Glazbeni lonac – Sanja Šiljković (SUN U): “Poanta je pronaći vlastitu sreću i unutarnji mir”

Imamo nešto za sve one koji traže nešto novo i svježe, zvuk malo drugačiji od drugih, a nisu još čuli za SUN U. Sanja Šiljković, kantautorica koja stoji iza ovog projekta koji je tu da pošalje globalnu poruku i pomakne granice domaće glazbene scene, protagonistica je našeg razgovora. Šiljković ste mogli vidjeti u bendovima poput Lollobrigida, Shoxx i Headswitch, a u novije vrijeme kao dio glazbenog kolektiva Blkprnt. Inače, Šiljković je s 20 godina dobila nagradu Status glazbene unije za najperspektivnijeg mladog glazbenika.

Tko je SUN U? 

SUN U ili u prijevodu Sanja Šiljković, curka iz centra koja voli visit na krovu, promatrati svijet očima penzionera, doživljavati situacije u životu kroz scene iz crtića, odraslo dijete, nosi crno, ali se non stop smije, animatorica, dizajnerica, ilustratorica, glazbenica s puno ambicije i još više lijenosti, uglavnom hodajuća kontradikcija i veliki zaljubljenik u život.

Kako bi opisala tijek svog stvaranja?

To su situacije kada se zapletem u moru misli, najčešće nesvjesno, paralelno mi svira neka melodija u glavi ili samo neobavezno lupkanje ritma. Tada se sve počne razvijati, obratim pažnju i najednom je sve čisto i jasno i odem to snimiti. Kad krenem snimiti prvobitnu ideju, dok snimam jedan instrument, već mi je u glavi drugi. Malo po malo, nakon par sati skužim da sam snimila cijelu stvar. U prosjeku su mi instrumentali gotovi u dan-dva, toliko si dam i za preslušavanje, sve dok mi zapravo ne dođe jasna tema koju želim otpjevati u pojedinoj pjesmi.

Prvi službeni singl krasi specifičan zvuk. Kako dolaziš do tog zvuka tijekom svog stvaranja?

Kad sam tek počela raditi na stvarima, nije bilo elektronike, nisam imala MIDI i drum pad, tako da su svi ritmovi bili snimljeni s predmetima poput čaša, lonaca, kutijica, vrećica, žbica od bicikla, stvarno je bilo svega i svačega, što bi u konačnici stvarno zvučalo kao ‘normalan’ ritam, ali s tim nekim organskim prizvukom. Svidio mi se taj zvuk pa nakon što sam kupila MIDI i drum pad, osim elektronskog ritma i dalje ubacujem zvukove i udaraljke koje zvuče kao nešto što je i dalje odsvirano na metalnoj posudi.

Prvi singl Day After Day je vani. Reci nam nešto više o samom singlu.

Pjesma je zapravo nastala nakon što sam završila planirani materijal i već odlučila s kojim pjesmama ću prvo izaći van. U odnosu na ostale, ovo je baš balada i tematika joj je drugačija od velike većine ostalih pjesama. Radi se o situaciji koju je svatko bar jednom proživio. Situacijama poput nekog nerazjašnjenog odnosa, odnosa koji je postojao pa naglo prestao iz nama neobjašnjivog razloga ili se radi o varijacijama situacija kada netko nije potpuno iskren prema nama. Tekst se odnosi na te situacije, ali i iskrivljavanje istine radi lakšeg podnošenja situacije, traženje izlaza iz neke po nas nepovoljne situacije, traganja za istinom, otkrivanja te istine iz drugih izvora. Pokušala sam u pjesmu prenijeti ono što se u nama svima događa u tom momentu, tu neku emocionalnu bol koju nam je netko svjesno ili nesvjesno nanio iz ovih ili onih razloga.

Kako si zadovoljna reakcijom publike?

Prezadovoljna sam. Stvarno nisam znala kako će publika reagirati jer se radi o mjuzi koja nije tipična za naše prostore. Zapravo se ni sama ne mogu žanrovski svrstati i reći što je to točno, s obzirom na to da ne idem za žanrom, jednostavno kažem synth pop, a sad, ima toliko podžanrova i tog synth popa da stvarno nisam pametna (smijeh). Sve u svemu, kako je publika prihvatila i reagirala za sad, stvarno ne mogu biti sretnija.

Prvi singl je na engleskom jeziku. Hoće li i ostatak materijala biti na engleskom ili će biti i pjesama na hrvatskom?

Sve pjesme su na engleskom, nemam u planu raditi pjesme na hrvatskom, ne radi diskriminacije jezika kao takvog, već radi poruke koju želim poslati što dalje van naših granica. Engleski je svjetski jezik, a moja poruka je globalna. Neki će reći da si možda automatski zatvaram određena vrata na našem tržištu, ali s obzirom na to da ne ganjam tržište, već se vodim za masovnim djelovanjem, ta vrata onda zapravo ni ne postoje u mojim očima. Ako i postoje, to su onda staklena, lomljiva i prozirna vrata.

Day After Day prati i video. Koja je priča iza vizualnog dijela? Tko je sve sudjelovao u spotu, tko je snimao i kako je trajao taj proces snimanja?

Kao i u pjesmi, priča u spotu prati tematiku teksta, predstavlja mene, dijelove moje osobnosti, različite situacije, pun je simbolike, skrivenog i prenesenog značenja. Spot, ideju, scenarij, snimanje, montažu, postprodukciju, sve je radio More Magnets. Inače sam i prije pratila rad Filipa Filkovića Philtza. Ima stil koji se savršeno uklapa u moju viziju kompletnog vizualnog identiteta. Znala sam odmah da nam neće trebati previše vremena za usklađivanje i shvaćanje, što je genijalno. Kad je došlo vrijeme za produkciju spota, bilo je sasvim logično i jasno koga želim, kako za ovaj spot, tako i za buduće. Nešto slično je bilo i s dečkima iz Coded Edgea i njihovim futurizam-apokalipsa stilom, kožne trake, kožni rukavi, plašt, til, crno, crno, crno, uopće nisam razmišljala o drugim opcijama, baš sam htjela njih. Pripreme su inače malo potrajale, ali samo snimanje je odrađeno u dva dana.

Kada možemo očekivati izlazak novog singla? 

Drugi singl izlazi u ožujku i užasno mu se veselim jer će to ujedno biti i prva stvar koja u punom smislu predstavlja ono što jesam i što želim poručiti svojom glazbom. Glazba, ako pričamo isključivo o melodiji, moji su čisti osjećaji koje najlakše tako kanaliziram van. Sama poruka, bez obzira na to da li se nekome mjuza koju radim sviđa ili ne, namijenjena je apsolutno svakoj osobi koja kroči ovim našim malim planetom.

Kakvu to poruku skrivaš za nas?

Osobni rast svakog pojedinca, ne odustajanju od individualnih ciljeva, ne odbacivanju vlastitih potencijala, proživljavanje života po vlastitim pravilima, a ne onim pravilima koja su nam nametnuta i po kojima se “mora” živjeti. Poanta je pronaći vlastitu sreću i unutarnji mir, bez obzira na okolinu i situaciju, društvenu ili financijsku, treba pronaći sreću prvo u sebi, sve ostalo su dobrodošli bonusi.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

Planove vam nažalost ne mogu otkriti jer ne bi bilo zabavno spoilati, ali bit će jako produktivna i zabavna godina, to vam mogu reći. Show.

Koliko će se pjesme koje će nastajati pod imenom SUN U razlikovati od materijala koji nastaju u projektu Blkprnt kojeg si također dio?

Nemam prste u glazbi koju Blkprnt radi, što se samog instrumentalnog dijela tiče. Kolaborant sam za mikrofonom, zadužena za svoje vokalne dionice. Volim reći da mi je to alter ego jer kod njih osim što pjevam i MC-am, nosim šilterice, i sve je jako cool, dok SUN U ne MC-a i jako je emotivna i osobna u svom stvaranju. Ušla sam u Blkprnt u trenutku kad sam već napravila svoj materijal i skužila kako postoji prostor za ozbiljnu glazbenu suradnju “sa strane”, tako da zapravo jedno ne utječe na drugo, što se samog glazbenog izričaja tiče.

S kim bi s naše scene voljela nastupati?

Moram priznati da nisam o tome razmišljala, uvijek je dobar izbor netko tko je stilski srodan, ne zbog mojih preferencija, već isključivo zbog publike. Na kraju krajeva live radiš radi publike, a publika dođe na određeni tip glazbe koji želi čuti i slušati, a ja osobno volim svašta poslušati, tako da lako za mene i moje želje (smijeh).

Što slušaš privatno? Možeš li nam preporučiti neku glazbu i podijeliti s čitateljima Zihera što ti je zadnje zapelo za uho?

Privatno samo narodno i sve što vole mladi (smijeh). Zadnjih godina sam totalno zapela na toj nekoj skandinavskoj sceni i mjuzi koja je stilski slična njoj. Imena poput Kate Boy, Broods, MØ, Elliphant, Robyn, Röyksopp, The Knife, Lykke Li, Grimes, MS MR, Glass Animals, Sameblod, Moderat, Apparat, Bonobo, Caribou, Oh Wonder, ZHU, Chet Faker. Mogla bih sad nabrajati do prekosutra, recimo samo da imam preko 100GB glazbe i to od najkomercijalnijeg popa preko metala do new agea, ali ovi iznad me drže konstantno i ne puštaju, tako da neka to budu moje tople preporuke za ove hladne zimske dane.

Koja je pjesma zadnja svirala na tvom playeru/gramofonu/mobitelu?

Jedna od ove četiri sigurno: Broods – Bridges, Elliphant feat. MØ – One More, Röyksopp & Robyn – Monument, Kate Boy – Self Control.

Mlada si, a puna glazbenog iskustva. Kako su izgledali tvoji najraniji doticaji s glazbom?

Ima više tih “na prvu” kojih se instant sjetim kada mi netko spomene ranu dob i mjuzu poput skidanja bass dionica od No Doubta na teniskom reketu prije kupovine prvog bassa. Bilo je tu nervoznog okretanja stranica profesorice iz sintića jer nisam imala strpljenja svirati po notama već bih po sluhu skidala i svirala tako da bih glumila da gledam u njih, a zapravo bih gledala kroz njih. Sirota gospođa je morala konstantno urgirati, ali nije nikad urodilo plodom (smijeh). Traženje akorda na maminoj prastaroj strganoj gitari s četiri žice. Pale su mi sve lađe kad sam joj ponosno odsvirala četiri tona skupa pa bi mi rekla, karikiram: “Da, to ti je D-dur”, taman kad sam pomislila da sam otkrila notnu Ameriku. Gutanje knedle i hvatanje zraka usred pjevanja na folklornoj solo točki u prepunom Kerempuhu i to na  skoro svakom koncertu zapravo, htjela sam propasti kroz pozornicu u tim momentima, sad mi je ful smiješno kad se tog sjetim.

Pitanje koje volim ostaviti za sam kraj. Koja je prva uspomena vezana uz glazbu koju pamtiš?

Uf, teško pitanje (smijeh). Prvo neko sjećanje mi seže na Casio s tipa pet godina i njegova usnimljena Wake Me Up Before You Go-Go od grupe Wham, znala sam da moram početi svirati nakon toga. Prve kazete (KAZETE!) koje mi je tata kupio od Haustora i Deep Foresta kad su svi slušali Spice Girls i Backstreet Boyse, bila sam si sva važna. Ima tih uspomena stvarno puno, uvijek me nasmiju i bude mi baš toplo oko srca kad ih se sjetim.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.