Recenzija – Privid 1938.: Notre coeur mis à nu

Helsinki 1938. Tek je dvadeset godina prošlo od Prvog svjetskog rata. Iako se životi u glavnom gradu odvijaju ustaljeno, slike iz prošlosti još uvijek muče protagoniste. Znakovi antisemitizma mogu se osjetiti u zraku i politička se situacija na svjetskoj sceni uskomešala. Claes Thune otvaraodvjetnički ured i zapošljava pedantnu i šutljivu Matildu Wiik. On slobodno vrijeme provodi s prijateljima u Klubu sredaša dok gospođa Wiik posjećuje kina i kratki bijeg od stvarnosti pronalazi u likovima slavnih glumaca i njihovih muza. Ipak, naizgled svakodnevne situacije i jednostavni životi isprepliću se u jednu napetu priču koju potpisuje Kjell Westö, jedan od najistaknutijih nordijskih autora. Njegovi romani prevedeni su na petnaestak jezika, a za roman Privid 1938., koji je izdan od strane Frakture, dobio je nagrade Švedskog radija i Švedskog književnog društva.

S razlogom je Westö poznat kao najbolji kroničar finske te finsko-švedske povijesti i kulture. I dok se ne prestaju izdavati knjige o dva svjetska rata, snimati dokumentarci o Hitleru, njegovoj vezi s Evom i Staljinovom pozivu ka svećenstvu, na scenu uz burne ovacije stiže ciklus romana o Finskoj i međuraću. Odlično iznijansirani protagonisti, gdje posebno treba spomenuti lik službenice Matilde Wiik i (možda) njenom alter-egu gospođici Milji samo su jedna od karakteristika ovog romana. Svoju burnu prošlost i sjećanja iz logora Matilda pokušava sakriti pred svojim šefom, odvjetnikom Thuneom, koji u vremenima u kojima je već bilo potrebno birati stranu, uporno branio liberalizam.

“Možda je to jedan od nedostataka stvarnosti”, rekao je. “Što je moramo uljepšavati i onda kad je najljepša.”
Razmišljao je nekoliko sekundi pa dodao:
“Ili nedostaci ne postoje u stvarnosti, nego u nama. Možda smo mi ti koji se ne usuđujemo vjerovati da ljepota postoji i da je dovoljna.”
“Kao Garbo možda”, dodala je gospođa Wiik. “Cijeli se svijet divi njenom savršenom profilu, a ona samo misli na to kako ima velika stopala?”