ZKM otvorio novu sezonu: Vraća se Oliver Frljić, radi se po tekstu Tene Štivičić…
Ravnateljica kazališta Snježana Abramović Milković u kazališnom je foajeu predstavila publici osam premijernih izvedbi ZKM-a u sezoni 2025./26.
Pridružio joj se redatelj Ivica Buljan, u čijoj je režiji prva ovogodišnja ZKM-ova premijera: Max, Mischa i ofenziva Tet, prema velikom književnom hitu Johana Harstada.
Na otvorenje sezone u ZKM stigla je i najznačajnija slovenska redateljica mlađe generacije Nina Rajić Kranjec, uvrštena i među pet najznačajnijih mladih europskih redatelja, koja će se prvi put u Zekaemovoj produkciji predstaviti režijom u nekom hrvatskom kazalištu.
Za taj prvi susret s hrvatskom publikom odabrala je tri drame najznačajnijeg hrvatskog književnika Miroslava Krleže, sve tri iz istog kreativnog i umjetničkog ciklusa ovog klasika, a riječ je o dramama Golgota (1922), U logoru (1922) i Vučjak (1923).
Tekst Tene Štivičić, povratak Frljića
Značajno je da će ZKM u ovoj sezoni postaviti i tekst međunarodno nagrađivane hrvatske dramske spisateljice Tene Štivičić, Acid / Kiselina, u režiji litavskog redatelja i dramaturga Antanasa Obcarkasa.
Svakako je zanimljiv ponovni dolazak redatelja Olivera Frljića, koji će u drugom dijelu sezonu u ZKM-u režirati Vještice iz Salema, Arthura Millera.
Obzirom na ovoljetna recentna zbivanja u Hrvatskoj protiv umjetničkih sloboda – vrlo je značajno da je publika sinoć mogla čuti i Misiju ZKM-a – o dužnosti da se borimo za kazalište kao prostor istine i slobode, kritičko razmišljanje i preispitivanje društvenih i političkih kretanja. Tekst je pročitao glumac Frano Mašković.
Nakon toga je uslijedio party, a u glazbenom programu uz glumce ZKM-a nastupili su i glazbenici iz ZKM-ovih predstava Ivanka Mazurkijević & Damir Martinović Mrle i Darko Rundek.
Program cijele sezone pogledajte ovdje.
Misiju Zagrebačkog kazališta mladih prenosimo u cijelosti.
“Vjerujemo u slobodno kazalište”
„Na početku nove sezone Zagrebačkog kazališta mladih i u kontekstu društvenih okolnosti koje trenutačno živimo, imamo potrebu još jednom glasno ponoviti u kakvo kazalište vjerujemo i kakvo kazalište želimo stvarati.
U vremenu u kojem temeljno pravo na umjetničko izražavanje sve češće dolazi u pitanje, naša je dužnost boriti se za kazalište kao prostor istine i slobode. Za pravo na kritičko razmišljanje i zajedničko preispitivanje struktura moći, društvenih i političkih kretanja. Za pravo na vlastiti doživljaj osobnog, društvenog i kulturnog identiteta te zaštitu integriteta svake osobe, i to u svim kazalištima, a onda i u svim drugim izvedbenim i šire-kulturnim prostorima u Hrvatskoj.
Pritom duboko vjerujemo u onu umjetnost koja možda ponekad može biti bučna i neugodna ali je uvijek prije svega siguran prostor afirmacije marginaliziranih i ranjivih skupina, razotkrivanja nepravde, i poticanja na solidarnost i inkluzivnost.
U vremenu u kojem se sve učestalije istine prešućuju, zaobilaze ili namjerno zaboravljaju, mi vjerujemo u kazalište koje pamti, propituje i ne pristaje na šutnju. Vjerujemo u etiku odgovornosti, u hrabrost ranjivosti, ali i odlučnost u neprekidnom postavljanju pitanja. Naša programska i umjetnička obaveza je i odgajati te educirati; želimo da i naša mlada i najmlađa publika od nas uči znatiželji, hrabrosti, empatiji i prije svega istini.
“Slobodni ZKM”
A umjetnost može biti istinita samo kad obitava u prostoru slobode. Vjerujemo u slobodno kazalište koje se ne boji konfrontacije, koje zna da izvedba, kako kaže Erika Fischer-Lichte, nije samo reprezentacija, već i stvaran čin koji konstruira društvenu stvarnost i tako potiče na aktivnu društvenu refleksiju.
Vjerujemo u kazalište koje ono što danas živimo pretvara u ono što bismo mogli ili trebali živjeti sutra. Pri čemu dostojanstvo i sloboda osobe pokraj nas ne može biti pitanje izbora, nego neupitan temelj svake društvene interakcije. Ali vjerujemo i u publiku koja je, po Lehmannovim riječima, aktivna u svojim reakcijama na viđeno. Jedino na taj način nastaje dijalog koji može, ali sad već i mora, postaviti relevantna pitanja o vremenu u kojem živimo.
Ljepota i istina kazališta je u njegovom poniranju u dubinu ljudskog iskustva i u samo srce vremena. Takvo kazalište živimo i takvo kazalište imamo potrebu stvarati. Za sve vas. I sa svima vama. Dobro došli u kazalište koje svih svojih sedamdeset i sedam godina vjeruje u igru, u ljepotu, u odgovornost, u slobodu pojedinca i radost zajedništva. Jedino takvo kazalište može biti živo. I jedino takvo kazalište može biti slobodno.
Draga naša publiko, dragi prijatelji, dobro došli u slobodni ZKM!“
