„Ministarstvo negospodskog ratovanja”: Nemilosrdni odred otpisanih gadova
Turkish: „What’s a gun doing in your trousers?”
Tommy: „It’s for protection.”
Turkish: „Protection from what? Zee Germans?” („Zdrpi i briši”)
Godina je 1941., a Drugi svjetski rat je na svom vrhuncu. Hitlerove postrojbe neprestano bombardiraju London i okolne gradove te se nadaju da će slomiti otpor Britanaca. Njihova jedina nada jest ulazak Sjedinjenih Američkih Država u rat koji neće biti moguć bez misije za koju su izabrani najgori od najboljih, tajna jedinica zvana Special Operations Executive koju vode čovjek znan samo kao M, Ian Fleming (da, taj Ian Fleming, autor knjiga o Jamesu Bondu) i Winston Churchill, britanski premijer.
Pod vodstvom Gusa Marcha-Phillipsa, ovaj tajni odred operativaca morat će poći na pogibeljan put na kojem moraju izbjeći i njemačke podmornice i britanske krstarice. Misija je neautorizirana, neslužbena i za nju ne odgovara nitko osim operativaca koji bi mogli biti uhvaćeni ili ubijeni.
Kad se spoje „Nemilosrdni gadovi” i „Odred otpisanih”
Nastala prema knjizi „Churchill’s Secret Warriors: The Explosive True Story of the Special Forces Desperadoes of WWII” autora Damiena Lewisa, ova špijunska akcijska komedija govori o postrojbi tajnih operativaca koji će promijeniti tijek Drugog svjetskog rata i pomoći u pobjedi Saveznika nad Silama Osovine. Jedinicu čine Gus March-Phillips (Henry Cavill), Marjorie Stewart (Eiza Gonzalez), Richard Heron (Babs Olusanmokun), Henry Hayes (Hero Fiennes Tiffin), Anders Lassen (Alan Ritchson) i Freddy Alvarez (Henry Golding).
Predstavljeni su nam kao okrutni ubojice koji iznad svega uživaju u ubijanju, ali koji su voljni staviti svoje interese po strani i pridružiti se časnoj borbi protiv zla. Na taj način, oni su nešto poput mješavine nemilosrdnih gadova iz istoimenog filma Quentina Tarantina i Odreda otpisanih/Suicide Squad iz dva filma redatelja Davida Ayera odnosno Jamesa Gunna – zlikovci i antiheroji koji iznenada postaju jedina šansa herojima te za koje ovi uopće ne mare ako nastradaju ili poginu, pod uvjetom da su prije toga obavili misiju za koju su zaduženi.
Kao takvi, ovaj odred ubojica koristi svoj poseban set vještina (ubijanje, postavljanje bombi, sabotaža) kako bi porazili i ubili što više nacista. Njihov primarni cilj je dići u zrak njemačke i talijanske brodove smještene kraj obala Zapadne Afrike, oni neće stati ni pred čim kako bi ispunili svoj plemeniti cilj. Na tom putu punom opasnosti morat će izbjegavati vojske četiriju država, a hoće li uspjeti – saznat ćete za otprilike dva sata.
Ako učinite krivi korak i pogledate „Ministarstvo negospodskog ratovanja”, naravno.
Jer, koliko god se trudili pronaći razlog za gledanje, ne možemo to učiniti. Više je razloga za to – od toga da sama premisa filma, iako utemeljena na istinitim događajima odnosno Operaciji Postmaster, zvuči kao „Nemilosrdni gadovi” za sirotinju pa do toga da se čini kako redatelj Guy Ritchie sve više i više gubi svoju magiju.
Najgora parodija je nenamjerna parodija
Prije svega, to što je film napravljen po istinitim događajima ne znači nužno da je to tako, već je to više marketinška tehnika kojom se žele privući gledatelji. Pustite li ovo djelo bilo kojem antifašističkom borcu iz Drugog svjetskog rata, vjerojatno će zakolutati očima gledajući kako Cavill uz smiješak ubija naciste i to tako da jednim metkom pogađa po jednog vojnika i smjesta ga ubija. Jednaku reakciju bi izazvao i Ritchson koji se služi strijelama kako bi nadjačao naciste koji nose automatsko oružje.
Zbog svega navedenog „Ministarstvo negospodskog ratovanja” ne izgleda kao odavanje počasti hrabrim ratnicima iz sjene koji su promijenili ishod Drugog svjetskog rata, već djeluje kao parodija partizanskih filmova koji su i inače bili poput kakve parodije jer su vojnici u filmovima redovito bacali i hvatali granate u letu i izvodili slična čudesa.
Smijeh liječi sve, no ne i u ovom filmu
I dok je Tarantino smjestio svoj film strogo u granicama mašte te se nipošto nije trudio reći da su njegovi nemilosrdni gadovi pobijedili Hitlera spalivši ga u francuskom kinu, Ritchie svoje gadove smješta u stvarni svijet i pokušava nas uvjeriti da kroz „Ministarstvo negospodskog ratovanja” želi odati priznanje svojim sunarodnjacima.
To je prilično jalov pothvat, pogotovo zbog dodavanja elemenata humora i komedije u prilično sumorno okruženje, vrhunac rata u okupiranoj Africi i Europi. Pritom je Tarantino majstor komedije i satire dok je Ritchiejeva satirička oštrica prilično otupjela.
Vidjelo se to i u njegovim prošlim uradcima, primjerice u „Operaciji Fortune” ili u seriji „Gospoda”. Sve više svjedočimo početku kraja autora koji postaje, pa, kako da to kažemo delikatno… Dosadan!
Kao da je magija njegovih prošlih uradaka nestala i kao da postaje sve više sličan redateljima koji nemaju poseban autorski pečat i koji više rutinski obavljaju zadatak pred sobom.
„Ministarstvo negospodskog ratovanja” u potrazi za izgubljenim blockbusterom
Iako je okupio sjajnu postavu, Ritchie kao da ne zna što bi s njom. Njegov česti suradnik Cavill, s kojim je napravio fantastičan film „Šifra UNCLE”, ovdje je ostao u sjeni Ritchsonovog Lassena koji je jedini zabavni lik u filmu, koliko god bio nesmiljen, okrutan i brutalan.
Kao i svakom fanu „Reachera”, iznimno mi je drago vidjeti da naš junak dobiva sve više uloga u blockbusterima, no teško da proizvod poput filma „Ministarstvo negospodskog ratovanja” možemo nazvati pravim ljetnim blockbusterom za kojim vapi ova godina.
Gonzalez, koja je pokazala da je sjajna glumica u filmovima kao što su „Baby Driver” i „Hitna pomoć”, ovdje je jedna od boljih karika lošeg filma. Sjajna je kao fatalna žena koja čak pomalo podsjeća na lik Shoshanne u „Nemilosrdnim gadovima”.
Ostatak postave pati ili od toga što ima tek desetak redaka ili od loše karakterizacije, poput glavnog zlikovca kojeg tumači Til Schweiger („Nemilosrdni gadovi”).
Na kraju krajeva, dovoljno je reći da Ritchie radi punom parom i da već sad ima u line-upu nekoliko filmova i seriju te se ne čini da će tako skoro shvatiti da je kvaliteta puno važnija od kvantitete. Do nekog njegovog novog naslova slobodno preskočite „Ministarstvo negospodskog ratovanja” jer je odličan kandidat za laki zaborav.
