‘Nafiksani kreativom’: Postoji li veza između opijata i kreativnog izražavanja?

Većina glazbenika koje slušam iza sebe ima narkomansku pozadinu – neki goru, a neki su vidjeli svjetlo na kraju mračnog tunela. Poneki su se izvukli, nekima je ubod iglom bio zadnje što su od ovog svijeta vidjeli. Znam da to nije nešto čime se bilo tko može pohvaliti, ali važno je prihvatiti realnost i osvijestiti problem. Nešto u meni mi ustrajno govori da su najbolji albumi određenih glazbenika nastali u njihovu najnestabilniju razdoblju pa sam odlučila istražiti i saznati je li stvarno bilo tako.

Problem našeg društva jest da su droge i pretjerana inspiracija pod utjecajem loših substanci tabu tema koja postane dijelom razgovora tek kad nas netko zbog njih napusti. Opijati su odnijeli neke od najvećih – Kurta Cobaina, Elvisa Presleya, Jima Morrisona… Tužno je da bi se ova lista mogla nastavljati unedogled. Droge nisu zaobišle ni naše prostore, gdje su presudile vrsnim domaćim glazbenicima.

Glamurozan život rock’n’rolla nije stvarnost i cjeloživotni način provođenja vremena u stilu sex, drugs & rock’n’roll nešto je što, iako zvuči poprilično zabavno, nije moguće (barem ne ako želite dočekati neke solidne godine). Rokeri, ponajviše oni iz osamdesetih godina, primjer su ljudi koji su živjeli najluđi životni stil ikad, ali su ga se morali odreći. Tko preživi, pričat će, pa tako oni danas, osvrćući se na prošlost, govore o inspiraciji koju su vukli iz pakla droga u koji su se upustili.

Nikki Six opovrgava tezu

Mötley Crüe je heavy metal bend iz osamdesetih, ludog razdoblja prošlosti kada je isprobavanje droga u njihovim glazbenim krugovima bilo svakodnevnica (čast iznimkama). Nažalost, u pakao droga upustili su se članovi benda, a o svojoj ovisnosti najviše je pričao basist i tekstopisac Nikki Sixx. Nikki je doista duboko zaglibio u droge, a dno je dotaknuo u 1987. kad je zbog predoziranja heroinom klinički bio mrtav dvije minute. On je i dalje živ, više nije ovisnik te se danas još uvijek bavi glazbom.

O spomenutoj se temi Nikki raspisao u svojoj knjizi „The Heroin Diaries”, djelu koje je pisao za vrijeme najgore ovisnosti zbog toga što „nije imao prijatelje, da može drugi dan pročitati što je radio prethodnog, te da, ako umre, postoji zapis o njegovom životu, nešto kao samoubilačka bilješka”.

Jasno je spomenuo da je u inspirativnoj blokadi te da se boji za svoju budućnost jer je glazba jedino što zna raditi i čime se može baviti. Period u kojem piše, vrijeme je nastanka albuma „Girls, Girls, Girls”, solidnog glazbenog komada Mötley Crüea. Tada je album opisao kao dobar, ali zbog svoje ovisnosti i nedostatka inspiracije reciklirao je rifove Aerosmitha i ponavljao svoje ideje, što je sam sebi zamjerao.

Ipak, priznaje da je pod utjecajem droga nastala Wild Side, energična heavy metal pjesma koja odaje sve drugo, samo ne inspirativnu blokadu. Nikki tvrdi da za vječne pjesme Mötley Crüea nisu zaslužne droge, ali poklopilo se da je podrška publike proporcionalno rasla s njegovom ovisnošću. Govori da su se zbog pogrešnog mišljenja „svi trudili da postanu još sjebaniji nego što su bili”.

Nikki i danas stoji pri svom mišljenju, a njegova je kreativnost, otkad je trijezan, postala veća nego što je ikad bila. U nedavnom je intervjuu spomenuo da je njegov život konačno posložen jer vrijeme Mötley Crüea zbog droga nije bilo sjajno.

Slash nerado priča o ovisnosti

Žrtva opijata bio je čovjek čiju siluetu prepoznaje svatko – Slash. Objašnjavati tko je on, u očima većine ljudi, bilo bi besmisleno jer je kroz godine postao, usudila bih se reći, jedan od najpoznatijih glazbenika. Uostalom, tko ne zna njegove legendarne fotografije (on se sam vjerojatno ni ne sjeća trenutka kad su fotografirane zbog miksa kemijskih tvorevina koje su u tom trenutku bile u njegovom tijelu)?

Slash je danas potpuno trijezan i nerijetko odgovara na pitanja znatiželjih novinara koji žele saznati sve o njegovoj bivšoj ovisnosti.

Jesu li droge utjecale na najslavnijeg gitarista na svijetu? Slash govori da postoje pjesme koje su pisane pod utjecajem droga, postoje one koje su pisane polutrijezne, nakon nekoliko piva. Ne osporava činjenicu da droge mogu pozitivno utjecati na inspiraciju, ali ih ne naziva ključnima. Sav trud koji je prije ulagao u svoju ovisnost, sad ulaže u glazbu.

Problematično razdoblje je iza Slasha, Gunsi još uvijek nastupaju, a ovaj put vrijeme između koncerata ne krate drogama.

„Ne moraš biti nadrogiran da bi jebeno stvarao!”

Maggoti, je li „Iowa” najbolji Slipknotov album? Vjerojatno jest. „Iowa” je nastala u vrijeme kad se Slipknot psihički i fizički raspadao, a frontman Corey Taylor nije zaostajao.

Tko je Slipknot, a tko je Corey Taylor? Slipknot je američki heavy metal bend nastao u razdoblju kad je aktualnost droga smanjena u odnosu na prijašnje desetljeće. Corey, vokal Slipknota, iza sebe ima ovisničku prošlost koja je počela u vrlo ranom razdoblju. Nasreću, Coreyjevo neslavno razdoblje završilo je prije osam godina.

Prije spomenuta „Iowa” uzima se kao najbolji Slipknotov album ikad, a period njegova stvaranja najgore je razdoblje kroz koje je Slipknot prošao. Zahvaljuje li „Iowa” svoju kvalitetu stanju članova benda? Corey tvrdi da ne – „ne moraš biti nadrogiran da bi jebeno stvarao. Ne moraš biti nadrogiran da bi se dobro zabavljao. Zapravo, bolje zvučim, bolje pjevam i imam bolju energiju kad sam trijezan.”

Što je točno učinilo „Iowu” toliko kvalitetnom da joj ni jedan drugi Slipknotov album ne može konkurirati, još uvijek ne znamo.

Dakako, Slipknot je prije dvije godine izbacio „We Are Not Your Kind”, album koji je ozbiljno zaprijetio „Iowi“ (doduše, ne možemo govoriti o konkurenciji), a nastao je u potpuno trijeznu razdoblju. Ova nam činjenica itekako govori u prilog da droge ipak nisu ključne za stvaranje odlične glazbe.

Jesu li droge utjecale na glazbu?

Internetska pretraživanja dokazala su ono što nikako nije bilo očekivano – droge ne utječu na inspiraciju.

Žalosno je da su narkotici sveprisutni na glazbenoj sceni. Nikki Sixx jednom je prilikom izjavio „da je najgore da se, kod današnjih hip-hop ili rap glazbenika, droge promoviraju na društvenim mrežama te se na taj način djeci one približuju. Glazbenici bi svakako trebali biti svjesni da njihova ovisnost nije nešto čime bi se trebali hvaliti, ili to promovirati među svojom publikom. Ako se ne usudimo govoriti o problemu te ga uporno guramo pod tepih, trebali bismo otići do svog groba i tamo se sramiti što nemamo hrabrosti suočiti se s njime”.

Najvažniji likovi ovog članka prošlo su ljeto udružili snage i snimili pjesmu Maybe It’s Time u kojoj pozivaju na razgovor o ovom problemu.

Droge, u bilo kojem slučaju, nisu nešto što bi se trebalo koristiti u bilo kakve svrhe, a kamoli u svrhu inspiracije. Današnji rad svih bivših uživatelja narkotka dokazuje da dobra glazba ne ovisi o drogama, već količini truda koji se u nešto ulaže.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.