“Palčica” (Zagrebačko kazalište lutaka): Lutkarska verzija omiljene Andersenove bajke
“Palčica” je najnovija predstava koja je oživjela na daskama Zagrebačkog kazališta lutaka, premijerno izvedena 25. rujna u 19:00 sati. Omiljenu dječju bajku Hansa Christiana Andersena režirao je Dražen Ferenčina, a adaptaciju supotpisuje s Ninom Skorup. On je vrlo vjerno uprizorio ovaj dječji klasik iz kojeg nije izostavio Andersenov svjetonazor, da čovjek sreću jedino može pronaći u dalekom bajkovitom predjelu koji je odvojen od ispraznosti društva i monotonije svakodnevnice. Palčica, majušna djevojčica velikog srca, utjelovljuje potragu za slobodom, izaziva empatiju jer se bori za sebe i svoje želje, no istovremeno pomaže svakome u nevolji. Djevojčica veličine palca ni u jednom trenutku ne dopušta da je žabac i krtica sputavaju i vežu za sebe, već svoju sreću pronalazi daleko u vilinskome svijetu.
Iza šarenih i maštovitih lutaka koje je kreirala Gordana Krebelj skriva se uigrani ansambl Zagrebačkog kazališta lutaka. Palčicu je oživjela Katarina Perica Kirin, a ostale likove animiraju Matilda Sorić, Željko Šestić, Anđelko Petrić, Jadran Grubišić, Marta Bolfan Ugljen i Vanda Božić. Scenografija žarkih boja koja se okreće na pozornici predstavlja dug i mukotrpan put Palčice i prolazak vremena. Vrlo kreativno su osmišljeni prijelazi iz proljeća u zimu. Pahuljice koje su polako prekrivale šareno cvijeće izmamile su malenim gledateljima osmijehe, ali i čuđenje. Scenografija je pridonijela stvaranju melankolične Andersenove atmosfere ostavljajući mjesta za zrake sunca i sreću koja dolazi kasnije. Za to je zaslužna iskusna scenografkinja Dinki Jeričević, koja iza sebe ima već četiristotinjak kazališnih scenografija.
Predstava traje samo 40 minuta i namijenjena je maloj djeci, uzrasta već od tri godine. Iz tog razloga redatelj je uz pomoć dinamičnih i poučnih glazbenih songova ubrzao radnju bajke uspijevajući održati pažnju malenih gledatelja. Ferenčina je tekst prilagodio maloj djeci, rečenice je pojednostavio i rimovao kako bi zabavio mališane na vrlo poučan i profinjen način, no istovremeno je stvorio predstavu u kojoj možemo uživati svi, bez obzira na uzrast, što je stvarno rijetkost na današnjoj dječjoj sceni. Autor glazbenih brojeva je Nenad Brkić, a vesele i umirujuće pjesme gledatelje poučavaju da će svim nedaćama doći kraj ako pokažu suosjećanje i velikodušnost koje majušna Palčica nosi u svojem srcu.
Bitno je napomenuti da “Palčica” nije zabavna predstava. Poput drugih Andersenovih bajki, ona nam postavlja izazovna pitanja. Kao u stvarnom životu, Palčica se nalazi na pola puta između nečega lijepog i nečega bolnog. Ferenčina je priču uokvirio, započevši je sa scenom u kojoj djed malenoj lastavici prepričava Palčičine pustolovine. Tim trikom redatelj je napravio odmak od stvarnosti jer priča koju pratimo na sceni prikazuje bolnu stranu procesa odrastanja.
Predstava započinje otuđenjem djeteta od toplog roditeljskog doma, nakon čega se Palčica susreće s raznim nedaćama. Najprije je otme ružna žaba krastača, zatim se nađe u podzemnom svijetu daleko od sunca gdje vrijeme provodi s dosadnim samodopadnim krtom koji je želi uzeti za ženu. Palčica svo to vrijeme ne gubi nadu, već svoje srce nosi na dlanu i pomaže svima, a upravo zato i sama nailazi na pomagače. Lastavica koju je spasila od hladnoće u podzemlju sad spašava Palčicu od krta i vodi je u vilinski svijet gdje Palčica napokon nailazi na sreću i prijatelje – anđeoska bića koja su nalik na nju.
Mogli bismo reći da je Dražen Ferenčina ovom predstavom postigao svojevrsni doživljaj katarze. Djeca suosjećaju s malenom Palčicom, boje se kad se ona boji, tužni su kad je ona tužna, a na kraju predstave pronalaze isto zadovoljstvo i sreću baš poput nje. Jesenska sezona Zagrebačkog kazališta lutaka započela je vrlo uspješno putem u svijet bajki. Palčica je predstava koja će osvojiti srca mališana.
