Umro je skladatelj i dirigent Alfi Kabiljo
U 90. godini umro je poznati hrvatski skladatelj, aranžer, dirigent i producent Alfi Kabiljo.
Ovako smo o njemu pisali prije dvije godine >>> Hrvatski filmski skladatelji: Alfi Kabiljo
Rođen je u Zagrebu 22. prosinca 1935. godine. Pohađao je privatnu glazbenu školu Rudolfa Matza, Glazbenu školu Blagoje Bersa kao đak Margite Matz, a školovanje je kod nje nastavio i u Glazbenoj školi Vatroslav Lisinski. Već sa šesnaest godina osnovao je prvi orkestar s kojim je nastupao u zagrebačkim školama.
Diplomirao je i arhitekturu 1963. godine, a prije toga piše pjesme kojima sudjeluje na glazbenim festivalima. Godine 1965. otišao je u Pariz gdje je radio kao dirigent, aranžer i skladatelj. Od kraja šezdesetih sudjeluje pjesmama i šansonama i na međunarodnim glazbenim festivalima osvajajući brojne nagrade.
U to vrijeme započinje i suradnju s libretistom Milanom Grgićem te za Zagrebačko gradsko kazalište Komedija pišu mjuzikl Velika trka (ujedno prvi mjuzikl objavljen na ploči u Jugoslaviji), a zajedno su napravili ukupno devet mjuzikala. Posebno se ističe Jalta, Jalta (1971.) izvedena približno tisuću puta u Hrvatskoj i inozemstvu. Neki od ostalih njegovih mjuzikala su Dlakav život (Grgić), Car Franjo Josip u Zagrebu (Grgić), Kralj je gol (Grgić), Crveni otok (Bulgakov-Kljaković-Grgić), Vjenčani list (Kishon-Kušan), Tko pjeva zlo ne misli (Britvić).
Osim za kazalište, napisao je glazbu i za brojne filmove i televiziju (drame, filmove i serije). Prvu glazbu za film napisao je 1971. za Ave Marija redatelja Lordana Zafranovića, a nastavili su suradnju i na filmovima Kronika jednog zločina (1973.) i Okupacija u 26 slika (1978.). Tijekom sedamdesetih radi glazbu za domaće redatelje Zvonimira Berkovića (Putovanje na mjesto nesreće, 1971.), Marijana Arhanića (Poslijepodne jednog fazana, 1972. i Letači velikog neba, 1977.), Vanče Kljakovića (Kužiš stari moj, 1973. i Usporeno kretanje, 1979.), Antuna Vrdoljaka (Deps, 1974.) i Vatroslava Mimice (Seljačka buna 1573, 1975. koja je osvojila Zlatnu Arenu u Puli za glazbu, a izdana je i kao prvi soundtrack u SFRJ). Surađivao je i s Fadilom Hadžićem na filmu Novinar (1979.).
Godine 1985. filmski studio MGM poziva ga u Hollywood da napravi glazbu za film Gymkata redatelja Roberta Clousea. Već iduće godine u Londonu s National Philharmonic Orchestra snima glazbu za film Gunbus redatelja Zorana Perišića. Radi i na međunarodnim filmskim produkcijama Transylvania 6-5000 (1985.), The Girl (1987.) i Fear (1988.). Među brojnim domaćim filmovima iz osamdesetih ističu se Mimičin Banović Strahinja (1981., Zlatna Arena u Puli), Zafranovićev Pad Italije (1981.), Zločin u školi (1982.) Branka Ivande te Ne daj se, Floki! (1986.), San o ruži (1986). i Osuđeni (1987.) Zorana Tadića. Iduću značajniju suradnju na američkom filmu ostvaruje 1990. godine glazbom za Scissors redatelja Franka de Fielitte sa Sharon Stone u naslovnoj ulozi.
Ističu se suradnje s Rajkom Grlićem na filmu Neka ostane među nama (2010.) za koju prima Zlatnu Arenu u Puli te s Brankom Ivandom u filmu Lea i Darija (2011.) za čiju glazbu prima nagradu Porin 2011. godine. Radio je glazbu i za hrvatsko-finsku koprodukciju Domoljub (Isänmaallinen mies, 2013.). Osim četrdesetak dugometražnih igranih filmova, napisao je glazbu i za stotinjak epizoda raznih TV serija. Među njima valja spomenuti Nikola Tesla (1977.), Mačak pod šljemom (1978.), Nepokoreni grad (1982.) i Ljubav ili smrt (1999.).
Napisao je brojna orkestralna i komorna djela, dva baleta (Pandorina kutija i Kentaur XII), komičnu operu (Casanova u Istri) i snimao diskografske projekte. Na zimskim Olimpijskim igrama (1994, 1998, 2002). najpoznatiji su svjetski klizači nastupali uz njegovu glazbu. Bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja od 1992. do 1994. godine, a bio je član međunarodne festivalske organizacije FIDOF. Tijekom karijere primio je brojne nagrade: Vjesnikovu nagradu Josip Štolcer Slavenski 1986. godine, nagradu Milivoj Körbler Hrvatskog društva skladatelja 1998. godine, Povelju grada Zagreba 1999. godine, nagradu Status za životno djelo 2003. i diskografsku nagradu Porin za životno djelo iste godine. Godine 2023. dobio je Zlatnog Oktavijana za životno djelo.
