Svečano zatvoren 11. Vukovar film festival
Hrvatskom akademiku, književniku i scenaristu Pavlu Pavličiću uručena je nagrada Krsto Papić za poseban doprinos hrvatskoj kinematografiji, a jednom od najvećih hrvatskih redatelja Antunu Vrdoljaku nagrada za životno djelo
Unatoč bombastičnoj konkurenciji, od samog se početka 11. Vukovar film festivala, šuškalo da je novi film njemačkog redatelja turskog podrijetla Fatiha Akina jedan od glavnih favorita. Prema riječima žirija čiji trolist čine bosanskohercegovačko-hrvatski glumac Emir Hadžihafizbegović, urednica na HRT-u Branka Papić i filmski kritičar Dean Kotiga odluka o najboljima pala je sasvim jednoglasno i Zlatni šlep za najbolji dugometražni dodijeljen je filmu Iz ništavila (In the Fade). Snažna drama o sudbini žene Katje koja nakon gubitka supruga i sina u bombaškom napadu, krene u bjesomučnu borbu za pravdom, fascinirala je žiri, a ponajviše maestralna uloga Diane Kruger, koja je na ovogodišnjem Cannesu nagrađena za najbolju glumicu, a sam je film bio u službenoj konkurenciji i utrci za Zlatnu palmu, dok je nedavno službeno potvrđen i kao njemački kandidat za Oscar.
Film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka ,stoji u obrazloženju žirija.
Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca – kratko se osvrnuo na tematsku potku redatelj Fatih Akin na ovogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svoju svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
Ujedno, u konkurenciji dugometražnog filma dodijeljeno je posebno priznanje filmu Ana, ljubavi moja rumunjskog redatelja Calina Petera Netzera, čiji su filmovi već redovita pojava na Vukovar film festivalu, a Poza djeteta je 2014. i pobijedila. Ana, ljubavi moja priča je o kompleksnom bračno-ljubavnom odnosu koji otkriva brojne potisnute ponore i tabue modernog rumunjskog društva, a s Berlinalea se vratio sa Srebrnim medvjedom za posebno umjetničko ostvarenje.
Film koji svojom minucioznom psihološkom studijom prikazuje razvoj odnosa dvoje ljudi od davnih studentskih dana do njihovih zrelih godina, ne bježeći od problematiziranja kompleksnih ali katkad neizbježnih životnih tema – sažeo je svoju odluku tročlani žiri VFF-a.
Isti žiri proglasio je i nagradu za najbolji kratkiš rumunjskom filmu Noć u Tokorikiju mlade i talentirane redateljice Roxane Stroe, koja je u samo dva dana postala miljenica svih na Vukovar film festivalu. Zanimljivo je da je ovaj film bio njen diplomski rad koji na Akademiji nikako nije sjeo njenim profesorima, a kasnije je perolako upao u konkurenciju znamenitog Berlinalea i okitio se nagradom za najveću redateljsku nadu.
Film koji svojim netipičnim pristupom već mnogo puta viđenu temu čini svježom i zanimljivom, zahvaljujući hrabroj redateljskoj odluci da audiovizualnoj komponenti filma da primat nad onom verbalnom – oglasio se žiri o svojoj odluci.
O najboljima u žanru dokumentaristike sudio je redateljski tercet, Tim van Beveren, Marek Tomasz Pawlowski i Irena Škorić. Za najbolji dokumentarni film odabran je njemački film Obećanje koji potpisuje redateljski tandem Marcus Vetter i Karin Steinberger, poznatih ljubiteljima dokumentaraca po izvrsnom prethodnom doxu Prognostičar, također prikazanom u konkurenciji Vukovar film Festivala prije dvije godine. U Obećanju su se uhvatili ukoštac s jednim od najskandaloznijih sudskih procesa gdje se optuženi za ubojstvo već tri desetljeća pokušava izvući iz ralja pravnih postupaka ‘s greškom’.
Izniman film o krivnji i pravdi. To nije samo film o pravosuđu i zakonu, već priča o ljubavi i izdaji. Narativni dio filma u kojem glumci čitaju originalna pisma protagonista pridonosi iznimnoj kombinaciji narativnog i dokumentarnog – riječi su žirija.
Žiri za dokumentarni film presudio je i u ime izuzetnih dokumentarnih ostvarenja te dodijelio dva počasna priznanja. Prvo je pripalo još jednom njemačkom filmu Kamo, gospođice mlade i talentirane redateljice Manuele Bastian, kojoj je putovanje u Indiju u život donijelo Devki, mladu ženu izuzetne osobnosti, koja svojim primjerom krči put ženskom oslobođenju od okova ukorijenjene tradicije i postaje glavna protagonistica njena dokumentarca.
Portret mlade i hrabre Indijke koja krši stroga pravila indijskog patrijarhalnog društva. Redateljica je hrabru protagonisticu pratila tri godine u nastojanju da ostvari svoj ‘indijski san’ i postane vozačica taksija – izjasnio se žiri u vezi svoje odluke.
Na adresu (opet!) njemačkog filma U potrazi za Edith redatelja Petera Stephana Jungka stiglo je drugo počasno priznanje, za uzbudljivu priču autobiografskog predznaka, u kojoj redatelj traži istinu o svojoj rođakinji, slavnoj fotografkinji i tajnoj agentici, za što dotad nitko u obitelji nije znao. Sam redatelj boravio je u gradu na Dunavu nekoliko dana i razdragano primio nagradu. Kombinirajući različite filmske vrste i stilove u stvaranju autentičnog redateljskog izričaja, redatelj nas donosi priču koja nikad prije nije bila obrađena. Uspijevajući u stvaranju napetosti, saznajemo životnu priču sovjetske tajne agentice.
Na svečanom zatvaranju prikazana je noir drama Mrtve ribe redatelja Kristijana Milića, čija je ekipa, predvođena glumcima Draganom Despotom, Slavenom Knezovićem, Markom Cindrićem i Ana-Marijom Percaić, bila najbrojnija i najveselija, a za ulogu ciničnog profesora boema koji svojim nenadanim samoubojstvom napravi kaos u svom gradiću, Vukovar film festival nagradio je Dragana Despota za posebno umjetničko ostvarenje u filmu Mrtve ribe.
Već tradicionalno Festival je zatvoren na prepunoj Agenciji za vodne puteve, tik do Dunava, pod zvijezdama, uz spektakularan vatromet i glasan pljesak publike. Šlag na filmsku tortu bila je projekcija pobjedničkog filma Iz ništavila Fatiha Akina i noćna vožnja Brodom Bajadera za uzvanike. Kako sve što je lijepo kratko traje, i ovaj je festivalski tjedan proletio kao u trenu. Da podsjetimo, prikazano je više od 80 filmova na deset lokacija, a publika je imala priliku prva u cijeloj Hrvatskoj uživati u čak deset naslova iz službene konkurencije Cannesa, od kojih su tri ondje i nagrađena, kao i kvinteta s ovogodišnjeg Berlinalea.
Kao i dosad, najveći je interes vladao za program Svijet u Perivoju dvorca Eltz, posebno za vruću robu s američkog tržišta, poput filma Moja ljubavna priča (The Big Sick), ili doxove amenovane od Đele Hadžiselimovića na Brodu Bajadera, gdje su projekcije danima unaprijed bile rasprodane. Razgovori ugodni naroda filmskog tekli su svakodnevno, a redatelj Antun Vrdoljak u čudu se čudio festivalskim gabaritima, jer je mislio da je ‘to samo tamo neka revija’. Festivalska majica sa spojem tradicionalnog veza i filmske kamere bila je pravi hit, kao i selfiji s nezaboravnim filmskim likovima na vukovarskoj šetnici.
Do sljedeće godine i nove filmske magije u srcu Slavonije, srdačan pozdrav i velika zahvala svima koji prate Vukovar film festival!
