Recenzija – “Future Present Past” (The Strokes): Osamnaest im je godina i još nisu odrasli
Osamnaest godina je prošlo od osnutka The Strokesa, benda koji je postigao veliki komercijalni uspjeh svojim garage rock revival stilom, na čije sam pjesme vrištao u danima adolescencije. Strokesi su 3. lipnja objavili „Future Present Past“ EP, tri godine nakon petog studijskog albuma „Comedown Machine“, te svima dali nadu da će uskoro možda izaći i novi album.
Vrištao bih ja još uvijek na njihove pjesme, ali ne sviđa mi se to što rade sa sobom. Bezbroj puta je viđeno da kada neki bend u svojim ranim fazama postigne velik komercijalni uspjeh, kasnije počne raditi gluposti. Ta prošlost ih proganja i silno žele pobjeći od nje, a fanovi žele upravo suprotno, da se vrate tom starom zvuku. Izraz ‘malo bi – malo ne bi’ to najlakše opisuje u pristojnom obliku. Malo pauza, pa se pojave na nekom festivalu, pa solo karijere… Sve se to razvlačilo godinama, a sada smo dočekali ovaj EP da čujemo kako bi The Strokes mogli zvučati u budućnosti ako se prime posla i uozbilje.
Drag Queen prožeta je klaustrofobijom i melankonijom te isfrustriranošću kapitalizmom i trenutnim stanjem društva, gdje se novac stavlja ispred esencijalnih životnih stvari i potreba, vode i zraka. Taj zvuk, koji podsjeća na zvuk zadnjeg solo albuma Juliana Casablancasa, mogao bi biti smjer kojem će se Strokesi okrenuti u budućnosti.
Oblivious je stvar koja nas zvukovno stavlja više-manje u bližu prošlost i sadašnjost benda. Dinamični bubanj, prepoznatljiv tip slojevitog miksa gitare, reski zvuk basa u pozadini i falsetto način pjevanja pokazuju jednu drugu sliku benda s više ambicioznosti. Morettijev remiks pridodaje pomalo psihodeličnoj atmosferi, lagano asocirajući na elektroniku.
I šećer na kraju, Threat of Joy stvar je koja ih stavlja u same početke. Jednostavna gitarska dionica zvuka kao u Someday, prkosan vokal i prepoznatljiv stil bubnja ono su što me zarazilo ovim bendom davnih dana. Jednostavno vas natjera da si izmislite curu u glavi i patite za njom. Tako ja patim za tim davnim danima kada mi je ta glazba nešto predstavljala i poticala u meni neograničeni izvoz pozitivne energije u okolinu. The Strokes su ovim EP izdanjem pokazali da imaju svoga konja za trku, u želji da još jednom pobjegnu od svoje prošlosti.