Danas je Međunarodni dan plesa: “Plesanje je danas za hrabre”
Od 1982. svake godine na 29. travnja obilježava se Međunarodni dan plesa. Taj dan slavi uspomenu na rođendan jednog od najvećih plesnih reformatora Jean Georges Noverrea, začetnika modernog baleta. Osnovna ideja Svjetskog dana plesa je da se na taj dan podsjeti javnost na ovaj umjetnički oblik te uživa u njegovoj univerzalnosti koja prevladava sve političke, kulturne i etičke prepreke.
Svake godine na taj se dan diljem svijeta šalje poruka poznate osobe iz svijeta plesa, a među autorima poruka do sada su bili i Robert Joffrey, Chetna Jalan, Merce Cunningham, Hans van Manen, Murray Louis, Maja Pliseckaja, Maurice Bejart, William Forsythe i dr. Plesni odbor Hrvatskog centra ITI, koji je osnovan u lipnju 2000, organizira čitanje međunarodne i nacionalne poruke. Ovu potonju pisala su istaknuta imena hrvatske plesne scene poput Milka Šparembleka, Milane Broš, Sonje Kastl, Mirne Žagar, Irene Pasarić, Staše Zurovca, Snježane Abramović, Almire Osmanović, Ivica Boban, Maja Bezjak, Vera Maletić…
Umjetnost je najbolji način da oblikujemo ono neizgovoreno
Autor ovogodišnje svjetske poruke je plesač i koreograf Mihail Barišnjikov. Rođen u Latviji u tadašnjem Sovjetskom Savezu, plesao je za Marijinski teatr u Sankt Petersburgu, American Ballet Theatre i New York City Ballet. Bio je umjetnički voditelj Američkog baletnog teatra (American Ballet Theatre) te je osnivač zaklade i kulturnog centra Baryshnikov Arts Centre u New Yorku. Bavi se i glumom, bio je nominiran za Oscara i Zlatni globus, a neki ga pamte po gostujućoj ulozi u seriji Seks i grad.
Često se kaže da ples može izraziti neizrecivo. Radost, tuga i očaj postaju vidljivi; otjelovljeni izrazi naše zajedničke krhkosti. Pritom ples može pobuditi empatiju, nadahnuti na dobrotu i potaknuti nas da poželimo liječiti, a ne štetiti.
Pogotovo danas – dok stotine tisuća trpe ratove, podnose politička previranja i dižu glas u znak prosvjeda protiv nepravde – iskreno promišljanje je važno. Velik je to teret za tijelo, za ples, za umjetnost. No ipak je umjetnost još uvijek najbolji način da oblikujemo ono neizgovoreno, a za početak se prvo zapitajmo: Gdje je moja istina? Kako odati počast sebi i zajednici? Kome odgovaram?
Tekst s engleskog prevela: Ivana Ostojčić
Plesom se može iscjeljivati
Autorica hrvatske poruke povodom Međunarodnog dana plesa je Andreja Jeličić, baletna pedagoginja i teoretičarka. školovala se u lenjingradskoj Akademiji ruskog baleta Agripine Vaganove i londonskom Laban centru gdje je 1993. stekla magisterij iz Plesnih studija (Dance Studies). Autorica je prvih hrvatskih programa za sveučilišni studij iz područja plesne umjetnosti i utemeljiteljica Odsjeka plesa na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na kojem predaje Balet, Povijest plesa i metodičke predmete.
Ples male djece je čista životna radost.
Plesanje nas, velikih, odraslih ljudi također može biti radost. Može biti prepuštanje ritmu tijela i glazbe, buđenje unutarnjeg bića vedrog, mudrog, ponekad senzualnog. Plesom se možemo povezati – uroniti u ritam grupe, ukorijeniti se u zajednici, a možemo i od svega pobjeći, u plesu naći zaborav.
Ples za nas odrasle biva i profesijom. To nam je posao, naporan rad, od njega živimo. Istražujemo ga i opisujemo, analiziramo i zapisujemo, konstruiramo i dekonstruiramo, beskrajno vježbamo i usavršavamo. Plesanje je ozbiljna stvar. Njime možemo poučavati i odgajati: za ples, za život. Plesom se može iscjeljivati.
Danas, kada epohalni ples smrti i nasilja, novu, barbarsku Pirihu koreografiraju starci opsjednuti moći uvlačeći u nju cijele zemlje i narode, i kada nas zaglušno kuckanje milijuna tipkovnica i teški bruj „pametnih“ strojeva sustavno obezumljuju, obezvoljuju i odtjelovljuju – ples (p)ostaje pokret otpora. Plesanje je danas za hrabre.
Plešite. Sami i s drugima. Plešite svjesno i s namjerom, strastveno, kontemplativno, s ljubavlju. Plešite.
