novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Prvih deset godina Dore: Loše, gore, najgore

dori
Vrijeme čitanja: 11 minute

Oni koji čitaju naše komentare na Hrvatski izbor za pjesmu Eurovizije, vjerojatno su primijetili da (blago rečeno) volim Doru i Eurosong. Rado gledam cijele prijenose natjecanja iz devedesetih i dvijetisućitih, a kroz godine praćenja i prisjećanja stekla sam određeno znanje o pjesmama koje su se natjecale, a koje bi bilo najbolje zaboraviti. To znanje je uglavnom beskorisno i nije čak ni za pohvalu, no danas će mi konačno koristiti.

Brojne online publikacije (pa i sam Ziher) često Doru opisuju kao “nekad prestižno natjecanje” i prije nisam previše razmišljala o tome, no neku večer je isti takav opis na Indexu pokrenuo lavinu misli u mojoj glavi. Naime, na  svakoj Dori smo oduvijek mogli čuti očajno loše pjesme (što ću vam u nastavku i dokazati) i grozne izvedbe. Čak lošije, nego danas jer natjecatelji nisu znali ni pjevati. Kako je moguće da se na “prestižnom” natjecanju natječe netko tko ne zna pjevati i je li to natjecanje zaista prestižno kad stručni žiri, koji prethodno radi selekciju prijavljenih pjesama, odobri kriminalno loše pjesme?

Što sve smije na Doru?

Dobro je podsjetiti se kako bi Dora trebala biti izbor za najbolju pjesmu. Dakle. pjesma mora biti kvalitetna, no izvođač ju nosi i važno je da ju izvede beskrijekorno jer sama pjesma, pa makar i dobra, može biti uništena ako ju izvodi osoba koja nema potrebnih sposobnosti.

Dobro je i neke stvari promotriti s odmakom, a lako se primjećuje kako je žiri na Doru uvijek puštao uglavnom slične pjesme (s ponekom iznimkom) i kako te pjesme nisu nikad bile mjerodavne i neka realna preslika domaće scene jer da jesu, pomislili bismo da do 2003. (aludiram na nastup Kawasaki 3p-a s pjesmom Antonija) u Hrvatskoj nije bilo žestoke glazbe.

Dakle, na Dori su uvijek prolazile polu sakralne pjesme, balade, zabavni songovi, sve pretežno ljubavne tematike bez distorzije i u izvedbi glazbenika koji su najčešće stvarali zabavnu glazbu. Bilo je dosta onih za koje poslije Dore nismo više nikad čuli, a stalni gosti su uvijek bili pripadnici takozvane estrade ili oni koji će to tek kasnije postati.

Tko je uništio “reputaciju” Dore?

Dosta puta nisam htjela da pobjedi ona pjesma koja nas je te godine predstavljala na Eurosongu, isto je zadnjih nekoliko godina pa slobodno zaključujem da se tu ništa nije promijenilo. Ono što se promijenilo u posljednjih nekoliko godina, u odnosu na ranije Dore, a što se odmah primjećuje su voditelji(ce) bez karizme, humora i stručnosti, jer danas ne postoji osoba u Hrvatskom medijskom prostoru koju bi se usudila usporediti s Oliverom Mlakarom ili Helgom Vlahović. Ako pogledate prve Dore, vidjet ćete kako lijepu dikciju imaju voditelji poput Sanje Doležal, Frana Lasića, Ljudevita Grgurića. K vragu, nedostaje mi elegantna Vlatka Pokos u svojim toaletama! Evo, rekla sam to.

E sad, ako nije stroga selekcija žirija koji ne trpi kič, generiku i neukus, što je to onda prije davalo prestiž Dori, a zbog čega to danas više nije prestižno natjecanje? Je li riječ o čistoj medijskoj propagandi koja se izgubila kroz godine? Je li tu ulogu imala smjena generacije skladatelja i tekstopisaca? Je li taj osjećaj prestiža bio povezan sa samim Eurosongom i benefitima koje je to međunarodno natjecanje moglo donijeti glazbenicima?

Osjećamo li da je reputacija Dore “narušena” zbog “nagađanja” da su neke pobjede bile namještene i da su neizostavni zakulisni dio organizatora natjecanja lobiranje i malverzacije? Je li to zbog odabranih predstavnika koji nas u nekoliko posljednjih godina nisu uspjeli plasirati ni u finale Eurosonga? Je li pala kvaliteta izvedbe programa i formata kroz godine? Zašto kvalitetnih domaćih glazbenika i bendova nema na Dori u mjeri u kojoj bismo to željeli? Ovo su samo neka pitanja koja si trebamo postaviti, odgovori su kompleksni, a u današnjem svijetu nema vremena za duboko promišljanje, analiziranje i iskopavanje skrivenih informacija.

Loše, gore, najgore na Dori

Odgovore na gore postavljena pitanja ćemo raspraviti nekom drugom prilikom, ali nudim listu najgorih natjecatelja prvih deset godina Dore, kako bi opravdala jedan od svojih argumenata vezanih uz to da Dora možda nikad nije ni bila prestižno natjecanje.

Lista bi mogla biti puno dulja, vjerujte mi, ima dosta materijala. Inače bi vam rekla da se udobno smjestite i uživate u onome što slijedi, ali samo izopačena duša vječno gladna kiča i neukusa (poput mene) može uživati u pjesmama koje sam vam pripremila. Možda bi bilo bolje da si natočite neki eliksir vječne mladosti umjesto čaja ili pri slušanju svake nove pjesme s ove liste drmnete nešto kratko. Idemo zajedno junački proći listu najgorih pjesama i izvedbi koje smo gledali i slušali na Dori od 1993. do 2002. godine.


Nina Badrić – Ostavljam te (Dora 1993)


Druga je godina natjecanja iako će ju brojni smatrati prvom (1992. natjecanje se zvalo Crovizija i nismo išli na Eurosong zbog tehničkih problema oko pristupanja EBU-u), koje se preimenovalo u Hrvatski televizijski festival (HTF), i naša buduća Dora je ovdje prestižna, neokaljana.

1993. godine na natjecanje su stigle 134 prijave, a žiri je odabrao 15 skladbi. Debitantica Nina Badrić predstavila se publici nezgrapnom pjesmom Ostavljam te i iz snimke je vrlo jasno da su joj još uvijek potrebne lekcije iz pjevanja. Te godine su jedino jednako loši bili Alka Vuica i Sandi s pjesmom OK, ali od njih to i ne iznenađuje.

Pobjednička pjesma te godine bila je Don’t Ever Cry grupe Put (15. mjesto na Eurosongu), a zanimljivo je kako je rezervna pjesma za natjecanje bila Prozor prema zalazu Đanija Maršana. Ne možete mi reći da je ovo bolje od Đanijeve danas dobro znane pjesme.

Vrijedi izdvojiti: Davor Borno je nastupao sa simpatičnom pjesmom Ispod zvjezdica, vidno inspiriran likom i djelom Danijela Popovića. Grupa Academia predstavila je baladu Tam tam ta ram, a pjevač je bio ni više ni manje nego Branimir Mihaljević. Natjecanje je iznjedrilo i hitove Nek’ te zagrli neko sretniji (Tony Cetinski) i Jedini moj (Maja Blagdan), a Dražen Žanko izveo je u narodu dobro poznatu pjesmu Gordana.


Valentina Martinčević – Made in Europe (Dora 1994)


1994. godine natjecanje još uvijek nosi naziv Hrvatski televizijski festival (HTF) i buduća Dora uživa u čistoći svoje reputacije.

Glazbenici su te godine žiri zatrpali prijavama – od 231 pjesme odabrana je 21 pjesma. Pobjedu je odnijela pjesma Nek’ ti bude ljubav sva u izvedbi Tonija Cetinskog (16. mjesto na Eurosongu).

Nina Badrić se 1994. godine puno manje mučila pri pjevanju, no godinu kasnije će ponovno razočarati. Sve pjesme su više manje bile osrednje, no da nije bilo Valentine Martinčević, ne bismo imali ovaj poziv na mir i ljubav.

Na prvu sam pomislila da Valentina pokušava oponašati Lepu Brenu. Pjesmu je otpjevala dobro i tu nema ništa sporno, no sporno je to što u jednu pjesmu stanu čak Pariz, London, Roma, Vienna, Lisabon, kraljica neba Danica, lastavice, ostarjela Zemlja, zastave koje se vijore i cvijet domovine. Vjekoslava Huljić stoji iza stihova:

Ljubav non stop
Made in Europe
Pjesma mira dira nebeski svod
Ne treba za nebo autostop

Vrijedi izdvojiti: Predivna Gabi Soža ostavila je dušu na pozornici izvevši dirljivu baladu Tebe nema.


Nina Badrić – Odlaziš zauvijek (Dora 1995)


Dolazimo do godine kad se natjecanje za pjesmu Eurovizije konačno i službeno zove Dora. Trese ju euro dance groznica, no unatoč plesnoj vrućici Dora stoji uzdignutog čela i svijetla obraza.

Od 284 skladbe žiri je odabrao njih 20, a pobijedili su Magazin i Lidija s pjesmom Nostalgija (6. mjesto na Eurosongu). Nina Badrić ponovno nas vodi u najgore na Dori. Pjesma je dosta moderna i aktualna s obzirom na tadašnje svjetske dance trendove, no Ninu je (vjerojatno) oprala trema, što se osjeti u izvedbi, a ne zna ni kako bi se ponašala na pozornici pa izbacuje nogu lijevo i desno.

Vrijedi izdvojiti: Te godine se mlada Minea nesvjesno upisala u povijest CRO trasha izvedbom pjesme Good Boy. Natjecanje je iznjedrilo hitove Ne kunem ljubav (Latino), Tvoje ime kao ime ruže (Davor Radolfi).


Novi fosili – Spray (Dora 1996)


Nažalost nisam uspjela pronaći podatak koliko skladbi se prijavilo na Doru 1996., no žiri je odabrao njih 20 za natjecateljsku večer. Dobar ugled naše prestižne Dore još uvijek se daleko čuje.

Sveta ljubav Maje Blagdan (4. mjesto na Eurosongu) nagrađena je pobjedom, loših izvedbi je bilo manje nego godinu prije, no glupih tekstova pjesama nije nedostajalo u natjecanju.

Juci je bio jako dramatičan i kroz pjesmu Moja posljednja molitva tražio je Boga da ga oslijepi, kako ne bi morao gledati svoju voljenu u naručju drugog muškarca. I. Bee i Rene Cooler su se jedini dobro zabavljali za vrijeme izvođenja pjesme Dani ludila, a Sandra Sagena je skladbu Ne želim biti dama dodatno upropastila usiljenim uzdisanjem.

Ipak, pobjedu u ovoj nelaskavoj kategoriji najlošijih pjesama na Dori 1996. godine odnio je Rajko Dujmić (i njegova dance postava Novih fosila bez Sanje Doležal u ulozi pjevačice) koji je te godine malo previše zabrijao na Ace of Base, što se jasno osjeća u glazbi koju je skladao. Tekst pjesme Spray je posvuda baš poput običnog spreja, a Nenad Ninčević stoji iza stihova:

No, no
hey – a hey
ljubav se širi svijetom
kao spray

No, no
hey – a – hey
ljubav se širi svijetom
it’s okej

Da sam muškarac samo jedan sat
mogao bi me prijateljem imat’
da sam muškarac dan ili dva
bila bih ti, o, najbolja ja

Da sam muškarac samo jednu noć
i ja bih mogla kasno kući doc’
da sam muškarac što bi rek’o ti
da li bi bili jednaki mi

Da sam muškarac sve bih mogla ja
jer neke tajne samo žena zna
da sam muškarac ja bih bila fer
ne bih bila zvijer

Vrijedi izdvojiti: Divasice su nam podarile Sexy Cool, izvedba uživo je bila loša, ali pjesma je poslije postala hit.


Tajana – Povedi me (Dora 1997)


1997. godine dio pjesama je ušao u izravno natjecanje po preporuci stručnog tijela, a od prijavljenih 167 skladbi žiri je dodatno odabrao njih 7 i pridružio ih uz ovih 13 koje su ušle preko vez… Pardon, uz ovih 13 vrsnih skladbi koje je odabrao stručni žiri. Nema ništa sumnjivo u tome, Dora stoji blistava i ponosnija nego ikad prije.

Narod kaže da nikad gori izbor nije pao, nego te nesretne 1997. godine, kad su nas wannabe Spice E.N.I. predstavljale na Eurosongu pjesmom Probudi me. Neki bi rekli – pa barem smo bili moderni, jesmo na 17. mjestu na Eurosongu. Stručni žiri ipak zna najbolje i njihova odluka na Dori je bila da je ta pjesma puno bolja od Lidije Bajuk koja je nastupala s predivnom numerom Zora djevojka i pored Ivane Plechinger koja je izvela pjesmu Zora.

Ne znam je li netko od vas to ikad primijetio, ali meni je Ivan Mikulić uvijek djelovao kao neki napaljenko (osim dok je izvodio pjesmu Daješ mi krila, tu je bio krotak i skrušen jer je ta ljubav od Boga dana). Možda je samo bio ufuran u izvedbu svojih pjesama, a glavni krivci su tekstopisci?

Fayo je napisao tekst za njegovu pjesmu pod nazivom Proljeće i dokazao da nije baš previše razmišljao o botanici. Naime, prema njemu proljeće je jer rastu neveni. Ta tvrdnja je jako nategnuta jer neveni se sade u rano proljeće da bi se krajem svibnja mogli ubrati, to je najranije vrijeme kad se neveni beru, a posebnost ove ljekovite biljke je ta da raste kroz cijelu godinu sve do kasne jeseni. Znam, teško je smisliti što bi raslo u proljeće i rimovalo se s riječi “meni – stvoreni” (Proljeće je rastu neveni, neka tvoja ljubav uvijek živi u meni, ti i ja smo za tu ljubav kao stvoreni).

Nego, nije pjesma Proljeće pobjednik među najgorima, ali Fayo i Ivan Mikulić su krivci za pjesmu Povedi me, uz koju je debitirala Tajana. Fayo je ponovno napisao briljantan tekst, dok je Ivan Mikulić skladao glazbu (koja neodoljivo na momente podsjeća na Sve oko mene je grijeh od Colonije – ne znam što je bilo prije).

Ja te tajno promatram
i kradem te od nje
večer kao zlatni prah
tijelo miluje
a vrijeme je za dodire

Nježnost trebamo
sami svoju igru igramo

Osjećam pod prstima plamen ljubavi
ja sam s tobom, ti si u meni

Vrijedi izdvojiti: Debitantica Ksenia preduhitrila je Eurosong trendove s pjesmom Nemamo to pravo i molila je za zaustavljanje ratova. Dok joj je pjesma bila malo prevelik zalogaj s tehničke strane (ili je trema odradila svoje), imala je zanimljivu viziju scenskog nastupa. Uz njen znakovni jezik prateći vokali su s minimalističkom koreografijom ostavili efektan dojam.


Lana Cenčić – Ljubi me i to je to (Dora 1998)


Žiri je, kao i prethodne godine, 1998. godine dio skladbi prema preporuci stručnog kadra pustio u izravno natjecanje, a od 159 prijavljenih, nekolicinu njih je pridružio ovima koje su se već toćale uz sigurni ulazak na Doru. Dora u 1998. godini živi svoj najbolji život i nitko još uvijek ne sumnja u njenu reputaciju.

Branimir Mihaljević je te godine u kožnim hlačama molio Doru Daj da, samo malo mi daj, no ona se oglušila na njegove vapaje. Danijela Martinović je na pobjedničkom tronu, uz pomoć žirija i glasa publike, pjevala Neka mi ne svane (5. mjesto na Eurosongu).

Nije bilo teško pomesti konkurenciju. Lana Cenčić je iz spavaće sobe izašla na opatijsku pozornicu i pjevala je o ljubljenju. Nisam ja protiv ljubljenja, ali Lanino pjevanje mi nije baš milovalo ušne resice.

Vrijedi izdvojiti: Na proglašenje pobjedničke pjesme (točna minutaža snimke s YouTubea 2:47:18) Danijela Martinović vodi za ruku malu Hanu Huljić, dok ih Petar Grašo (autor glazbe i stihova) prati. Kakav trenutak! #danijelavolimote


Branka Bliznac – Dajte ljubavi (Dora 1999)


1999. godina je bila uspješna za Hrvate na  Eurosongu. Od čak 24 pjesme Doris Dragović se s lakoćom izdigla dramatičnom skladbom Marija Magdalena (4. mjesto na Eurosongu). Te godine na Dori jednostavno nitko joj nije bio ni do koljena, pomela je sve natjecatelje pojavom, glasom i stasom – a i pjesma je pomogla.

Branka Bliznac je godinu ranije debitirala na Dori pjevajući o Bojama ljubavi. Nismo se od ljubavi maknuli, no Rajko Dujmić je zaboravio na svoju pjesmu iz 1990. godine pod nazivom Djeca ljubavi, kad je skladao glazbu (konkretnije refren) za Branku, a stručni žiri to nije primijetio – upsić tratinčice!

Vrijedi izdvojiti: Malo toga s glazbene strane pa ću radije izdvojiti šiške Renate Sabljak kao loš izbor frizure za jedno “prestižno” glazbeno natjecanje.


Anita Horvatić – Dobro, bolje, najbolje (Dora 2000)


Jao 2000. godina je bila godina loših pjesama na našem prestižnom natjecanju. Reputacija Dore se još uvijek čini neokaljana, no Dori se noge tresu i nije joj svejedno. Svake dvije-tri pjesme hvataju ju mučnine i ostaje bez zraka.

Goran Karan je rekao Ostani (9. mjesto na Eurosongu) i Dora je rekla može! Od zapaženih nastupa vrijedi spomenuti Croniku (aka Magazin) s pjesmom Hrvatska rapsodija i Giuliana s pjesmom Srna i vuk.

Obavili smo ovo dobro, sad bismo trebali na nešto bolje, no prelazimo na ono najgore. Mogla bi poseban članak posvetiti samo natjecateljima koji su se te godine osramotili. Što je radio žiri dok je birao te pjesme? Sirota Dea ne zna engleski, to je očito i po naslovu pjesme I wanna to fly, a njen nedovoljno dobar izgovor izaziva mi grčeve. Ne znam samo kako to da joj nitko nije rekao da joj je pjesma gramatički neispravna. Još više mi nije jasno zašto je žiri tu pjesmu odabrao u prethodnoj selekciji. Ipak, imamo i nešto gore od toga.

Dobro, bolje, najbolje je bila toliko loša pjesma da ju već 23 godine ne mogu zaboraviti, jednostavno mi ne izlazi iz glave. Usklik „Dobro, bolje, najbolje” postao je sastavni dio moje komunikacije, no na svu sreću ljudi ne povezuju referencu.

Gospođa Anita Horvatić ne zna pjevati, njen scenski nastup izaziva osip od neugode, a tekst pjesme bi mogao poslužiti kao opravdanje ekipi koja se vikendom moli za čednost žena na trgu bana Jelačića.

Odjenut ću nešto vruće
nešto dobro, najbolje
što uzdahe budi
da zapalim te.

Probudi se
i ljubi me
jer vrijeme
juri dok prolazi sve

jer ja povod sam ti dala,
znam da čekaš na mene.
Ma okreni moj broj
i zavedi me
dobro, najbolje
dobro, bolje, najbolje

Vrijedi izdvojiti: Kričanje Josipa Katalenića za vrijeme pjesme Put u raj svakako vrijedi izdvojiti. 2000. je godina kada je Međimurski slavuj izgubio svoj dobar glas – doslovno.


Branka Delić – Moja ljubav je umorna (Dora 2001)


Prije svega osjećam potrebu pohvaliti glamurozno izdanje Bojane Gregorić. Što se tiče pjesama, mislim da je 2001. godine Dora ušla u razdolje osrednjih skladbi i njena reputacija počinje živjeti na staroj slavi.

Natjecanjem su prošetali Petar Grašo, Tereza Kesovija, Vesna Pisarović, vječito neshvaćeni Putokazi, Zdenka Kovačiček, Maja Šuput, Dado Topić, Tony Cetinski, Emilija Kokić i Juci. Od pjesama koje su predstavili u sjećanju su ostale samo Petrova Ni mrvu sriće i Vesnina Za tebe stvorena, a sve ostalo nije se baš primilo.

Zanimljivo, te godine javnost je upoznala splitsku vokalno-plesnu skupinu Perle, čija je glavna vokalistica bila upravo Lidija Bačić. Što ćeš kad narod više voli oskudnu Lile! Skladbe su bile zaboravljive, a trudna Vanna je Strunama ljubavi (10. mjesto na Eurosongu) ukrasila svoju statuu Dore.

Pjesma Branke Delić nije toliko loša, ali pored svih koje smo mogli čuti, upravo mi je njena umorna ljubav najbrže pala u zaborav. I ja sam se umorila slušajući ju.

Vrijedi izdvojiti: Vladimir Kočić Zec je potpuno iskreno u live prijenosu rekao da je njegova jedina motivacija vezana uz sudjelovanje na Dori i potencijalni plasman na Eurosong – novac. Cijenimo iskrenost.


Mladen Burnać – Ja ja (Dora 2002)


Nova godina – i posljednja na mojoj današnjoj listi najgorih pjesama i izvedbi na Dori. Bojana Gregorić standardno je ponovno glamurozna, ali Dorinoj reputaciji to baš i ne pomaže jer naslućuje da najgore tek slijedi. Dora kleči u pauzama između pjesama i moli za to da nitko ne primijeti kako joj je ugled narušen osrednjim pjesmama.

Do 2002. godine Branimir Mihaljević nije propustio sudjelovati ni na jednoj Dori, bilo kao izvođač ili skladatelj. Mladi Ivan Zak debitirao je s pjesmom Znam ja kako je kad ti uzmu sve, a debitirao je i Željko Houdek Jacques s pjesmom Čarolija. Vesna Pisarović bila je Sasvim sigurna u svoju pobjedu, što joj je u konačnici donijelo 11. mjesto na Eurosongu.

Najgora pjesma večeri bez premca je bila ona Mladena Burnaća, a još nevjerojatnije je to da je u ukupnom poretku, nakon što su se zbrojili svi bodovi, od njih 20 bila osma po redu. Dakle nekome je ta pjesma bila toliko dobra da je dospjela na visoko osmo mjesto. Još uvijek ne mogu doći k sebi, zaslužili smo lošu glazbu i prosječnost, očito za bolje ne znamo.

Vrijedi izdvojiti: Jako zanimljiv nastup zbora Klub 4’33 s pjesmom Ave Maria laudata.



Prvih deset godina sam s dušom komentirala, no nešto moram ostaviti i za naredne godine ususret novim Dorama. Proširenu YouTube playlistu s najgorim nastupima i pjesmama do 2002. godine ostavljam vam u nastavku, a družimo se večeras na Ziherovom Facebooku, gdje ćemo uživo komentirati Doru 2023, zabavni program, voditelje i sve ostale radosti. Veselimo vam se.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari