Oda svjetlosti u zvučnom kolorizmu

Sinoć je otvorena retrospektivno koncipirana izložba antologijskih djela Josipa Trostmanna. Više od sedamdeset uljanih slika izloženo je u sedam dvorana prvog kata Moderne galerije i nudi pregled Trostmannova umjetničkog rada i prisustva koje traje više od 50 godina. Izbor radova napravio je njegov sin Teo jer je, kako kaže, „osjetio da je najbliži svemu i da je mogao najviše zaviriti u moj karakter i moje slikarstvo.“ Raspored je prema slikarskim fazama, načinu rada i likovnom suglasju.

Josip Trostmann rođen je u Dubrovniku 9. lipnja 1938. Svoje djetinjstvo proveo je ondje i povukao prve crte tijekom pohađanja Večernje škole portreta koju je vodio dubrovački slikar Ivo Dulčić. Također posjećuje dom slikara, povjesničara umjetnosti, likovnog kritičara i konzervatora Koste Strajnića koji je njega i druge mlade talente potpomagao u njihovom umjetničkom odrastanju. Diplomirao je 1963. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Inspiraciju traži u neiscrpnim ljepotama svoga zavičaja, svoga Grada, neponovljivoj ljepoti okolnih krajobraza i prvenstveno u svjetlosti. O tome svjedoči i naziv izložbe: Neka bude svjetlost. Uvijek na granici figurativnog i apstrakcije, njegova svjetlost igra ključnu ulogu. Umjetnikov moto: „Ništa se ne može napraviti ako srce ne treperi bojom i radošću“ vidljiv je u zvučnom kolorizmu i slikarskoj poetici koju prenosi na platno.
Izložba traje do 25. svibnja.