Nina Bekeniova otvara samostalnu izložbu u zagrebačkom Holographik Spaceu
U subotu, 18. travnja u 19 sati u prostoru Holographik Space u Zagrebu otvara se samostalna izložba „Pojelo me vrijeme“ umjetnice Nine Bekeniove.
Izložba ujedno označava i njezino priključenje platformi ArtBeat, čime započinje novo poglavlje suradnje usmjereno na predstavljanje suvremene mlade umjetničke scene.
Kroz slojevite i dinamične vizuale, Bekeniova istražuje protok, trag i nestajanje — sve ono što vrijeme uzima, ali i ono što ostavlja iza sebe. Njezini radovi nastaju kroz intuitivan proces, pri čemu tekstura, ritam i materijalnost postaju ključni nositelji izraza. Vrijeme se u ovom kontekstu ne promatra isključivo kao linearna kategorija, već kao emocionalni i perceptivni prostor koji oblikuje unutarnja stanja i svakodnevna iskustva. Radovi često balansiraju između kontroliranog i spontanog, stvarajući napetost koja gledatelja uvlači u proces interpretacije i osobnog doživljaja.
Kako kustosica izložbe Ivona Hlanuda ističe u predgovoru:
„Pojelo me vrijeme time nije samo komentar naše svakodnevice, već i poziv da zastanemo, budemo prisutni i ponovno osvijestimo vrijednost trenutaka koje često zanemarujemo.“
O umjetnici
Nina Bekeniova (1999., Bratislava) studentica je Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika, na apsolventskoj godini. U svom radu sklona je eksperimentiranju i istraživanju različitih medija, kroz koje razvija prepoznatljiv vizualni jezik. Inspiraciju pronalazi u svakodnevnim situacijama, koje transformira u apstraktne, atmosferične kompozicije. Sudjelovala je na više grupnih izložbi i projekata, uključujući program Erste Fragmenti u Laubi.
Izložba je otvorena za posjetitelje od 18. do 22. travnja 2026., dok će se artist talk s umjetnicom održati 21. travnja u 19 sati.
U suradnji s Fjaka Moments, izložba dobiva i dodatnu dimenziju kroz posebno osmišljen glazbeni program koji funkcionira kao svojevrsna „zvučna izložba“. Kroz pažljivo kuriran zvukovni ambijent, prostor postaje mjesto susreta vizualne i auditivne umjetnosti, čime se proširuje klasični galerijski format i stvara cjelovit osjetilni doživljaj. Ovakav interdisciplinarni pristup dodatno naglašava ideju vremena kao iskustva koje se ne doživljava samo vizualno, već i kroz ritam, trajanje i atmosferu prostora.
