Umjetnica Gohar Martirosyan otvara ciklus izložbi u Likovnom centru Grada Zagreba
Izložbeni program Likovnog centra u 2026. donosi novi kustoski koncept naziva Sedimenti vremena – Mikrotemporalne ekologije a otvara ga armenska multimedijalna umjetnica Gohar Martirosyan izložbom Being with Time, 5. veljače 2026. u 19 sati.
Sedimenti vremena – Mikrotemporalne ekologije kustoski je program koji je osmislila nezavisna kustosica Sabina Oroshi, a okuplja pet izložbi umjetnica i umjetnika. Polazeći od pretpostavke da vrijeme nije neutralna pozadina događaja, već aktivna sila koja oblikuje percepciju, odnose i načine postojanja, umjetnici se kroz program, na različite načine bave složenim odnosima vremena, prostora i ekologije.
U razdoblju u kojem se sve više iskustava odvija u logici ubrzanja, sadašnjost se raspršuje u niz fragmenata među kojima postaje sve teže pronaći prostor za zadržavanje u onome što percipiramo kao “sada”. Paralelne ekološke, političke i društvene krize stvaraju osjećaj pritiska i potrebu za preoblikovanjem načina na koji doživljavamo vrijeme. Godišnji izložbeni program predlaže drugačiji odnos prema vremenu, shvaćajući ga kao strukturu koja nadilazi linearnost i otkriva se u višestrukim naboranim i nepredvidivim tokovima.
U njegovim se slojevima talože geološki procesi, biološki ritmovi, afektivne oscilacije i tehnološke modulacije. Različite temporalne razine koje se međusobno dodiruju, sudaraju i preusmjeravaju. Izložbeni program stoga otvara prostor u kojem se ti slojevi mogu opažati i osluškivati kao relacijske geste, kao načini stvaranja suživota između ljudskih i više-od-ljudskih entiteta.
Izložba Gohar Martirosyan Being with Time – Bivanje s vremenom imenuje specifičan način pažnje. Umjesto da se vremenu pristupa kao nečemu što treba mjeriti, čime treba upravljati ili što treba prevladati, radovi u izložbi oblikuju prostorna i osjetilna okruženja u kojima se vrijeme očituje kroz povratke, zastoje i suspenzije, izmičući linearnom pripovijedanju. Kako sama umjetnica ističe, radovi u izložbi stvaraju uvjete za gledanje i zadržavanje u trajanju, s vrstom strpljenja koje se može ponovno naučiti, pa se izložba stoga odvija kao svojevrsni ritual pažnje.
Umjetnička praksa Gohar Martirosyan bavi se geografijama obilježenim brisanjem, raseljavanjem i ekološkim nestankom. Krajolicima koji metaboliziraju traumu, sedimentno sjećanje i koji opstaju kao agenti povijesti. Radi u mediju pokretne slike, proširenog filma i instalacije te istražuje prostore koji više nisu dostupni. Oslanjajući se na arhivsku građu, usmena svjedočanstva, zvuk, fotogrametriju i satelitske snimke, njezini radovi oblikuju prostorna okruženja u kojima se isprepliću sjećanje, odsutnost i geološko trajanje.
Martirosyan je rođena u Gyumriju u Armeniji, a školovala se na Le Fresnoy – National Studio for Contemporary Arts (FR). Sudjelovala je u rezidencijalnim programima u Cité des Arts, Fondation Fiminco i Fondation Carré sur Seine u Parizu. Dobitnica je više nagrada, među kojima su Art Éco-Conception Prize u Palais de Tokyo (2025), Studio Collector Prize (2022), Enowe–Artagon Prize (2023) te In View Prize Zaklade Calouste Gulbenkian (2024).
Izložba Gohar Martirosyan otvara se 5. veljače u 19 sati, a može se pogledati do 26. veljače radnim danima od 16 do 20 sati.
O kustosici
Sabina Oroshi je povjesničarka umjetnosti, kustosica i istraživačica čiji se rad bavi odnosima između ekologije, temporalnosti, zvuka, međuvrsnih odnosa i postsocijalističkih nasljeđa u suvremenoj umjetnosti. U svom kustoskom pristupu naglasak stavlja na interdisciplinarnost i otvorene formate, oslanjajući se na istraživanje, dijalog, zvuk i izvedbu.
Djeluje međunarodno kao kustosica, autorica i predavačica, suosnivačica je kolektiva Collective Rewilding, kustoske platforme koja istražuje ekološke pristupe u kustoskim praksama, propitujući središnju ulogu čovjeka i otvarajući prostor za nove oblike planetarne povezanosti.
Njezini su projekti predstavljeni u suradnji s institucijama poput Kunsthalle Trier (Njemačka), Kunsthalle Bratislava (Slovačka), Muzeja suvremene umjetnosti Istre (Hrvatska), IRCAM – Centre Pompidou (Francuska), Museum Ulm (Njemačka), te organizacijama Drugo More i PROSTOR (Hrvatska). Sudjelovala je i u rezidencijalnim programima u Canal Projects (New York), Kunsthalle am Hamburger Platz (Berlin) i Stacionu (Kosovo).
