj toga ili nema ili se ljudi ne žele baviti time, ili se prema klijentima odnose neprofesionalno kao da njihov novac smrdi, za razliku od istog novca kojima te usluge plaćaju drugi. Da, u zadnjih nekoliko godina hrvatski bendovi su na taj način vani ostavili na stotine tisuća eura i dobili vrhuske materijale koji u Hrvatskoj rijetko gdje da dobiju recenziju, a ne daj bože da na ijedan način dobiju svoj podžanr na dodjeli diskografskih nagrada Porin i da se njihovi uspjesi ikako valoriziraju.
Zamislite, jedan hrvatski metal bend ovih se dana vratio iz turneje po Brazilu, drugi krajem ove godine kreće na turneju po Japanu, treći se vratio s jako značajnog festivala u Norveškoj prije nekoliko dana, da bi isti taj bend za samo 15 dana trebao otputovati na još značajniji festival u Belgiju. No, to nije sve, hrvatski metal bendovi svirat će ove godine na glavnim pozornicama najznačanjnijih metal festivala u Sloveniji, Ukrajini, Češkoj, Švedskoj, UK, Finskoj, Italiji itd. Lani su čak tri hrvatska metal benda skupa svirala na prestižnom i najvećem nezavisnom metal festivalu u UK, a jedan drugi bend je zamalo pobijedio na natjecanju bendova sa svih strana svijeta na najkultnijem metal festivalu na svijetu (koji se održava u Njemačkoj), gdje su osvojili drugo mjesto. Jedan, vjerojatno najveći svjetski metal printani magazin objavio je CD s kompilacijom istočnoeuropskih metal bendova u nakladi od 20 000 primjeraka i hrvatskih bendova nije bilo dva, tri, nego čak osam. Namjerno ne spominjemo imena niti bendova, niti medija, niti festivala da dočaramo u kakvom mraku živimo! Osim par specijaliziranih medija, jeste li vidjeli da se negdje i nekad spominje njihovo ime, je li netko ikada pisao o ovome? Je li nenormalno da hrvatski metal bendovi imaju odlične recenzije u magazinima poput Terrorizer, Metal Hamer, Rolling Stone, Classic Rock, Hit Parader, Mojo, Kerrang, BWBK, Legacy itd, a da kod nas nemaju mjesta niti u jednom tiskanom mediju, većem portalu ili na TV-u? Je li normalno da neki hrvatski bendovi potpisuju ugovore sa stranim labelima i rasprodaju naklade, za kakve se u HR dobivaju već srebrne ploče? Je li normalno da hrvatski bendovi imaju video uratke kakvih se može posramiti svaki drugi video uradak bilo kojeg izvođača estradne mašinerije? Je li nekoga možda sram što je scena tako diskriminirana ili je nekome možda krivo što hrvatski mainsteram izvođači, kojima je jedini inozemni domet sviranje u USA, Australiji, Njemačkoj itd., u hrvatskim klubovima i pred hrvatskim iseljenicima nikad neće sami okupiti u inozemstvu, ne 500, nego 50 ljudi, koji nisu Hrvati, što hrvatski metal bendovi redovito čine, dok ovi drugi dobivaju poticaje na natječajima HDS-a i ZAMP-a vrijednih stotine tisuća kuna kako bi promicali hrvatsku scenu u inozemstvu?
Puno takvih pitanja lebdi u zraku, a nitko ih se ne želi dotaknuti. Ispada da, kada se priča o metalu i srodnim žanrovima, hrvatski fanovi slušaju samo Iron Maiden, Metallicu, AC/DC i Deep Purple te kod nas postoje samo Divlje Jagode i Opća Opasnost (naravno, ovime ne želim0 umanjiti značaj ni jednog navedenog benda, dapače). Naravno, dobre spotove može uraditi samo Gonzo i tek par video producenata, dobar mix, master, aranžmani ako nisu od Remija Kazinotija, Nikše Bratoša ili eventualno Denyekena, kao da i nisu izašli vani (naravno, pritom ne umanjujemo njihovu kvalitetu, nego je takav opći dojam u Hrvatskoj), a omot ako ga ne radi Igor Kelčec i nekoliko razvikanijih hrvatskih grafičkih autora, nije vrijedan ni spomena. Još jednom, izražavamo duboko poštovanje prema njihovim radovima i dostignućima te niti u jednom trenutku ne osporavamo njihovu kvalitetu, no sukladno općoj klimi u Hrvatskoj, ovaj zadnji paragraf je karikirani pristup sustavu vrijednosti u glazbenoj industriji Hrvatske. Još k’tome, sve veća letargija, neimaština, otuđivanje, izbacivanje, marginaliziranje, označavanje i što već ne, svih ovih godina dovelo je do toga da se bendovi za bilo kakvim prilikama počnu razgrabljivati kao gladni psi za bačenim kostima, a upravo to je dovelo do nečeg, što je inače u samoj srži metala nepoznanica, a zove se razjedinjenje. Pošast, koja je hrvatski metal i hrvatsku scenu izjela iznutra. Borba za mrvicu medijskog prostora, borba za slobodne termine u klubovima, borba za festivalskim slotovima, borba za eventualnu podršku stranih metal zvijezda koje pohode Hrvatsku… To je ono što je hrvatski metal uništilo i što ga je razjedinilo do krajnjih granica. Dopustili smo da nas razjedini nekoliko poslovnih ljudi koji su u metalu imali samo svoj momentalni biznis plan, ljudi koji otkažu nama životno važne koncerte ili festivale, a da ne trepnu okom, ljudi koji se prave bogovi i nedodirljivi kada hrvatskim bendovima treba omogućiti support slot prije nastupa velikih metal zvijezda u Hrvatskoj. No onda…. Nešto se odjednom dogodilo… Pojavio se projekt ‘United bands vs. crowd’, kao odlično smišljen projekt kaskadnih turneja po hrvatskim gradovima i gradovima okolnih država, gdje ujedinjeni bendovi skupa s autobusima putuju sa svojim fanovima i donose metal u razne klubove, koje sami bez problema pune. Po istom principu pojavio se projekt ‘Metal Carnival’, te mnogobrojne skupne turneje hrvatskih bendova po Europi od kojih je zadnje najavljena ‘Road To Perdition’ bendova Defiant i Mardraum, koji za dva tjedna odlaze svirati po Poljskoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Belgiji, Slovačkoj, Nizozemskoj, Češkoj itd. Takvih skupnih pojedinačnih turneja hrvatskih bendova je bilo mnogo u zadnjih par godina, no jeste li ikad vidjeli mainstream medije da o tome pišu, nekad, negdje?
Pojavila se agencija za bendove Full Metal Service, koja trenutno okuplja preko 110 bendova iz cijelog svijeta sa sjedištem u Hrvatskoj, koja je ovog ljeta hrvatske bendove rasporedila na glavne pozornice brojnih europskih metal festivala, a neke bendove poslala na turneje u daleki Japan i Dubai. No, nekoliko godina prije toga grupa Father je već utrla puteve na srednji istok, nastupivši u Dubaiju i Abu Dabhiju kao prvi hrvatski rock bend ikad. Da… Ne svira samo Ana Rucner u Dubaiju (svaka njoj čast i nemamo ništa protiv njenog rada), ali i grupa Father tamo je svirala nekoliko koncerata i bio je red da se i njih spomene s jednakim entuzijazmom kao i Anu Rucner u svim mainstream medijima. Srećom, Fatheri, koji su uz veliku pomoć entuzijasta i zaljubljenika u njihovu glazbu u Dubaiu sami poduzeli pionirski pozez i odletili i odsvirali tamo, su to maksimalno ispromovirali sami, no opet daleko je to od Ane i medijskog pokrića njenog putovanja. War-Head su se vratili iz turneje po Brazilu, gdje su imali co-headlinersku ulogu s grupom Tankard. Vijest za nesvijest, no gdje o tome nešto piše? Igor Malečić iz Meisterwerka, Inciter Media, Smart Cube… Pojavili su se sa spotovima kakvih se mogu posramiti mnogi koji se vrte na nacionalnim televizijama, a bendovi poput Cold Snap, Infernal Tenebra, Inciter, Sufosia, Rapid Strike, Rising Dream, Manheim, Ashes You Leave, Gorthaur’s Wrath, Agharti i mnogi drugi uložili su pravo bogatstvo u zvuk i produkciju, dok bendovi poput Downcast Art u nekim od najznačajnijih metal medija na svijetu dobivaju u recenzijama ocjene 11 od 10, dakle čak ocjenu više od predviđenog maksimalnog broja. Tko to spominje? Gdje se o tome može čitati, osim u specijaliziranim medijima, uglavnom portalima?
Zbog toga, ovaj proglas koji je poslan svim hrvatskim medijima, ali i bendovima, jako je važan jer je otkazivanje jedinog hrvatskog metal open air festivala bio okidač za sve. ”Ne, mi se ne slažemo s time”, poviknuli su članovi mnogih hrvatskih bendova poput Infernal Tenebra, Avicularia, Rapid Strike, Inverted Pussyfix, Rising Dream, War-Head i mnogih drugih, koje bi sada bilo nepotrebno nabrajati, te poručuju ”WE’RE TAKING OVER’ ili ‘PREUZIMAMO”. Iz razočaranja se stvorio nemoć i bijes, no vrlo brzo sve je nekako u isto vrijeme preplavila neka posebna energija, kao da ih je nevidljiva ruka okupila da pokrenu pokret otpora svemu do sada navedenom, koji će reći ‘Dosta je! Dosta je razjedinjenosti i podmetanja, dosta je zabijanja noževa u leđa, dosta je poginjanja glava i dopuštanja da našim bendovima drugi kuju sudbine i odlučuju gdje ćemo svirati, a gdje ne. Pređimo preko svih osobnih razmirica do sada, izdignimo se iznad svega i u duhu čuvene metalske krilatice ”UNITED WE STAND” (Judas Priest), počnimo uzdizati scenu skupa, zajedno, kako bi jednog dana mogli biti ponosni na ono što smo učinili.
Ovaj je proglas poziv svim hrvatskim metal bendovima, bez obira kojoj grupaciji, žanru, agenciji, managementu itd. pripadaju, svim metal zanesenjacima, svim metal portalima, medijima, shopovima, klubovima, studijima, producentima, agencijama, poziv svima da se ujedinimo i počnemo raditi na metal projektu skupa, na obostranu korist. Pozivamo sve koji ovo čitaju da se ovog trena jave na email info@fullmetalservice.com i u nekoliko dana na e-mail će dobiti upute kako svi u ovom velikom značajnom projektu mogu sudjelovati. Zagreb,Varaždin, Split, Zadar, Rijeka, Pula, Osijek, Sinj, Sisak, Kutina, Dubrovnik, Požega, Vukovar, Delnice, Đakovo, Našice, Čakovec, Slavonski Brod, Karlovac i svi nenavedeni, ajmo! Već je dvadesetak bendova uključeno u ovaj projekt, javite se mailom, bendovi, pojedinci, svi koji mislite da možete ikako pridonijeti, ovo je važan trenutak za sve. Javite se svi i svi ćete tijekom tjedna dobiti obavijesti što i kako dalje. Mediji, također, molimo vas, pratite nas što radimo, vaša pomoć nam je neizmjerno važna.
Prvi i najvažniji korak, spasiti je obraz Hrvatske i vratiti povjerenje domaćim i stranim fanovima, a to ćemo napraviti tako što nećemo dopustiti da Burning Sea bude bezočno ugašen. Doduše, preuzet ćemo pravo na ime i napravit ćemo ga u manjim gabaritima na datume 07. i 08. lipnja 2013., samo kao brzinsku zamjenu jer sada uistinu brzo moramo djelovati, da bi već u 2014 taj festival bio ponovno stavljen na noge, kako i treba. Suvlasnici festivala mogu i moraju biti samo udruženi bendovi i pojedinci kao metal entuzijasti koji se žele uključiti. Bendovi, evo prilika za svakoga da postane suvlasnik festivala. Javite se na gore napisan email, a sve detalje o vašem potencijalnom suvalsništvu ćemo vam poslati na email. Pošteno, otvoreno, transparentno, od fanova za fanove. Naš vlastiti festival put nam je na europske festivale, razmjena slotova sa svim zemljama.
Priključite se.
Drugi korak je osnivanje metal izdavačke kuće, koje će se dogoditi u kolovozu 2013, a o čemu će također svi dobiti detalje. Još jednom, pozivamo vas sve, odlučili smo preuzeti stvar u svoje ruke, hrvatski bendovi za hrvatski metal. Hvala svima na utrošenih 10 minuta za čitanje, pozvani ste svi!
Ljubitelji metal glazbe u Hrvatskoj!”, stoji u priopćenju.
