Glazbene ilustracije Igora Jurilja od 1. travnja u Rockmarku
Glazbu slušamo. To je njena primarna funkcija – da kroz slušni kanal uđe u naša tijela. Ono što nam dalje radi individualno je i događa se vjerojatno na onoliko načina koliko ljudi hoda ovim svijetom. Neki ljudi je slušaju i osjećaju, neki slušaju i ignoriraju, neki slušaju i negoduju, neki slušaju i tijelo im se pomiče u ritmu, a neki slušaju i vide. Među ovim potonjima je Igor Jurilj, umjetnik neobičan u svojoj običnosti, jedan od nas. Njegove tekstove možete čitati ovdje, kod nas, na Ziheru, a ono kako vidi glazbu u Rockmarku na samostalnoj izložbi 1. travnja.
“Music lines” nova je izložba glazbenih ilustracija ovog talentiranog glazbenog novinara i profesora engleskog. Izložba uključuje tek dio radova vezanih za glazbu i nadahnutih njome u trenucima rada u školi, odnosno pisanja o glazbi za medije gdje ga najviše okupiraju ekspresivni i kontroverzni glazbenici upečatljive estetike. Od triptiha posvećenog Letu 3, Davida Bowieja do Britney Spears, izložba od radova nastalih između 2011. i 2018. podijeljena je u tri veća ciklusa: žuti, digitalni i marker ciklus.
Igorove radove možete pratiti i na njegovom Instagram profilu.
Tko je Igor Jurilj?
Igor Jurilj profesor je engleskog jezika, odnosno doktorand na studiju kroatistike FFZG. Rođen je 29. rujna 1986. u Doboju, no već iste godine seli s roditeljima u istarski gradić Vrsar. Ondje u neka druga vremena slobodno šetajući antičkim ulicama primjećuje lokalne slikare kako na ulici hvataju suvenire mašte i u najranijim danima počinje crtati i istraživati što je s onu stranu imaginacije. Oduvijek ga fascinira ljudska potreba za nadogradnjom, što se odražava u njegovim likovima koji posjeduju osobine i kvalitete iznadprosječnog čovjeka. Takvima vidi i glazbenike od najranije dobi. Po završetku srednje škole kada upisuje studij engleskog jezika i povijesti, vrlo brzo postaje glazbeni novinar stranice Muzike.hr i zadire u svijet koji je dotad samo slušao i pokušao oslikati.
Glazbeno novinarstvo prevaguje nad crtanjem koje stavlja na led gotovo cijelo desetljeće unutar kojeg se nakon magisterija, trbuhom za kruhom, nalazi na tursko-sirijskoj granici. Godine 2012. odlazi u grad Gaziantep, drugi najstariji grad na svijetu, nadomak sirijske granice na staž kao mladi profesor engleskog jezika na svega deset mjeseci da bi u ovom trenutku, sedam godina poslije, i dalje imao tursku adresu, no ovog puta istanbulsku. Grad na Bosporu i pragu starih civilizacija sa svojih gotovo 20 milijuna duša nepresušno je vrelo tekstura, boja, života, priča, tragedija i okusa, što ga motivira da se ponovno uhvati crtaćeg pribora. Neprekidno pišući o glazbi za Muziku.hr, Ravnododna, a odnedavno i naš portal, među stihovima pronalazi dovoljno slike da bi je pokušao ovjekovječiti, no identiteti glazbenika u vremenu kada smo vizualno stimulirani posebno provociraju kreativni impuls: pokušaj hvatanja onog što glazbene legende čini prepoznatljivima terapeutski je moment koji rezultira prvim ilustracijama.
