Dokumentarni film Šutej: Hommage umjetniku Miroslavu Šuteju
Prošle godine je u Muzeju suvremene umjetnosti, od 29. lipnja do 3. studenog bila održana velika retrospektiva iz bogatog opusa Miroslava Šuteja. Ove godine u istom muzeju velikom umjetniku je još jedom odana počast – dokumentarnim filmom Šutej.
Ovog četvrtka u kasnim večernjim satima nekolicina ljudi skupila se u dvorani Gorgona u MSU-u kako bi premijerno pogledali dokumentarni film o umjetniku Miroslavu Šuteju autora Milana Bešlića. Sveukupno pedesetak ljudi, članova obitelj, prijatelja, umjetnika, suradnika i par novinara imalo je čast pogledati tridesetominutni dokumentarac koji je snimljen u produkciji Hrvatske radiotelevizije.
U uvodnim obraćanjima na film su se osvrnuli ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić i redatelj filma Milan Bešlić oboje odajući veliko poštovanje i divljenje prema svjetski poznatom umjetniku.
„Ovaj film je izvrsnom kamerom dao jako dobar uvid u postav izložbe i u neke specifične ambijentalne radove koje inače nismo mogli vidjeti, ali okom kamere sada su viđeni na ovaj drugi način“, rekla je Snježana Pintarić. Time je najavila da se u filmu mogu vidjeti Šutejeva djela koja se nalaze u raznim muzejima po svijetu. To su, primjerice radovi koji su pristigli iz Universalmuseuma Joanneuma u Grazu, ambijent Kiša (1967) i instalacija Identitet (1976), koji nikada izlagani u Hrvatskoj.
„U onoj ideji u kojoj sam htio da izvučem po mom mišljenju i mišljenju ljudi koji su to djelo pratili (…)jednu tezu: od toliko mogućih, a ima ih jako puno, uvijek se u ovakvom poslu čovjek mora odlučiti za jedno. Ja sam se odlučio za jednu, i to je ona je ona koja ludička. Ona koja ludičku komponentu provlači kao bitnu sastavnicu i odrednicu, to dijete, to djetinjasto, tu vedrinu i tu igru u djelu Miroslava Šuteja.“ Milan Bešlić, autor dokumentarnog filma Šutej ovim je riječima opisao svoj film. Zaista, u filmu je prikazao tu – ludičku komponentu. Zaigranost, upornost i maštovitost prikazana je motivom ping pong loptica koje se nesputano odbijaju o pod i padaju u valu niz stepenice, šarenilom boja, ritmom izmjene kadrova i veselom glazbom. Kao suprotnost tome je zanimljiv informativan narativni dio govorenog teksta koji prati kadrove.
Sve izjave u dokumentarcu citira narator. Nema klasičnih vizualnih izjava u kojima govornik stoji u blizu planu i govori u kameru. Time je sva pažnja u cjelokupnom trajanju filma ostala usmjerena na samog Šuteja i njegova djela. Također, film nije klasična biografija. Prvo govori o Šutejevoj nematerijalnoj stvaralačkoj biti i ludičkoj komponenti, pa o njegovoj ishodišnoj točki u prirodi. Tek se onda navodi njegovo rođenje 1936. u Dugoj Resi, školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, njegova obitelj, članstvo u HAZU-u i smrt sa 70 godina. Kroz cijeli film vidljivo je vrhunsko Šutejevo umijeće gdje on nadilazi svaki medij u kojem se izražava. Zatim se pažnja posvećuje njegovom opusu koji je grupiran kroz motive koje je obrađivao, poput ljudske glave, ruku, stolaca, kaosa… Spominje se i Motovun, u kojem je radio u ljetnim mjesecima. Danas je tamo Fundacija Miroslava Šuteja sa svojim stalnim postavom koja je onovana na inicijativu Šutejeva sina Šimuna. Cilj te fundacije je da korištenjem u razne umjetničke svrhe postane kulturna institucija grada Motovuna. Šutejevo jedinstveno umijeće i maštovita igra zrcale se u ping pong lopticama. Njima započinje i završava sam film, a tijekom filma se pojavljuju poput nekog lajtmotiva.
Nakon projekcije filma uzvanici su uz čašu pića u hodniku MSU-a prodiskutirali o filmu i još se jednom zajednički prisjetili velikog umjetnika Miroslava Šuteja, koji je bio avangardni slikar, grafičar, kipar, dizajner, scenograf i još mnogo toga.
HRT je institucija sa značajnim medijskim prostorom koji još uvijek nije komercijalan i značajan je za hrvatsku kulturu. Dobro je poznat po produkciji ovakvih kulturno značajnih filmova i stoga je za očekivati da će ga i šira javnost uskoro moći pogledati na trećem programu Hrvatske televizije koji je rezerviran za kulturne, znanstvene i obrazovne sadržaje.
