Pisma sestri (o križnom putu): Univerzalna emocija u Galeriji Inkubator
Vjerojatno ste već sto puta prošli mnogima omiljenom Tkalčom. Izmjenjivanje galerija, kafića, restorana traje uzduž cijele ove zagrebačke ulice. No, možda niste stali kod Tkalčićeve 30, gurnuli velika drvena vrata te se uputili na prvi kat. Tamo se naime krije mlada Galerija Inkubator. Mlada zato jer nema ni godinu dana, te isto tako mlada jer voli suvremenu umjetnost mladih. “Zamišljamo galeriju kao polazno mjesto prvenstveno za mlade autore”, poručuju osnivači.
Zidove galerije ovaj mjesec pune radovi mlade hrvatske slikarice Iris Mihatov Miočić. Izložbu Pisma sestri (o križnom putu) čini osam akvarela, a jedno od zajedničkih svojstava slika jesu referencije na reportažnu fotografiju s aktualnih kriznih žarišta koje su izložene u kombinaciji s biblijskim motivom križnoga puta.
Već je sam izbor akvarela iznenadio mnoge pa i kustosicu Martinu Bratić. Ta tehnika i nije često odabrana od strane suvremenih umjetnika, ali “detalji koji se nalaze na slici stvarno su nevjerojatni” govori nam u obilasku izložbe Martina. No, Iris Mihatov Miočić već se dugo bavi ovom tehnikom. Za Ziher.hr govori: “Biram je iz razloga što mi pruža više mogućnosti nego bilo koja druga tehnika.” Mnogi su suvremenici ove umjetnice distancirani od ove tehnike, često se smatra tradicionalnom, a oni zlobniji nazivaju je i zastarjelom. Iris kaže, pomoću nje se može najbolje izraziti. “Smiješno je, kad mi dolaze narudžbe, gotovo svi traže ulja na platnu, ne uzimajući u obzir da su mi se obratili za narudžbe upravo preko mojih akvarela”. Serija slika pokazuje izrazitu vještinu umjetnice, sjene na slici “1. postaja: Isusa osuđuju na smrt” kao da su žive, kao da svjetlost u slici treperi i nad nama.
Izbor biblijskih motiva isto tako nije čest u današnjoj umjetničkoj sceni. “Zapravo sam preko ove izložbe tek shvatila kolika je razina netrepeljivosti unutar umjetnosti. Neke je metafora Križnog puta zaintrigirala, a neki su od nje pobjegli. Zapravo mi je nejasno kako netko tko živi za umjetnost i u njoj sudjeluje aktivno, može biti toliko izritiran zbog jednog naslova. Reakcija je bitna što me u oba slučaja zapravo čini sretnom. Cilj je ispunjen.”
Naslov Pisma sestri zaintrigirao je mnoge. Dimenzija sestre u samoj izložbi ostaje visiti u zraku. “Nije ni meni rekla o čemu se radi. Samo znam da je i njena sestra prošla određenu vrstu križnoga puta. (…) Saznala sam i da je sestrin križni put došao do sretnog kraja”, govori kustosica Martina. “Neizostavno mi je u životu ne suosjećati s tuđim životnim problemima. Kad je to netko tko ti je blizak, suosjećanje zapravo prelazi u svojevrsno uživljavanje u srž problema. Da nisam toliko sudjelovala, ne bih neke vrlo bitne stvari naučila. I to me dovelo do zahvale – zapravo je banalno govoriti o posljedicama tog osjećaja, jer normalno je biti zahvalan na onome što u životu imaš. Ali sve je dobilo drugu dimenziju i tu spoznaju zato ne dijelim sa svima.”
Umjetnica je transformirala reportažne fotografije, izbrisala je sav kontekst koji se krije iza njih, bacila u smeće svu dinamiku socijalnih fenomena koji ih prate. A što je ostalo? Univerzalna i gola emocija. Svatko od nas ima svoj križ.
Izložba u Galeriji Inkubator polako završava, ali Iris ne miruje. Inicijatorica je Projekta DIU (djelovanje i umjetnost koji bi uključivao terapijsko djelovanje vizualnih koncepata u javnim ustanovama za djecu: “Priča je jako zanimljiva, no dok proces realiziranja istog ne krene, teško mi je govoriti i otkrivati o čemu se zapravo radi. Pojam je širok, i obuhvaća veću skupinu ljudi, uglavnom djece. Ako se realizira, nastati će vizualni pomaci unutar odgojno obrazovnih ustanova. Proces je dugotrajan i zahtjevan, no jednom kad krene, i oni prvi rezultati biti će uspješni.“