Tko je Irena Žilić?

Hrvatska glazba u zadnjih je nekoliko godina bez sumnje doživjela svojevrstan procvat kantautorske scene, s izvođaćima poput Nine Romić, Sare Renar, Queen of Sabe, Lovely Quinces, Elephant and the Moon te mnogih drugih koji su svojom sećerno-gorkom akustikom osvojili oči i uši koncertnih dvorana, festivala i publike. Glazbeni programi poput Začarane Močvare, Bistroa na kraju šume ili Akustike samo su dodatno pridonijeli neočekivano brzoj eksploziji ovog novog glazbenog mehanizma na našim prostorima.

“Drago mi je da se nešto događa i da ima ljudi koji se time bave. Malo je neobično da je sve buknulo odjednom ali valjda to tako ide, iskreno, nadam se da neće ni stati.”, izjavila je jedna od pripadnica ovog kantautorskog vala, dvadesetpetogodišnja Irena Žilić, o pojavi te jedne nove zvučne atmosfere na ovim prostorima koja je u kratkom roku postala vrlo popularna.Naizgled jednostavan u estetitci, ovaj “povratak” iskrenim pjesamama i akustičnim gitarama donio je dodatnu dozu autentičnosti te prepoznatljivosti domaćoj muzičkoj produkciji.

Glazba zagrebačke kantautorice Irene Žilić ispunjena je nostalgičnom teksturom obojanom romantikom i snovima, uspješno balansirajući između mekog akustičnog popa, indie folka i melankoličnog intenziteta bluesa ekspresivnim, čistim vokalom, pamtljivim melodijama te emocionalnim tekstovima. “Gitaru sam krenula svirati sa 16 godina, ali često sam radila velike pauze i prestajala svirati. Tek kroz zadnjih par godina sam više angažirana pa pitanju sviranja i nastupanja.”, rekla je Žilić u intervjuu za 24 sata, a o tome kako je oslovljavaju jednom od trenutno najaktualnijih i istaknutijih mladih kantautorica skromno je nadodala “Ne znam bi li išla tako daleko s oslovljavanjem, ali apsolutno ima mjesta za ovaj tip autora. Samim time što nisam jedina pokazuje da postoji i mjesta i interesa za takvu glazbu. Interes nije ogroman, ali ni regija nije  velika, a i ovaj tip glazbe ne spada u “mainstream vode” na ovom području. Mislim da se polako dosta toga i mijenja po tom pitanju.”

Irenin EP “Days of innocence”, snimljen u zagrebačkom Karmasonic studiju, objavljen je krajem 2012. godine na Bandcampu u ritmu vremena kao besplatan download bez puno medijske najave, ali je u kratkom vremenu zadobio pozitivna mišljenja kako kritičara i publike.

“Toplo preporučam da više puta preslušate ove četiri autorske pjesme s njenog prvog EP-ja kako bi vam se potpuno uvukle pod kožu te kako bi se našli u situaciji da ih vi pjevušite i da vam jednostavno ne izlaze iz ušiju. Nakon dva odslušana koncerta (jedan u Tvornici, jedan u Zelenoj Dvorani u Zaboku), za njene pjesme mogu reći da zaista zvuče svjetski te da sama Irena odašilje neku vrstu pozitivne energije, prirodnosti i skromnosti dok prebire žice gitare i pjeva. Veoma simpatično lice koje svojim glasom podsjeća na kombinaciju Norah Jones, Katie Melue te Amy Macdonald.”, dio je pohvale Irenina EP-ja u recenziji portala Mixer.hr.

“Okačen bez ikakve medijske pompe, “Days Of Innocence” je svejedno postao neizostavno čvorište razgovora sa svim prijateljima i znancima koji od muzike žive jednako kao i ja, dakle puneći njome vlastite spremnike, razrješujući uz njezinu pomoć svoje nedoumice. Pjesme ovog EP-ja redovito se bude prebiranjem akustične gitare, zavodljivim flertanjem rezoniranja žica i slatkom hrapavošću dodira trzalice koja odaje intimnost sobnog ugođaja, da bi do poletnih, odlučnih refrena u svoja krila upregnule cijeli spektar emocija, najednom zvučeći podjednako ljupko i neizbježno poput prirodnih sila. Jedna gitara tada postaje gotovo pa orkestar, iako se Ireni tročlani bend pridružio samo u uvodnoj By My Side, u kojoj me bas Petra Jurmana i bubanj Brune Matić pozivaju na još jedan ples na mjesečini pod ravnanjem Vana Morrisona.”, još je jedna pohvala Ireninog EP-ija iz tastature Gorana Pavlova sa glazbenog portala Potlista.

Kao uzore u stvaranju EP-ja te svojoj općenitoj glazbi, Žilić spominje izvođače poput Anne Calvi, London Grammar, Alune George, Lianne le Havas te eklektičnu fuziju jazza, bluesa, electra i klasike.

“Proces stvaranja je nešto što me uvijek ispočetka fascinira, nekad i zatekne. Neke pjesme nastanu u hipu, tipa Autumn delight, a neke se duže “kuhaju” pa im se vratim nakon određenog vremena. Sve pjesme s EP-a nastale su unutar godinu i pol, ako se dobro sjećam.”, prokomentirala je Žičić o svom EP-u “Days of Innocence” u nedavnom intervjuu za portal terapija.net “Što se tiče bendovskog aranžmana, on je nastao kao posljedica želje za eksperimentom. Preostale snimke su primarno snimljene jer sam htjela imati kvalitetne snimki vlastitih stvari jer do tada nisam ništa studijski snimala i ponekad poželiš imati doma konkretan uradak. Ako se dobro sjećam, prije snimanja ih nisam planirala izdavati. Međutim, kroz mjesec dva sam odlučila snimiti i By my side s bendom i objaviti sve kao EP. Bend je nešto što vjerujem da će uvijek biti kao jedna opcija nastupa i snimanja ali ne bi rekla i jedino rješenje za moju glazbu.”

Singl Scars koji najavljuje njen nadolazeći debi album “Travelling” koji će se u javnosti naći 30. rujna, u neku ruku podsjeća na mješavinu glazbenog izričaja inozemnih izvođača poput Norah Jones, Amy MacDonald, Laure Marling i Florence and the Machine. “Njezina stilistika vuče iz nježnosti, iz neoromantizma, dajući se na terenu međuljudskih odnosa. To je sadržaj njezine glazbene kutijice. Na tečnom engleskom slijedi razdoblje brisanja granica. Ondje gdje Tanya Donelly i Kristin Hersh pobiru svoje intime, Irena čistim, rezonantnim i zvonkim glasom ispjevava desetak komadića suštinski Lijepog.”, stoji u recenziji posljednjeg izdanja regionalnog Rolling Stonea o Ireninom nadolazećem albumu.

Žilić, koja često nastupa uz pratnju violine te druge gitare, također je jedna od organizatorica domaćeg internetskog glazbenog projekta Cukoo Sessions, Youtube kanala koji predstavlja live verzije mladih domaćih izvođaća.

“Cuckoo Sessions sam pokrenula jer mi je u tom trenutku kod nas nedostajalo projekata sličnog tipa, a smatrala sam da bi trebalo proširiti glas o glazbi koju ne možete čuti svaki dan na televiziji ili radiju. Tako smo krajem 2012. krenuli sa prvim snimanjima dosta neobavezno jer nismo znali kako će to sve izgledati i vježbali smo na mojim pjesmama.”, objasnila je Žilić u intervjuu za 24sata, “Kamera je pod palicom Jure Živkovića, a za montažu je zadužen tko od nas stigne. Projekt je osmišljen tako da ide laganim tempom i da snimamo kad imamo vremena jer uz njega imamo sa strane druge obaveze. “

Nakon prošlogodišnjeg koncerta, Irena Žilić se vraća u Tvornicu Kulture nastupom u petak 24. listopada povodom početka svoje domaće turneje na kojoj će promovirati novi album “Travelling”, koji međuostalim početak svijetske turneje ima zakazan na bečkom Waves Vienna festivalu. Ulaznice za koncert mogu se nabaviti po cijeni od 20 kuna, a na dan koncerta 25 kuna, na blagajni Tvornice kulture, Aquarius CD shopu (Varšavska 1), Dirty Old Shopu (Trantinska 18) ili pak putem sustava Entrio.hr.