Komentar: Dora 2025 i sav taj jaz
Cirkus je stigao u grad, počinje Dora 2025, izbor za Hrvatsku pjesmu Eurovizije. Sutra ćemo imati prilike gledati prvu polufinalnu večer, u petak 28. veljače drugu, a veliko finale sprema se za nedjelju 2. ožujka. Gledateljima će u svakoj večeri biti predstavljeno 12 pjesama, a osam najboljih iz prve i druge polufinalne večeri ići će u završnicu Dore.
Od ostalih servisnih informacija korisno je znati da se Dora 2025 održava u Opatiji, u dvorani ‘Marino Cvetković’. Voditelji ovogodišnje Dore bit će Duško Ćurlić i Barbara Kolar, kojima će ovo biti prvi put da zajedno vode natjecanje. Znam, i meni je to zvučalo kao nevjerojatan i netočan podatak jer imam osjećaj kao da su Duško i Barbara zajedno vodili sve HRT-ove emisije ikad (osim „Volim Hrvatsku”).
Šteta što se nitko nije sjetio nagovoriti Vlatku Pokos da vodi Doru, to bi me uzbudilo više od svih pjesama zajedno koje se ove godine natječu za svoje tri minute u Švicarskoj na Eurosongu.
Ovaj podulji komentar prati službeni redoslijed natjecatelja u prvoj i drugoj polufinalnoj večeri tako da ću komentar dodatno ažurirati sutra s osvrtom na ostale pjesme. Citirala bi Gitak TV i pozvala vas da zajedno sa mnom zaplovite kanjonima čistoće, ali nismo u dobroj emisiji za to.
Iz natječaja za Doru 2025, Članak 2, točka 5: „Kriterij za odabir pjesama je isključivo umjetnička vrijednost s naglaskom na kvalitetu glazbe i stihova te cjelokupnog djela.”
Prvo polufinale
Matt Shaft – Welcome to the circus
Na neki način Matt Shaft je “ponovio” Baby Lasagnu kopirajući strukturu njegove pobjedničke pjesme, ubacivanjem violine kao folk elementa, brzim ritmom, “cirkuskom temom” i uzvicima koji neodoljivo podsjećaju na refren Rim tim tagi dima i to za mene ostavlja gorak okus u ustima.
Smatram da je ova pjesma strateški oblikovana kako bi izazvala sličan odjek kod publike i žirija, no tanka je granica između inspiracije i kalkuliranog kopiranja. Neka publika bude ta koja će odlučiti o čemu je ovdje riječ.
Imitation is the sincerest form of flattery that mediocrity can pay to greatness.
– Charles Caleb Colton
Jelena Radan – SALUT
Prije svega želim reći da jako cijenim i poštujem Jelenu Radan kao glazbenicu i umjetnicu. Njeni projekti u meni su izazivali divljenje i zbog svega navedenog ću imati mjeru tijekom pisanja ovog komentara. Jelena je osjetila da se najlakše može izraziti na francuskom jeziku i prenijeti univerzalnu poruku širim masama, to je ujedno prvi put da netko na Dori izvodi pjesmu na francuskom jeziku.
Nakon uvodnog disclaimera slijedi malo opravdanje u svrhu boljeg razumijevanja. Slušam li inače glazbu na jezicima koje ne razumijem? Učestalo. Na svojim dragim playlistama imam pjesme na grčkom, japanskom, ruskom, turskom, mandarinskom i drugim azijskim jezicima. Dotiču li me te pjesme iako tekstove ne razumijem? Da. Jesam li istraživala značenje tih pjesama kasnije? Samo za manji dio njih.
Nisam uspjela pronaći točan podatak koliki je postotak Hrvata koji govore francuski jezik, no, s obzirom na popularnost engleskog i njemačkog jezika, može se pretpostaviti da je udio govornika francuskog jezika u Hrvatskoj relativno nizak. Očito nisam dobra u guglanju ili svijet više ne broji korisne statističke podatke jer nisam pronašla ni noviji podatak o tome koliki postotak svjetskog stanovništva koristi francuski jezik, no prema dosadašnjim analizama i porastu broja stanovništva riječ je o manje od 5% ukupnog svjetskog stanovništva, iako je francuski jezik peti po učestalosti upotrebe na cijelom svijetu.
Te informacije i nisu važne za ovu pjesmu, no zanimale su me i dala sam si truda istražiti ih nakon što sam ju poslušala. Umjetnik treba biti slobodan i treba stvarati pod svojim uvjetima. Ova pjesma je kvalitetna i autentična Jeleninoj viziji, sigurna sam da će ju izvesti emotivno i lijepo, uzevši u obzir njen talent i dugogodišnje iskustvo nastupa na svjetskim pozornicama.
Sad kad smo riješili ovaj neki prvi dio, prebacujem se na pitanja koja se tiču mog odnosa s ovom pjesmom. Riječ je mom svojevrsnom, za potrebe ovog teksta, skraćenom načinu utvrđivanja toga je li mi neka pjesma važna ili ne i u koju ladicu u svojoj glavi ću ju pohraniti. Kažem skraćenom jer sam već naširoko zabrazdila s onim što želim reći.
O čemu govori ova pjesma? O završetku jednog životnog poglavlja, pozdravu s osobom, refleksiji na zajedničke trenutke i potrebi za pronalaskom unutarnjeg mira za obje strane. Dotiče li me ova pjesma? Nažalost ne. Barem ne njena studijska verzija. Ostavljam još nešto prostora tome da me Jelena dotakne svojom izvedbom uživo. Imam li želju ponovno poslušati ovu pjesmu? Ne. Znači li to da ova pjesma ne valja? Ne, znači samo to da ju ja nisam osjetila. Prolazak u finale zaslužuje, a ako pobijedi ne očekujem neki značajniji plasman na Eurosongu.
Sve što mogu reći je da se nadam da će nekome pjesma Salut značiti kao na primjer meni pjesma 「ドレス」ミュージックビデオ (Dress) japanskog benda Buck Tick.
NIPPLEPEOPLE – ZNAK
Nipplepeople imaju tu dozu mistike koja je poželjna za Eurosong, no mislim da njihova pjesma nije dovoljno snažna za pobjedu na Dori i značajniji plasman na Eurosongu. Ne vidim kakav scenski nastup bi doživljaj mogao podići za stepenicu ili dvije.
SWINGERS – FUL KUL
Vrlo kratko – ova pjesma nije trebala proći selekciju Dore. K vragu, vjerojatno nije trebala ni postojati.
Martha May – Running To The Light
Martha May svakim svojim nastupom na Dori postaje sve hrabrija u odabiru svojih pjesama. Ovdje imamo primjerak klasičnog i malo zastarjelog Euro EDM pjesmuljka koji neće preživjeti ni cijelu godinu na domaćim radio postajama.
Neka, sve je to škola. Pratim što će simpatična Martha May prijaviti sljedeće godine na Doru ako prođe selekciju.
LELEK – The Soul of my Soul
Tu smo na tragu nečega što zvuči prikladno za pozornicu Eurosonga i što iskače od dosad poslušanih pjesama. Neposredno pred Doru objavljen je isječak pjesme na hrvatskom jeziku koji zvuči puno snažnije i značajnije od prijavljene verzije na engleskom jeziku.
Lelek je tražio odobrenje od HRT-a da pjesmu izvedu na hrvatskom, no ne vjerujem da će od toga biti išta.
Teenah – Aurora
Slušam pjesmu i cijelo vrijeme me muči to hoće li ju Teenah moći izvesti uživo kako spada jer je jako zahtjevna. Nadam joj se neće dogoditi isto što i Saši Lozaru prošle godine. Tekst mi djeluje kao vrlo jednostavna priča za djecu koju je netko odlučio uglazbiti.
Ne treba tekst biti sad nešto super umjetnički složen, ali ovdje me nešto baš žulja, ne mogu konkretno uprijeti prstom u to, ali dok slušam Auroru imam generalni osjećaj kao da sam natrag u drugom razredu osnovne škole i da slušam kolegicu iz klupe, malu Marinu, kako čita svoj sastavak o prirodnim fenomenima. Unatoč vokalnim ekshibicijama nisam oduševljena.
IVXN – Monopol
Ne mogu vjerovati da ću to reći, no sviđa mi se Monopol i ulazi mi u top tri pjesme prve polufinalne večeri. Dobar omjer modernog zvuka i elemenata karakterističnih za naše geografsko područje, uz to neka dobra kostimografija i koreografija, da se tu svašta napraviti…
Pjesma lako ulazi u uho, minimalističan refren se pjeva bez poteškoće, predvidjela bi joj svijetlu budućnost ako pobijedi na Dori. Nadam se samo tome da će biti kvalitetno izvedena uživo. Nakon prošlogodišnjeg fijaska s falševima, odnosno tehničkih problema, više me ništa ne može razočarati.
Marko Tolja – Through the dark
Pjesma Through the dark je nešto teže tematike (bavi se pitanjima mentalnog zdravlja, posebice među mladima), što cijenim, no zaboravna je ako ju stavljamo u kontekst Eurosonga.
Ako osam pjesama prolazi u finale, ona bi trebala izboriti svoje mjesto za nedjeljni nastup, no sve mi je to nekako prosječno i već poznatog zvuka, nema inovativnosti ili neke upečatljivosti, previše je jednolična i pjesma i izvedba.
Magazin – AaAaA
Ne mogu prežaliti to što Magazin (Cronica) nije 2000. godine pobijedio s pjesmom Hrvatska rapsodija. Zamislite još da su puknuli Maksima Mrvicu za klavirom, nekog našeg šoumena-virtuoza za gitarom i nježna Jelena u tom baršunastom kompletiću. Tako propala prilika!
Magazin s novom pjevačivcom Lorenom Bućan ima najdramatičniju pjesmu prve polufinalne večeri, favoriti su publike i ne bi me iznenadilo da pobijede na Dori.
Nije mi samo jasno zašto nitko nije imao bolju ideju kako nazvati pjesmu. AaAaA je jako nemaštovit naziv.
Natalli – Dom si srcu mom
Tekst ove pjesme napisala je Alka Vuica i to je jedina zanimljivost koju iz nje mogu izvući. Prosječna balada, vrlo lijepo za jednu debitanticu na Dori.
EoT – Bye Bye Bye
Jedini alternativni izvođač prvog polufinala, volim EoT i svrstavam ih u favorite, no nisam sigurna ima li ova pjesma sve što je potrebno za neki značajniji plasman na Eurosongu. Voljela bi da me razuvjere i da ostave snažan dojam svojim nastupom sutra.
Kvalitetni su glazbenici i sve rade sami, ako ništa drugo, voljela bi da im nastup na Dori donese više publike i da tu promociju iskoriste najbolje što mogu i od nje dobiju ono što im treba.
Drugo polufinale
laurakojapjeva – NPC
Klinci imaju svoju pjesmu ove godine na Dori. Ovakve pjesme srednjoškolci danas slušaju, djeca koja pričaju više engleski, nego svoj materinji jezik i to je za njih normalno. Pozdravljam to da je ova pjesma prošla u selekciju jer mi je zanimljivo vidjeti za svakoga po nešto na natjecanju. Tako bi barem trebalo biti, a ne da umiremo od dosade dok slušamo glavne aktere estrade kako izvode jednu od 15 pjesama u nizU bez mašte. Još samo da današnje klince zanima Dora, ali tko zna, možda laurakojapjeva približi Doru današnjim klincima, pa makar na jednu (ili dvije?!) večer.
Marko Škugor – Šta da Boga molim ja
Na YouTube kanalu HRT-a su ovogodišnji natjecatelji Dore poredani u playlistu po abecednom redu tako da nakon Marka Bošnjaka slijedi Marko Škugor i tada svaka normalna osoba može shvatiti koliko je ova pjesma zastarjela i koliko ju je vrijeme pregazilo u samom startu. Rekli smo za svakog ponešto na natjecanju, pa valjda onda i klečatelji s trga trebaju svog predstavnika. Ali samo ako je čedno odjeven. Ili to vrijedi samo za žene?
Fenksta – Extra
Neočekivano mi je da je Fenksta ušao u selekciju. Nisam neki stručnjak za hip hop i umijeće repanja, ali nešto mi zapinje tu na momente dok slušam. Kul što imamo i ovako nešto na Dori, no ako ne prođe u finale neću se iznenaditi jer ne vjerujem da će publika prepoznati ovu numeru kao favorita.
Marin Jurić-Čivro – Gorjelo je
Ah Marin! Moja tiha patnja. Tako predivan glas i tako nevažne pjesme. Gorjelo je bi mogla biti ta prva njegova pjesma koja će polučiti značajniji uspjeh u njegovoj karijeri ako se odlučio stvarno kontinuirano raditi glazbu. Nije ova pjesma za Eurosong, ali rado bi ju slušala na radiju.
Filomena – Strong
Dosadno, jednolično, već viđeno i vrlo “lokalna vjerska zajednica” orijentirano. Tko moli voljet će.
Supersonic Trio – Animal
Oprostite mi, Mario Huljev ima dobar i prepoznatljiv glas, ali svaki put kad ga čujem kako pjeva, pomislim na neke generične reklamne jinglove. Ne mogu to prevazići nikako.
Irma – Enigma
Kad netko u pjesmi pjeva “Ginem”, ja logično nastavljam “za tobom ljubavi ginem, k’o vojnik na noćnoj straži, k’o čovjek koji sreću traži” – i zaboravljam na pjesmu koja u tom trenutku zapravo svira.
Luka Nižetić – Južina
Pokušali su mi objasniti zašto je ova pjesma “baš dobra”, ali ja to ne razumijem. Nimalo originalan tekst, malo truda u glazbi. Nit’ mi je smiješno, nit’ simpatično. Žao mi je, ali meni je ovo samo nastavljanje niza loših pjesama na Dori. S druge strane, kad je Luka imao dobru pjesmu nije pobijedio (Proljeće, Pusti me u san), možda sada jednostavno iz zabave isprobava koliki apsurd prolazi.
Ananda – Lies Lay Cold
Lijepa je pjesma, svaka čast mladim snagama koje donose svježiji zvuk u Opatiju ove godine. Teško mi je predvidjeti kako debitanti prolaze na natjecanju jer su iznenađenja baš tu moguća, ako publika odradi svoje.
Marko Bošnjak – Poison Cake
Nije Marko bez veze favorit ovogodišnje Dore. Pjesma se izdvaja među konkurencijom, na momente i slatka i dramatična. Na stranu toga što Marka i me dijeli generacijski jaz i ponekad mi stvarno bude too much na društvenim mrežama, cijenim beskrajno njegov trud, marljivost, hrabrost, ponos i viziju koju gura pri stvaranju glazbe. Možda mi ne sjeda svaka njegova pjesma i svaki njegov stih, ali ako netko ima kapaciteta ove godine predstavljati nas na Eurosongu, onda je to on.
Petar Brkljačić – KRAJ
Bilo bi puno bolje da pjeva „Kralj, živim na pola”, da je autor stihova složio priču o kralju koji zbog nekog prokletstva + nesretne ljubavi živi na pola. I onda na to over the top kostimografija i možda neki plesački tim u stilu neke dekadencije oko kralja na prokletom tronu… Tako nešto.
Ovo je ovako samo prosječno ok, ali ništa više od toga.
Ogenj – Daj, daj
Ogenj bi bio super bend za Eurosong i možda bi i bili moji favoriti, ali u ovom slučaju nisam uspjela odvojiti nečije privatne stavove od glazbe koju stvara. Znam se ostatak benda ogradio od tih stavova i da imamo jako puno primjera kod nas doma i u svijetu gdje užasno krivi i pokvareni ljudi rade prekrasnu glazbu, no meni nije još uvijek prošlo dovoljno vremena da zaboravim neke stvari koje mi nisu nimalo korektne i u duhu nekog sveopćeg razumijevanja i ljubavi koju bismo svi mi na ovom svijetu trebali imati za svako živo biće na našoj planeti.
I za životinje, za svinje (nemojte se smijati, svinja im je pala na glavu na plavom tepihu), za ljude koji su drugačijih uvjerenja i drugačijih orijentacija. Poštuj nekog iako ga ne razumiješ, nemoj pisati o tome tko zaslužuje ili ne zaslužuje ljubav. Svi na ovom svijetu zaslužuju ljubav.
Da, pjesma bi mi bila jedan od glavnih favorita, ali sada više ne mogu.
Podsjetnik za Ogenj:
Iz natječaja za Doru 2025, Članak 3, točka 5: U svakom nastupu može sudjelovati najviše šest osoba. U nastupima nije dozvoljeno korištenje živih životinja.
