nova glazba
28. siječnja 2023.

Vrijeme čitanja: 2 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

očekujemo
31. prosinca 2022.

Vrijeme čitanja: 20 minute Dora 2023 održat će se u Opatiji 11. veljače, a Vedran, Eva, Patrk i Helena otkrili su što očekuju od 18 odabranih kandidata.

Vizart

Ziherov adventski kalendar

Vrijeme čitanja: 42 minute

Ove godine ćemo ponovno Advent na Ziheru iskoristiti kao izliku za zbližavanje. Otvorit ćemo vrata svojih domova i podijeliti s vama sitnice koje nama, članovima Zihera, uveseljavaju adventske dane, ali i kulturne sadržaje koje bismo vam rado preporučili u prosincu.

Otkrit ćemo vam uspomene iz djetinjstva, pjesme koje nam ne blijede nakon neprestanog slušanja, filmove koji su nam jednako snažni i nakon desetljeća gledanja i božićne knjige čije su nas poruke oblikovale u ono što smo danas.

Odbrojavanje do Božića može početi, a za predstojeće dane ćemo ti pripremiti svežanj kratkih priča iz našeg života ili zanimljivosti vezanih uz sadržaje kojima se u prosincu redovito vraćamo. Ostani s nama u prosincu, zaviri u naša srca i okušaj se u našim najdražim stvarčicama. Krenimo prema Božiću zajedno!


1 dan do Božića:
All I Want for Christmas Is You


Dan uoči Božića naš Patrik Horvat pripremio je detaljnu analizu jednog od najpoznatijih božićnih hitova – All I Want for Christmas Is You u izvedbi Mariah Carey. Svi znamo da se božićna Mariah počela odleđivati krajem listopada, a neki su se molili da se nikad ne odledi.

Bez obzira na to volite li ovu prigodnu numeru ili ne, ne može joj se osporiti globalni uspjeh, kojeg se Patrik također dotaknuo. Nama u redakciji još nije dosadila i unatoč učestalom iskakanju iz svake paštete oko Božića, neizostavna je numera na našim internim playlistama. U nastavku pročitajte sve što ste htjeli (ili niste) znati o tome kako je Mariah napisala pjesmu i snimila svoj poznati božićni album.

***

Drage naše čitateljice i čitatelji, hvala vam što ste i ove godine pratili Ziherov adventski kalendar i veselili se s nama. Ovim putem još jednom čestitamo svim dobitnicima i dobitnicama poklona iz adventskog kalendara. Za blagdane vam želimo mir, radost, toplinu i mnogo lijepih trenutaka za pamćenje s vašim obiteljima i prijateljima. Sretan Božić!

“Merry Christmas” – Mariah Carey [album cover]

2 dana do Božića:
Božić uz klasičnu glazbu


Piše: Iva Kolar

Navikli smo na zveckanje zvončića i poletne ritmove u božićnim pjesmama koje mahom pjevaju o nesretnim ljubavima i usamljenosti (dakle, ništa novoga), o pahuljama koje godinama već ne padaju, o fritulama i kolačima, ali danas donosimo malo drugačiji glazbeni popis.

Glazbene duše od samih početaka obilježavaju godišnje promjene pa se i u klasičnoj glazbi minulih vremena mogu itekako naći tonovi koji opisuju pahulje, božićne običaje, zimske događaje i prizivaju toplinu za kojom čeznemo u hladnim zimskim mjesecima ili nas povezuju sa sporijim zimskim tempom.

U ludilu dvaju dana prije Božića pronađite miran trenutak i poslušajte koju zimsku skladbu, bilo da je melankolična poput magle, prpošna poput pahulja ili vas podsjeća na djetinjstvo. Na vaše društvo čekaju Čajkovski, Vivaldi, Chopin, Delibes, Debussy, Schubert, Prokofjev, Holst, ali i neki moderniji autori poput Howarda Blakea.


3 dana do Božića:
Dylan Dog u raljama Božića


Piše: Helena Kezerić

Za sve one koji ne znaju (a nadam se da je takvih malo), Dylan Dog je talijanski horror strip, koji je 1986. osmislio Tiziano Sclavi za izdavačku kuću Sergio Bonelli Editore. Ime nosi po svom glavnom junaku vrlo prepoznatljivog izgleda i navika, detektivu koji istražuje paranormalne aktivnosti. Malo ljudi zna da je Dylanovo lice nastalo prema Rupertu Everettu, kojeg je Sclavi gledao u filmu „Another Country” (1984).

Lako zaljubljiv, visok, mršav, crnokos, u plavim trapericama, crvenoj košulji i crnom sakou – uz Dylana Doga su od 1987. godine rasle i starile generacije ljubitelja stripova. Nekadašnji policajac Scotland Yarda odbacio je uniformu i u svojim ranim tridesetim godinama prigrlio je čari privatnog istražiteljstva. Njegova londonska svakodnevica ispunjena je šalama vjernog pomoćnika Grouchoa, lijepim ženama, vječnom besparicom i melodijom Đavoljeg trilera koju svira na klarinetu. Samoprozvani istražitelj noćnih mora bivši je alkoholičar pa sada pije samo čaj. Nepušač je, ljubitelj životinja i vegetarijanac. Tko ga ne bi volio? Omiljeno jelo mu je vegetarijanska pizza (bez gljiva, jer ga podsjećaju na leševe).

Osim napete radnje i specifičnog humora (zahvaljujući Grouchou koji je napravljen kao slika i prilika Goruchoa Marxa) Dylana Doga je jako lako zavoljeti jer je pun nesavršenstva i blizak nam je po mnogočemu. Boji se visine, skučenih prostora, šišmiša, stabilnih ljubavnih veza, a ni s malom djecom mu baš nije ugodno. Zbog svoje sklonosti instantnom zaljubljivanju često pati, unatoč tome što radi jedva spaja kraj s krajem i njegove brige i neugodnosti su često poznate (izuzev neugodnosti i briga povezanih uz paranormalno).

E sad, kakve veze Dylan Dog i istraživanje paranormalnog imaju s Božićem? Dylan ne voli Božić iz svojih razloga, no to ne znači da trebate propustiti božićne epizode Dylana Doga. U nastavku donosim četiri epizoda Dylana Doga, čija se radnja događa oko Božića. Judo plesaču! Krenimo!

Božić s ogrom

Maksi epizoda u originalnom talijanskom izdanju sadrži dvije priče – „Božić s ogrom” i „Lica i maske”. Nama je važnija prva epizoda jer otkriva Dylanovo nezadovoljstvo sveopćom prisutnošću božićnog veselja, koje se za njega ne prima. Ljuti ga i snijeg koji ne prestaje padati, no ubrzo će ga zaokupiti tajanstvena kutija sa starim kistovima i odvesti u neočekivanu pustolovinu – s ogrom.

Beskrajni Božić

Za Dylana nema veće kazne od beskrajnog Božića. Okej, možda ima ako ga strpate među šišmiše ili zatvorite u malenu prostoriju. U ovoj maksi epizodi originalnog talijanskog izdanja ponovno pronalazimo neraspoloženog Dylana koji će se uskoro naći u čudnoj dimenziji, gdje je, potpuno neočekivano, posvuda krvavo crveni snijeg, a stvarnost postaje za ne povjerovati.

Krvavi praznici

Ova epizoda, prepuna čudnih ubojstava i samoubojstava, Dylana drži toliko zaposlenim da se ne stigne ni zaljubiti, puna je dijaloga i monologa kojima se želi ukazati na društvenu nejednakost, ekstremno siromaštvo i život na rubu. Dylanu svjedočanstva o ekstremnom siromaštvu jako teško padaju, no u isto vrijeme ga čine i zahvalnim jer, iako iz mjeseca u mjesec spaja kraj s krajem, nikad nije osjetio što to znači ekstremno siromaštvo i neimaština.

Tko je ubio Djeda Božićnjaka?

Krvave saonice u malenom gradiću dan uoči Badnjaka prijetnja su svakome tko nije bio dobar. Prokleti nesretnik pola čovjek-pola čudovište prijeti nevinima, a Dylan Dog i Groucho igrom slučaja nađu se u blizini te odluče pomoći mještanima gradića Snowmoutha. Cijela saga se uspije rasplesti na Božić, a odgovor na pitanje iz naslova nije nešto što biste očekivali.


4 dana do Božića:
Božićne epizode serija za sve fanove znanstvene fantastike


Piše: Zdravka Križek

Svijanje vijenca s četiri svijeće, stavljanje čizmice u prozor, sijanje pšenice za bolju ljetinu, slaganje jaslica pod borom, Christmas With Kićo”, dugi topli filmovi te, naravno, božićni specijali omiljenih televizijskih serija. Sve su to sastojci za jedan kvalitetan božićni ciklus koji počinje krajem studenog, a završava sredinom siječnja. Uživajmo dok je tako!

Naime, živimo u vremenu u kojem se blagdan Božića pretvorio u prvu postaju novogodišnjih praznika, a njegova se duhovna dimenzija izgubila ispod slojeva sjajnih vrpca, prigodnih objava i masnih naslaga. Takav Božić traje dok se ne isporuče paketi, bez obzira na rasvjetu u gradu.

Ipak, taj blagdan nade, ljubavi, radosti i mira tragove često ostavlja ondje gdje ih ne očekujemo. Tako ih ima i u TV serijama koje nose žanrovsku oznaku znanstvene fantastike. Iako je znanstvena fantastika, kako joj samo ime kaže, svojom suštinom navezana na znanost, futurizam i skepticizam, ona nije imuna na čudo Božića.

Na LINKU pronađi deset žanrovskih preporuka za gledanje po izboru Zdravke Križek, namijenjenih svim ljubiteljima SF-a.


5 dana do Božića:
Snježni filmski klasici


Piše: Nika Pulig

Iako ni u mom domu nema Božića bez filma ,,Sam u kući”, ono što još iz dana najranijeg djetinjstva najnježnije pamtim jesu domaći snježni klasici. Tijekom praznika u osnovnoj školi – tad, dok su zime još znale biti prepune snijega, nakon sanjkanja bismo se grijali pod dekicom, a osim okićenog doma i obitelji na okupu, za najljepšu atmosferu u godini neizostavni su bili bakini kolači i čaj, te filmski hitovi čije su se replike znale napamet.

Iako tijekom posljednjih godina svjedočimo mnogim uspješnim hrvatskim božićnim filmovima koji se u kinoprodukciji pojavljuju u prosincu (kao što su, primjerice, Sve najbolje iz 2016, te trenutno aktualni „Stric”), danas ćemo se prisjetiti onih koje još od djetinjstva gledamo iznova, iznova, iznova i iznova.

„Jelenko”

„Jelenko” – kultna hrvatska televizijska serija za djecu počela se prikazivati 1981. godine. Scenarij za svih 13 epizoda napisala je Maja Gluščević, djelomično ga temeljeći na knjizi „Bijeli jelen” Vladimira Nazora.

Radnja je smještena u Lici, gdje pratimo skupinu djece koja su pronašla izgubljeno mladunče jelena, te im je cilj zaštititi ga od lovokradice. Topla priča o požrtvovnosti i hrabrosti, autentični prikazi seoskog života, ali i velika glumačka imena (Fabijan Šovagović, Marija Sekelez, Špiro Guberina, Inge Appelt) seriju su učinili besmrtnom.

Gotovo se svake godine emitirala na HRT-u, najčešće u večernjem terminu, a već na prve taktove uvodne špice (koju je skladao Arsen Dedić), mnoge su malene oči bile uperene u živopisne avanture djece iz nekoga prošlog doba, djeca koja su se pitala: ,,Jelenko Medenko, a tko će čistiti štalu?”.

Sve epizode dostupne su na poveznici.

„Duh u močvari”

Ovo je film koji možda nisu gledali baš svi, pogotovo ne oni koji pripadaju generaciji znatno starijoj ili znatno mlađoj od moje. Baš kao što je našim roditeljima tijekom odrastanja „Vlak u snijegu” bio suvremeni hit, mi, rođeni ranih dvijetisućitih, u školama smo za zadnji dan prvog polugodišta gledali „Duha u močvari”. Sjećanje na njega do danas meni miriše na šačicu slatkiša i grickalica položenih na papirnatu salvetu, koje smo pod nastavom svečano i ponosno smjeli jesti na taj poseban i bezbrižan dan.

Pustolovno-kriminalistički roman Ante Gardaša ekraniziran je 2006. godine. Miron i Melita tijekom zimskih praznika dolaze na zimovanje u Baranju k svom prijatelju Zoltanu (Liptusu). Neposredno nakon njihova dolaska, dječaka Halasza mještani pronalaze promrzlog i nijemog te saznaju da je ugledao duha. Pročuje se tajna kako je duh u njihovu močvarnom području već viđen u davnoj prošlosti, a ovoga puta odlučuju ga potražiti lovci (te jedan od njih bude i ranjen).

Smješten je u gotovo mitski prostor snijegom prekrivenoga Kopačkog Rita, u kojem se čuvari prirodnog blaga skrbe za prezimljavanje životinja; uz zvukove baranjskih ptica, glazbala i mješavine hrvatskog i mađarskog jezika, na karakteristične ulice i ugostiteljske objekte u kojima se jedu tradicionalno ljuta jela. „Duh u močvari” bio je među 10 najgledanijih filmova u godini svoga izlaska, a gledanost mu već danas možete ponovno podići odlaskom na platformu HRTi.

„Vuk samotnjak”

Hrvatski film iz 1972. dobitnik je Velike srebrne arene i Nagrade publike Jelen na Pulskome filmskom festivalu. Prati priču od dječaku koji je na ličkoj planini pronašao velikog njemačkog ovčara zaostalog iz rata, a za kojeg su mještani sela mislili da je vuk. Dok mu svakodnevno odlazi donositi hranu, pas ga jednom prilikom čak i spašava od vuka.

Film je to koji prikazuje moć pojedinca spram moći kolektiva (seljana koji su bili uvjereni da je vuk opasan i da im je poklao ovce). Uči nas da ne treba vjerovati svemu što drugi misle te da treba pažljivo čitati jer „Piše Hund, al piše i Mile!”.

„Vlak u snijegu”

Naslov iz 1976., koji je snimljen prema istoimenom romanu Mate Lovraka, zasigurno je mnogima omiljeni domaći zimski klasik. On nas na slikovit način uči kako od izjave što će nama zajednica kad se jede gibanica sigurno u životu nećemo profitirati.

Vraćajući se sa školskog izleta, na kojem su posjetila brojne zagrebačke lokacije među kojima su  Dolac, zoološki vrt i tiskara u kojoj nastaje njihov školski list „Smilje”, djeca se zatiču u snježnoj mećavi (koja je, usput budi rečeno, većim dijelom inscenirana pomoću snježnih topova iz Slovenije).

Vlaku nema pomoći dok god se male ruke ne slože. Ključnu ulogu pritom ima Ljuban (kojeg igra Slavko Štimac), predsjednik njihove razredne zadruge koji kao pravi odgovorni i empatični vođa uspijeva osigurati siguran povratak kući.

Glazba Arsena Dedića, saperlot, scene Zagreba nekoć i priča o slozi čija je snaga nenadmašna recept su za idealnu obiteljsku zimsku večer.


6 dana do Božića:
Neobični božićni običaji


Piše: Igor Milković

Novi je dan Ziherovog adventskog kalendara i za dan smo bliže Božiću! Nedavno sam radi dodatnog blagdanskog ugođaja čitao „Christmas: A History” autora Marka Connellyja i ostao djelomično razočaran. Umjesto pregleda porijekla i začetaka blagdana, značenja njegovih simbola i transformacije u Božić, kakvog ga danas poznajemo, dobio sam studiju o „najengleskijem” od svih blagdana, prikaz isključivo iz perspektive jednog otočana. Navelo me to na razmišljanje.

Božić je vjerojatno najpopularniji globalni blagdan, njegove jednostavne lijepe vrijednosti mogu se prevesti na bilo koji jezik, dok ujedno u pozadini bruji i dobar marketinško-konzumeristički stroj koji, budemo iskreni, često spremno i radosno prihvaćamo. Univerzalna poveznica Božića diljem svijeta je da je to blagdan sreće i mira proveden najčešće u krugu najbližih. No među različitim državama postoje i itekako osjetne kulturološke razlike u slavlju i običajima tog dana, koje čak ni djedica s Coca-Colom nije uspio izbrisati. Par tih razlika iznosim u nastavku…

Italija

Kad su u pitanju božićni darovi, Djed Božićnjak, vjerovali ili ne, u Italiji ima opaku konkurenciju. Befana je simpatična vještica koja na Tri kralja raznosi djeci darove ulazeći kroz dimnjak, a onim mališanima koji su bili kroz godinu manje dobri u čarapi ostavlja komad ugljena. Zvuči pomalo poznato? I trebalo bi zvučati jer je u pitanju bućkuriš simbolike, poganski simbol vještice vješto uklopljen u kasnije božićne legende i vjerovanja.

Priča kaže da je ova starica trebala na put s Tri kralja da bi malom Isusu donijela darove, no odustala je u zadnji trenutak pa su mudraci bili primorani sami nastaviti put. Biblijsku verziju već znate, mirisi, zlato i tamjan stigli su do Betlehema. Što je bilo s onim darovima koje je Befana prvotno namijenila Isusu? Od tog dana, ona na metli pokajnički raznosi te darove klincima diljem svijeta.

Zanimljivo, zbog priče o Befani, u čizmicama, ali i na božićnim štandovima popularni su slatkiši u obliku komada ugljena.

Japan

Japan je za zapadnjake zemlja čudesa, a njihova kultura često i svojevrsni predmet opsesije. Treba uzeti u obzir da su Japanci također opsjednuti glorificiranim zapadom; prvenstveno SAD-om, a ta “ljubav” često poprima i posve bizarne konture. Zahvaljujući moći marketinške kampanje koja je krenula u 70-ima, diljem zemlje veliku božićnu tradiciju predstavlja obiteljski ručak u KFC-u.

Da, dobro ste pročitali; u Kentucky Fried Chickenu. Mjesto u restoranima rezervira se za 25. prosinca mjesecima unaprijed, a slično je i sa zahtjevima za dostavu hrane na kućnu adresu. Za milijune Japanaca Božić nije Božić, ako na stolu nisu kante KFC piletine.

Island

Božićne legende na Islandu podrazumijevaju magična planinska bića. Među fantastičnim žiteljima ove divne zemlje postoji i priča o bračnom paru divova, u kojoj bolja polovica otima i kuha djecu koja su tijekom godine bila nevaljala. Možemo raspravljati o efikasnosti i traumatskom potencijalu islandskih odgojnih metoda, ali najpopularnije biće je i dalje božićna mačka Jólakötturinn.

Velika crna mačka na Božić jede sve koji za dar nisu dobili novu odjeću. Komad nove odjeće je inače tradicionalni islandski poklon za sve koji su do badnje večeri ispunili svoje obaveze.

Foto: Canva.com

7 dana do Božića:
5 božićnih pjesama koje uopće nisu o Božiću


Piše: Helena Kezerić

Sigurna sam da već preslušavate svoju najdražu božićnu playlistu, no jeste li ikad malo bolje razmišljali o pjesmama koje slušate? Slušate li te tekstove, razmišljate li o njihovoj poruci i smislu?

Osobno znam imati problem kad sam u javnosti, koncentriram se na tekst pjesme koja svira pa poneka krenem “razgovararati” s pjevačima. To obično nasmijava moje kolegice na poslu jer niotkud počinjem prigovarati “prljavom” Akiju zašto ga zanima što se kod nje to noću dešava” dok svira pjesma Zagreb ima isti pozivni.

Te moje epizode traju kroz cijelu godinu, a kako je prosinac najstresnije doba na mom radnom mjestu, obično od umora i stresa postanem “šašava” i lupetam gluposti. U prosincu suosjećam s Georgeom Michaelom i žalim što mu je bilo slomljeno srce prošlog Božića, ljutim se na osobu koja mu je to napravila, sve to dok svira Last Christmas. Ipak, ne ispadne sve uvijek šaljivo i zabavno, neki ovakvi momenti me znaju rastužiti i potaknuti ozbiljne rasprave u uredu. Neki potaknu dozu znatiželje pa se bacim u istraživanje i naletim na informaciju kako, na primjer, pjesma nikad nije trebala biti božićna. U nastavku dijelim s vama svoja saznanja o pet božićnih pjesama, koje to nikad nisu trebale biti. Udobno se smjestite uz topli čaj, krenimo!

Jona Lewie – Stop the Calvary

Iako spominje Božić, Stop the Calvary je punokrvna anti-ratna pjesma, Jona Lewie ju je 1978. godine napisao uz prosvjednu notu iz perspektive vojnika koji se, suočen s užasima rata, želi što prije vratiti kući. Prvotna inspiracija mu je bio Krimski rat (1853-1856), no kako se tekst razvijao tako su pjesnika inspirirali Prvi Svjetski rat i Churchill. Po završetku teksta Lewie je pjesmu posvetio svim vojnicima na svijetu, Video spot prikazuje vojnike na bojištu prekrivenom snijegom, a danas, više nego ikad, pjesma bi vam mogla izazvati gorčinu i tugu umjesto veselja i božićnog duha.

Fleet Foxes – White Winter Hymnal

I was following the pack
All swallowed in their coats
With scarves of red tied ’round their throats
To keep their little heads
From fallin’ in the snow
And I turned ’round and there you go
And, Michael, you would fall
And turn the white snow red as strawberries
In the summertime

White Winter Hymnal mnoge asocira na snijeg, hladnoću, glasnu povorku, sanjkanje, kape i rukavice, no pjesma nikad nije bila zamišljena kao glasnik zimskih radosti, a kamoli Božića.

Robin Pecknold napisao ju je sa željom da kao uvodna skladba debut albuma (i prvi singl) „Fleet Foxes” (2008.) slušatelju skrene pažnju na vokalne dionice, bez nakane da u tekst ubaci neki smisao ili poruku. Fanovi i danas u njoj pokušavaju pronaći neki smisao ili dublje značenje, no iako tekst krase lijepe slike, u konačnici je jako teško odrediti o čemu pjesma zapravo govori, što dodatno potvrđuje objašnjenje njenog autora.

East 17 – Stay Another Day

Moram priznati da ovu pjesmi nikad nisam smatrala božićnom, nisam ju ni puštala u ovo vrijeme, ali recimo da mogu shvatiti zašto bi netko to pomislio. Ako dijelite mišljenje sa mnom i pitate se što u njoj ima tako božićno, pomoći ću vam. Videospot prikazuje članove benda pod umjetnim snijegom uz nepotrebno snažne ekspresije lica i pred kraj numere rapsodija zvona ulazi u prvi plan. To je to.

Najveća zabluda oko Stay Another Day zapravo leži u tome što svi vjerojatno misle da je riječ o ljubavnoj pjesmi. Član benda East 17, Tony Mortimer, napisao ju je za svog brata, koji je počinio samoubojstvo. Ako poslušate pjesmu nakon što ste usvojili ovaj podatak, značenje se u potpunosti mijenja i ona poprima tužnu notu. Zvona su dodana naknadno, na inzistiranje labela, i zbog toga imamo i snijeg u videu. Tony nije baš bio oduševljen oko ideje da se pjesma pretvori u božićnu, no danas, skoro 20 godina kasnije Stay Another Day je i dalje najveći hit ovog britanskog boy benda.

Frankie Goes to Hollywood – The Power of Love

Jako volim ovu pjesmu, puno sam ju slušala još kao dijete i do danas mi je ostala u pamćenju kao jedna od najljepših ljubavnih pjesama, koje se ovako na prvu mogu sjetiti, ako me netko pita. Ponovno nisam nikad povezivala riječi s Božićem i nije mi bilo jasno kako bi nekome pjesma u kojoj se spominju vampiri mogla biti božićna. Onda sam vidjela videospot, koji priča najpoznatiju kršćansku priču – onu o rođenju Isusa.

Holly Johnson, frontmen i pjevač benda, nije nikad namijenio da Frenkie ide u Betlehem. Pjesmu je napisao dok je bio na socijalnoj pomoći i nesiguran u svoju glazbenu karijeru, netom nakon što je odustao od pohađanja Umjetničke akademije. Zamislio ju je kao svojevrsnu motivaciju, moć ljubavi prema samom sebi, to je za njega bila sila koja dolazi odozgo.

Label, marketing i menadžment su vodili svoje bitke, a bend se nije ništa previše pitalo, pjesma je objavljena krajem godine. Videospot je snimala ekipa koja je već prije radila s FGTH, ali nisu poslušali pjesmu prije nego što su se uhvatili posla. Čuli su da se radi o ljubavi i da bi singl mogao postati božićni broj 1 na top listama pa su odlučili radnju prilagoditi nadolazećim blagdanima. Jer tko ne bi htio uz božićni objed slušati o snazi ljubavi popraćenoj slikama rođenja djeteta? Spot je snimljen u pustinji van Jeruzalema, u blizini palestinskog kampa za izbjeglice. Lokalci su iskorišteni za uloge, a pastiri koje vidite su zaista bili pastiri u stvarnom životu.

Lynn & Frank Loesser – Baby It’s Cold Outside

Svi znate ovu numeru, u prosincu je najčešće hladno (osim ako ste smješteni oko ekvatora i na južnoj polutci) pa mnogima refren „Baby It’s Cold Outside” zvuči baš božićno. Desetljećima je bila neizostavni dio božićne playliste, onda je netko počeo malo dublje razmišljati o tekstu u malo drugačijim, nimalo nevinim, okolnostima, što je pokrenulo lavinu osuda. Za one koji ne znaju, tekst ide ovako: Muškarac nagovara partnericu da ne ide kući jer je vani hladno. Predlaže da bi mogla ostati na intimnom druženju, a ona dvoji i strepi jer zna da su joj roditelji i susjedi zabrinuti. On je uporan i ne odustaje, nudi joj piće, ona baš i ne bi ostala, ali posustaje (ne jebe zgodan, nego uporan – da oprostite) jer vani je hladno.

Pjesma je otkazana na američkim postajama (a možda i nešto šire) 2019. jer su ju u jeku #MeToo pokreta proglasili neprikladnom, no mnogi ne znaju da ju je 1944. godine Frank Loesser napisao (i prvi izveo) kako bi sa svojom suprugom otpravio goste s partija useljenja. Točka je bila toliko popularna da je bračni par godinama bio pozivan na brojne partije. Cijela zabava se vrtjela oko njihove muzičke točke, takva su vremena tada bila, nije se bilo na mobiteliću, pjevalo se u dnevnom boravku za klavirom. Frank je prava na pjesmu 1949., bez znanja supruge, prodao MGM studiju, kako bi mogla postati dijelom soundtracka za romantičnu komediju „Neptune’s Daughter”. Pjesma je iste godine nagrađena Oscarom u kategoriji najbolje originalne pjesme, a duga je lista poznatih glazbenika koji su ju kasnije opjevali (Tom Jones, Dean Martin, Tony Bennett, Frank Sinatra…).

Foto: Canva.com

 


8 dana do Božića:
6 božićnih horora


Piše: Eva Juraški

Ove godine odlučila sam se na svojevrstan pothvat i zamračiti vam ovo adventsko vrijeme. Hororce često znam pogledati unatoč tome što često imam knedlu u grlu uoči gledanja. Neka od mojih najdražih filmskih ostvarenja dolaze upravo iz tog filmskog žanra, no ovo je prvi put da sam ušla u njihovu božićnu stranu.

Božić i horor filmovi dolaze kao dva paradoksa i čim je nešto paradoksno, odmah mi je zanimljivije. Ušla sam u istraživanje s određenim očekivanjima i neka su se ispunila, poput velikog broja slasher horor filmova božićne tematike, no našli su se i neki manje očekivani poput horor mjuzikla. U nastavku slijedi šest prikladnih horor preporuka za gledanje, od kojih su neke dušu dale za one kojima ovo nije najdraži žanr.

„Better Watch Out” (2016)

Film koji mi se prvi našao na popisu slovi kao jedan od boljih božićnih horor filmova. Nakon što sam odgledala film, skoro sam požalila jer sam se upustila u ovaj eksperiment. „Better Watch Out” je više uvrnuta priča, nego tema za horor. Započinje kao parodija prepuna klišejastih i pomalo neugodnih dijaloga, čak nas to sve odvodi u tipičnu tinejdžersku sapunicu između mlade dadilje Ashley i deset godina mlađeg Lukea, kako neočekivano.

Tu sam se već upitala jesam li zamijenila film s nekim drugim. Prvi pravi horor moment događa se s ikoničnom, no meni lagano dosadnom scenom oponašanja telefonskog razgovora iz „Vriska”, no ta scena ne odvede praktički nigdje. Već sam stigla na polovicu radnje, a teen sapunica je još uvijek trajala, no odjednom se okrenula u „Sam u kući” nadmudrivanje s klopkama. Unatoč napetosti i akciji, daleko je to od horora. Najveći preokret se dogodi kada otkrijemo da je Luke jedna psihički bolesna osoba sadističkog uma, koja kreće u svoje smrtonosne igrice, no i dalje je sve prilično mlakog efekta. Inače nisam pretjerani fan ”slasher hororaca”, a pogotovo ne ovako traljavo odrađenih „Vrisak” i „Petak 13.” križanaca na rubu parodije.

„The Lodge” (2019)

Pravi nezavisni horor koji je komotno mogao biti dio A24 produkcije. U glavnoj ulozi je unuka Elvisa i Priscille Presley, Riley Keough, koja se polako probija kao etablirana glumica, a u prilično maloj minutaži je prisutna i Alicia Silverstone, dovoljno da privuče pažnju. Premijera mu je bila na Sundance festivalu 2019., gdje je dobio pozitivne kritike, uglavnom zbog toga što ovo nije jedan u nizu očekivanih božićnih hororaca.

Dapače, riječ je psihološkom trileru koji se bazira na sporoj radnji jer je primaran fokusu bačen na gradnju atmosfere, što najviše cijenim kod tog filmskog žanra. Ne bih htjela previše otkrivati radnju jer biste ovaj film svakako trebali pogledati, no u kratkim crtama sve se vrti oko proslave Božića u kolibi usred ničega, kojom kola čudna energija koja obuzima glavnu protagonisticu ove priče. Sablasnom glazbom i dugim kadrovima napuštene prirode film izaziva jezu kod gledatelja, kao i s pomno odabranom simbolikom koja se proteže kroz film. Ovaj film svidjet će se svima koji preferiraju više psihološki efekt, nego jezu napravljenu pomoću ”skok scena” kakvu viđamo u slasher hororcima.

„Anna and The Apocalypse” (2017)

Netko je odlučio za ručak skuhati čušpajz „Walking Deada” i „La La Landa” i dodao začine „The Nightmare Before Christmas”. Naposljetku, dogodila se tipična kuharska farsa u kojoj okus nije ispao onako kako je trebao iako se recept slijedio po PS-u.

Film bih preporučila onima koji ne vole hororce, budući da su jedini horor element zombiji koji su svedeni na karikature. Nekako mi je nespojivo gledati apokaliptične scene dok glavni protagonisti pjevaju, jedno s drugim jednostavno ne ide, koliko god su scenaristi ovog filma željeli ispasti inovativni. Za likove nisam nimalo marila, tako da mi je posve svejedno bilo za ishod ove božićne agonije. Glee stil glazbe također odavno ne pali kod mene i to me je sve navelo da film od sat i pol trajanja protegnem na dva dana gledanja i uistinu ništa nisam izgubila s time.

„Black Christmas” (1974)

Božićni Halloween? Zašto ne. Riječ je o uratku iz kultnog vremena horor filmova 70-ih, kanadskom filmu redatelja Boba Clarka koji slobodno mogu potpisati maestri žanra Craven i Carpenter.

Usudila bih se reći da je „Black Christmas” bio utjecajan film na navedeni kultni redateljski dvojac, posebno na Cravena, zbog zvonjave telefona psihotičnog ubojice, kao glavnog pokretača radnje. Zapravo, kada si bolje razmislim, preporučila bih svima film zato što nije razvikan kao pojedini drugi filmovi iz tog vremena, unatoč tome što je najstariji. Vjerujem da ćete se ugodno iznenaditi razbijajući pritom neke mitove ovog žanra. Film ima jedan zanimljiv preokret radnje, te sam kraj koji gledatelja ostavlja još zbunjenijeg.

„Christmas Evil” (1980)

Još jedan slasher o psihopatu koji izgleda kao sasvim normalan čovjek: radi u tvornici i drag je ljudima oko sebe, no odmah na početku otkrivamo njegovu traumu iz djetinjstva, koja je bila toliko intenzivna da je utjecala na formiranje jakog gađenja prema svakoj, po njemu, upitno moralnoj radnji.

Svakog takvog pojedinca, ponajviše djecu, zapisuje u svoju tzv. knjigu za loše ljude, a što im slijedi možete samo probati pogoditi. Na sam Božić psihotični protagonist Harry odluči se prerušiti u Djeda Božićnjaka, kako bi se što lakše približio djeci koju treba kazniti i kamionom prepunim darova kreće u svoju istjerivačku misiju. Problem kod ovog filma jest taj što krene u jednom neočekivanom smjeru iz kojeg se rasplet nije najsretnije raspleo.

„Wind Chill” (2007)

Emily Blunt i ovaj žanr se vole, a film seže iz početaka njezine glumačke karijere, gdje glumi studenticu koja se s poznanikom odluči uputiti na blagdansko putovanje. Naravno, to putovanje je zapapreno već prvim zaustavljanjem u restoranu uz autocestu.

Ubrzo nakon toga njen prijatelj odluči promijeniti rutu, vozeći kroz snijegom opasanu šumsku idilu gdje izlete s ceste zbog nepostojećeg vozila iz suprotnog smjera. U tom trenutku shvate da se nalaze na velikom napuštenom groblju. Ovaj nadnaravni horor me uistinu preplašio i držao na rubu zbog cijelog ugođaja koji je zimsku idilu pretvorio u najsablasnije mjesto na zemlji, svojevrsnu Sanjivu dolinu.


9 dana do Božića:
Poklanjamo ti knjige


Ovaj tjedan smo baš široke ruke. Poklanjamo ti knjigu „Leksikon svjetla i tame” (Simon Stranger) u izdanju Hena.Com i dva naslova iznenađenja. Posjeti našu Facebook stranicu i pronađi adventski post s oznakom 16/24. U komentaru nam napiši s kime bi rado podjelila/o nagradu, a igramo se do nedjelje u 23:00. Dobitnicu/ka ćemo proglasiti u nedjelju (18. prosinca) malo prije ponoći. Sretno!

Foto: Canva.com

10 dana do Božića:
„Božićna priča” – Charles Dickens


Piše: Marija Anušić

Ne znajući da je čitav svemir kajanja premalen da ispravi samo jednu promašenu priliku u životu.”

Sjećam se da sam ovu rečenicu prepisala u jednu bilježnicu prije nekih dvadeset godina preplavljena osjećajem beskonačnosti tog svemira koji biva premalen, ali sam ju, nažalost, tijekom vremena zaboravila. Baš nekako kao i Ebenezer Scrooge, protagonist Dickensova romana „Božićna priča”, romana koji ima posebno mjesto u mom srcu i kroz ovaj tekst ću vama, ali i sebi, pokušati objasniti zašto.

Ako već niste čitali, sigurno ste barem jednom naletjeli na neku od ekranizacija ove klasične božićne priče. A ako niste, storija ide nekako ovako: Ebenezer Scrooge živi sam, već je u godinama, a nakon smrti poslovnog partnera Jacoba Marleya i posao vodi sam. Imućan je, ali škrt, povučen i vrlo, vrlo mrzovoljan. Jedini zaposlenik kod njega je siroti Bob Cratchit, kojeg plaća malo i tretira poprilično okrutno. Ne sviđa mu se ni što se za Božić od njega očekuje da ne radi pa jadnom čovjeku jedva daje slobodan dan. Otresit je i prema vlastitom nećaku koji ga poziva na blagdansku večeru jer za Scroogea su to sve budalaštine, besmisleno trošenje, a sirotinja je samo višak koji si je sam kriv za neimaštinu. Ionako bi populaciju trebalo smanjiti. No u to božićno vrijeme, kod povratka kući, dočekuje ga duh njegovog preminulog kolege Jacoba Marleya, okovan lancima na kojima vuče svoje kase, banke i ostale teške stvari koje si je namro za života. On starog Ebenezera upozorava na to da će ga posjetiti tri duha jer on još uvijek ima vremena da se iskupi za loše vođen život i priliku da ne završi u lancima cijelu vječnost. Tako se i događa.

Prvi duh koji posjećuje Scroogea Duh je Prošlih Božića, koji ga vodi u djetinjstvo i mladost, u vrijeme prije nego što je ovako potpuno otvrdnuo. Ovdje poput nekakve psihoanalize zaranjamo u korijene onoga što je dovelo do karaktera kakav stari Ebenezer posjeduje danas. Vidimo kako od nesretnog i zanemarenog djeteta postaje hladna i mrzovoljna osoba, koja sama zanemaruje svoje bližnje. Pa čak i nećaka, sina sestre koju je jedinu, čini se, doista volio.

Duh Sadašnjeg Božića, koji ga posjećuje drugi po redu, odvodi ga u dom njegova siromašnog zaposlenika Boba Cratchita u kojem Scrooge svjedoči veselju i toplini, unatoč posvemašnjoj neimaštini. Saznaje i da Bob ima bolesnog sina kojeg zovu Majušni Tim, a koji Scroogeu odmah prirasta sad već pomalo otopljenom srcu. Odvodi ga i u dom spomenutog nećaka, na večeru na koju je odbio doći, a sada kao promatrač sa strane ne želi s nje otići.

Duh Budućeg Božića najviše ga prestravi jer je u toj budućnosti on, Ebenezer Scrooge, mrtav. Za njime nitko ne žali, poslovni kolege onako usputno spomenu da je „stari” umro, u mnogim domovima ljudi osjete olakšanje jer više ne duguju novac, a da stvar bude gora, posluga ga mrtvog i opljačka, čak mu skinu i opravu s mrtvog tijela jer je „predobra da se u tome pokopa”. Šokiran onime što je vidio, Scrooge se potpuno mijenja nakon epizode s duhovima. Bobu Cratchitu povećava plaću, osobno se brine za Majušnog Tima, odlazi nećaku i postaje sam duh Božića i veliki dobrotvor.

Božićna priča” objavljena je 19. prosinca 1843. godine, a prvo je izdanje navodno bilo rasprodano već do Badnjaka. Od tada pa do danas ona je, vjerojatno uz „Orašara” jedan od glavnih simbola Božića i doživjela je bezbroj kazališnih, filmskih i animiranih adaptacija.

Spomenuti uspjeh možda možemo objasniti nadom koju ta pričica pruža jer ona je sam duh Božića, njegova esencija. Iako je inicijalno Božić vjerski blagdan, njegovo značenje odavno je prešlo u nešto više, a iz ovih Dickensovih redaka vidimo i što je to: Božić je dan kad smo sa svojim bližnjima, kad zajedno objedujemo jer kroz godinu ne obraćamo na to pažnju toliko, kad dijelimo darove, pjevamo, veselimo se i družimo. Iako bismo trebali biti dobri prema drugima cijele godine, Božić je dan na koji se toga moramo dodatno prisjetiti.

Meni je osobno ova priča važna jer, moram priznati, u meni čuči jedan mali Ebenezer Scrooge, posebno u zadnjih par godina otkad nam je svima epidemija izvrnula živote, nekima oduzela najmilije i promijenila tijek svega što smo znali i poznavali. Moj Scrooge nije škrt i ne gomila novac, ali otvrdnuo je jer je izgubio oca upravo na Božić, jer je ostao sam na mnogo razina u tom prosincu i pitao se čemu sve to. Oko sebe vidi ljude koji mahnito kupuju za blagdane, valjda kako bi uveselili najmilije, a usput su osorni i bezobrazni prema trgovcima kod kojih kupuju te iste poklone. U trgovinama s božićnim ukrasima, nabacanima kao na kakvom deponiju, ljudi čupaju, bacaju, gaze po drvenim pahuljicama i plastičnim kuglicama, prigovaraju pogrbljenim i premorenim blagajnicama što nisu dovoljno brze…

Takvim se scenama hrani moj mali Ebenezer. Ali i on se neprestano bori sa svojim duhovima i baš sam ove godine namjerno odlučila ponovno čitati ovu knjigu kako bih ga osvijestila. Možda čak i kao svojevrsnu knjigu za samopomoć. I osjećam da je učinila nešto, da mi je dala volje da izvadim modlice koje sam kupovala s tatom i napravim kolače, potakla me da, baš kao što su duhovi potaknuli Scroogea, malo razmislim o životu kakav sa sobom nosi neprestana ogorčenost, mizantropija i nezadovoljstvo. Možda za njih i ima razloga, ali baš kao što je Scroogeov nećak rekao u knjizi:

Zapravo ga žalim; ne bi se na nj mogao naljutiti sve da i hoću. Tko trpi zbog njegovih zločestih mušica? Uvijek on sam.”


11 dana do Božića:
Poklanjamo ti knjige


Pripremili smo jednu darivalicu za sve vas koji ostajete kasno budni. Poklanjamo ti knjigu „Večer u raju” (Lucia Berlin) i naslov iznenađenja. Posjeti našu Facebook stranicu i pronađi večernji adventski post s oznakom 14/24. U komentaru nam napiši kako za tebe izgleda večer u raju, a igramo se do sutra u 23:00. Dobitnicu/ka ćemo proglasiti sutra (15. prosinca) malo prije ponoći. Sretno!


12 dana do Božića:
Poklanjamo ti knjige


Danas ti poklanjamo knjigu „Ništa se ne opire noći” (Delphine De Vigan) i naslov iznenađenja. Posjeti našu Facebook stranicu i pronađi adventski post s oznakom 13/24. U komentaru nam napiši koju knjigu svatko treba pročitati i zašto, a igramo se do sutra u 23:00. Dobitnicu/ka ćemo proglasiti sutra (14. prosinca) malo prije ponoći. Sretno!

Foto: Canva.com

13 dana do Božića:
Deset Božićnih pjesama The Killersa: Božićem protiv AIDS-a


Piše: Igor Jurilj

Lasvegaška četvorka The Killers apsolutno je obojila rane 2000-e bojama Las Vegasa, šljokicama, blještavilom i ocrtala ih munjama svojih uspješnih singlova i albuma. Postali su zaštitno lice rocka ovog desetljeća, da bi dvadeset godina kasnije uspješno sazreli u rockere koji pune stadione.

The Killersi će mi uvijek biti pod kožom kao poseban i drag bend: nakon svakog od tri koncerta koje sam gledao u tri države, ali ne i kod nas, dogodilo se nešto prijelomno, zbog čega na te životne pragove gledam kao trenutke koji imaju svoj soundtrack. Naravno, soundtrack The Killersa. No od objave drugog i najboljeg studijskog albuma „Sam’s Town” 2006. godine, The Killers se bacaju i na božićne singlove koji će im obilježiti karijeru.

Postali su dugovječan i dugotrajan soundtrack suvremenog Božića, čiji je duh dodatno oplemenjen humanitarnom notom (pun unintended) borbe protiv nesretnog virusa HIV-a i AIDS-a, koji pogađaju prije svega siromašni afrički kontinent. Krenuli su tako 2006. s prvim prosincem kao međunarodnim Danom borbe protiv AIDS-a i nisu ni slutili da će prvi božićni rock singl biti tek prvi od njih jedanaest, koji su 2016. okrunjeni i zaokruženi kompilacijskim božićnim albumom.

Kao fan od najranijih dana, svakom sam se prosincu veselio godinama da čujem kako su ovi lasvegaški mormoni – predani vjernici – predstavili duh Božića kroz pjesmu. Njihov je repertoar kroz godine bio pun crnog humora, Divljeg zapada, kauboja, robota, pomahnitalih Djedica, nabrijane motorske vožnje, ali i staloženosti i dostojanstva prema duhu adventa i samim ljudima pogođenima bolesti protiv koje su se glazbom borili i skupljali sredstva za suzbijanje.

Detaljnu listu pjesama koje je za vas izdvojio Igor pročitajte OVDJE.

Fotografija Killersa: Facebook.com

14 dana do Božića:
Omiljene božićne novele


Piše: Mateja Vukmir

Obukli ste svoj najljepši ružni božićni pulover, povješali imelu po stanu, skuhali vruću čokoladu (bez onih sljezovih kerefeka), ušuškali se ispod dekice. Odjednom, shvatite da nemate živaca ponovno slušati Mariah Carey, koliko god oktava ona mogla otpjevati, da ne možete više gledati Kevina koji zlostavlja one sirote Mokre bandite, i da više ne možete čitati “Božićnu pjesmu” Charlesa Dickensa, koju svaka šuša čita u prosincu. Danas nudim alternativu, bar što se božićnog štiva tiče – najdraže mi božićne novele, koje umiju svakom stvoru zagrijati srce.

1. „Božićna uspomena” – Truman Capote

Veliki sam obožavatelj Trumana Capotea, i nema mi draže novele od njegove „Božićne uspomene”, objavljene 1956., i to u njegovoj izvedbi, dostupnoj i na YouTubeu. Visoki ton njegovog glasa čini ovu priču neobično lijepom i nostalgičnom, a utemeljena je na događajima iz njegova djetinjstva. Kod nas je objavljena u nekoliko zbirki, a jedna od njih je i zbirka „Božićne priče” koje je izabrao i priredio Božidar Petrač, u izdanju Alfe, 2001.

„Osim što nikad nije gledala nijedan film, ona nije nikad ni jela u restoranu, ni bila dalje od pet milja od kuće, ni primila ni poslala telegram, ni čitala išta drugo, do humorističkih listova i Biblije, niti se našminkala, niti opsovala, niti ikom poželjela zlo, niti svjesno slagala, niti pustila gladna psa da ostane gladan.”

Pripovjedač je sedmogodišnji dječak koji se prisjeća posljednjeg Badnjaka kojeg je provodio sa starijom rođakinjom koja je živjela u njegovom kućanstvu, i koja mu je bila najbolja prijateljica. Kraj je studenog, „vrijeme je dušu dalo za voćne kolače!/It’s fruitcake weather!” pa Buddy i njegova prijateljica, oboje bez prebijene pare, odlaze u nabavku sastojaka za kolače koje valja ispeći za prijatelje i znance. Nakon peckarenja, oni odlaze u sječu bora, a potom izrađuju ukrase za bor, ali i poklone jedno za drugo, a Capoteovo “mi” i “nas dvoje” plete prekrasnu, toplu priču o duhovima prošlih Božića, kad je blještavila nedostajalo, ali ljubavi nije.

„Crna peć, naložena drvima i ugljenom, žari se kao izdubena bundeva u kojoj gori svijeća. Kovitla se metlica za mućenje jaja, vrte se žlice u zdjelama s maslacem i šećerom, zrak je zaslađen mirisom vanilije, začinjen đumbirom; kuhinja je puna mirisa koji draškaju čovjeka u nosu, koji se šire kućom, izlaze u svijet sa dimom kroz dimnjak. Za četiri dana posao je obavljen. Trideset i jedan kolač, vlažan od viskija, izložen na prozorskim daskama i policama.”

2. „The Greatest Gift” – Philip Van Doren Stern

Otkrit ću vam tajnu – kao djevojčica, spasila sam svoju sestru od utapanja. Dobro, recimo da sam ju spasila, jer prišla sam joj u vodi s namjerom da ju spasim od utapanja, a kad me zgrabila za vrat i umalo ugušila u mutnoj Dravi, iz vode nas je izvukao čovjek u crvenim kupaćim gaćama. Ukratko, ja sam vam pomalo nalik Georgeu Baileyju, i svi u mojoj obitelji znaju da je moj omiljeni božićni film „It’s a Wonderful Life”, tako da se na ovoj listi morala naći i kratka priča koja je inspirirala film Franka Capre.

Riječ je o priči „The Greatest Gift” iz 1943., koju je napisao Philip Van Doren Stern, inspiriran Dickensonovom „Božićnom pjesmom”. Ovaj američki pisac i povjesničar nije mogao naći izdavača koji bi objavio „The Greatest Gift” pa je dvjesto primjeraka priče poslao 1943. prijateljima uz božićnu čestitku.

Priču znate – suicidalan čovjek George Pratt poželi da se nije ni rodio, a stranac mu ostvari želju. Ultimativna priča o vrijednosti svakog ljudskog života, koju možete besplatno poslušati u audio obliku na YouTubeu (verzija u kojoj se čuje škripanje snijega pod nogama i zvonjava crkvenih zvona osobito je topla), obavezna je božićna literatura!

„I understand right enough, the stranger said slowly. I just wanted to make sure you did. You had the greatest gift of all conferred upon you—the gift of life, of being a part of this world and taking a part in it. Yet you denied that gift. As the stranger spoke, the church bell high up on the hill sounded, calling the townspeople to Christmas vespers. Then the downtown church bell started ringing.”

3. „Na Badnjak” – Ksaver Šandor Gjalski

„Ravna stabla grabrova, bukava i mladih hrastova nizahu se u duge redove tankih visokih stupova, hlepteći k nebeskim visinama i u gornjim granama svijajući se u velebni svod. Svaka grančica, svaka svrž okićena je bijelim snijegom i čini se kao da je od mramora, te priliči onim divnim uresima starih gotskih hramova. Sve je to u pridušenu svjetlu zimskoga dana tonulo u polutamnim sjenama, a ipak svjetlucalo nježnim blijeskom koji je strujio uz bijelog snijega, baš kao u crkvi u predvečerje, kad na tamnim zidovima dršće trak vječne luči.”

Jednog dana, kad nam planet otkaže poslušnost i mi više ne budemo ni sanjali o bijelom Božiću, uzet ću u ruke zbirku „Pod starim krovovima” iz 1886. i iščitavat ću novelu „Na Badnjak”. Klasik hrvatske književnosti momentalno nas vraća u neka stara vremena, u Badnju večer u kuriji Illustrissimusa Battorycha, u kojoj sve miriše na pečene kolače, gibanice i šunke, gdje je mladi bor urešen lancima od papira i sitnim svijećama od voska, gdje klade pucketaju u peći, dok snijeg neumorno i gusto pada.

Batorićevi se gosti prisjećaju starohrvatskih običaja, koje je važno očuvati, i zbližavaju se s božanskom predajom o dolasku Spasitelja. Elegična atmosfera i snijeg koji škripi pod nogama nagovještaju propadanje, nestajanje, nekoć hrvatskih plemenitaša, a danas svega tradicionalnog, bojim se.

„Odisalo je i strujilo diljem čitave kuće, diljem starih soba nešto nebesko, nešto što je srca sviju nas blažilo i nježilo, duše naše uzdizalo i nukalo nas da šapnemo vruću hvalu božanskom Spasitelju što nam pokloni ovaj dan.”

4. „Badnja noć” – N. V. Gogolj

Škripanje snijega spominje i veliki Gogolj u svojoj „Badnjoj noći” – škripanje snijega, jednu vješticu koja jaše na metli i krade zvijezde s neba i vraga kojemu je „preostala samo još ova posljednja noć, kad se može skitati po bijelome svijetu i dobre ljude navoditi na grijeh”, pa ukrade mjesec stanovnicima Dikanjke. Nesvakidašnja božićna priča, zar ne? Ova novela obiluje elementima ukrajinskog folklora, a glavni lik u njoj je kovač Vakula koji se zbog ljubavi spreman suprotstaviti vragu, pa priča vazda podsjeća čitatelje na kušnje koje čovjeka mogu snaći i poziva na obraćenje na dan Božića.

„- Tko ima vraga na leđima, taj ne mora daleko ići – ravnodušno prozbori Pacjuk, ne mijenjajući svoj položaj.”

„Badnja noć” objavljena je u zbirci „Večeri u seocetu kraj Dikanjke” iz 1832., a kod nas ju, između ostalog, možemo čitati u Gogoljevoj zbirci „Ukrajinske pripovijetke” i u zbirci „Najljepše božićne priče” po izboru Stanka Andrića i Nenada Rizvanovića.

5. „Djevojčica sa žigicama” – H. C. Andersen

Svima poznata novela nadahnuta je crtežom slikara Johana Thomasa Lundbyea koja je služila kao poziv danskom narodu na milost prema siromašnima i nemoćnima. Neki tvrde da je Andersen u šetnji Bratislavom ugledao djevojčicu koja prodaje šibice, neki da se priča temelji na pričama njegove majke. Svi smo ju pročitali, više puta tijekom života, sigurna sam, ali naš doživljaj priče o djevojčici koja umire na ulici, promrzla i bosa, mijenja se kako se i mi mijenjamo.

Kad čitamo Andersenovu „Djevojčicu sa žigicama” kao djeca, čitamo ju nevino, u čudu, jer djevojčice ne mogu umrijeti. Možda nam je Anderson priuštio prve strahove, prvi susret sa smrću. Kasnije, kad čitamo „Djevojčicu” svojoj djeci, želimo im prenijeti poruke nade, velikodušnosti, poniznosti, skromnosti, zahvalnosti. Kad ju čitamo uoči prvog Božića koji ćemo provesti s praznom stolicom za obiteljskom trpezom, čitamo ju suznih očiju, raspuknuta srca, jer ponovni susret je ono što nosi utjehu.

„…novogodišnje sunce obasjavalo je mrtvu djevojčicu, koja je još sjedila držeći u mrtvo ukočenoj ruci žigice, od kojih je jedan svežanj bio izgorio.
– Htjela se ugrijati – rekoše neki ljudi. Nitko nije mogao ni zamisliti kakve je lijepe stvari ona te noći gledala, niti u kakvom se sjaju sa svojom bakom vinula u nebesa da tamo slavi Novu godinu.”

Foto: Canva.com

15 dana do Božića:
Poklanjamo ti knjigu


Danas ti poklanjamo knjigu „Filozofija hodanja” francuskog filozofa Frédérica Grosa u izdanju VBZ Knjižare. Posjeti našu Facebook stranicu i pronađi adventski post s oznakom 10/24. U komentaru nam napiši što za tebe znače šetnje, a igramo se do sutra u 23:00. Dobitnicu/ka ćemo proglasiti sutra (11. prosinca) malo prije ponoći. Sretno!

Foto: Canva.com

16 dana do Božića:
5 loših božićnih filmova koje ove godine možeš pronaći na Disney+


Piše: Helena Kezerić

Ako Fashion.hr kaže da nešto trebate obavezno pogledati, vjerujte mi – ne trebate. Treću godinu za redom se družimo uz loše božićne filmove te se usudim reći kako ovo lagano postaje tradicija koju nitko nije tražio, a nekolicina će na njoj biti zahvalna. Više nemamo samo Netflix u Hrvata, sad možemo uživati i u filmskom sadržaju zahvaljujući HBO Max, Disney+ i Amazon Prime Video, a to za mene osobno znači samo jednu stvar u ovo doba godine – pristup većoj količini loših božićnih filmova.

Mogla bi se upustiti u dublje analize i konkretne brojke, kad se radi o lošim božićnim filmovima na svakoj od određenih platformi, no to ću ostaviti za jedan od narednih tekstova. Danas smo zajedno jer vas moram upozoriti na najgore božićne filmove koje sam ikad pogledala. Tako ćemo danas pričati o tri filmska naslova koja komotno mogu dijeliti prvo mjesto na ljestvici najgorih božićnih filmova na Disney+ (ali i u mom dnevniku gledanja), to je jedna posebna kategorija jer ovi filmovi su toliko loši da ih ni kanal Diva ne bi prikazivao.

Više se uopće neću ispričavati niti pokušavati opravdati zbog toga što sam ponovno pogledala apsolutno sve loše božićne filmove na Netflixu, HBO Max i Disney+, a u nastavku, uz pregršt otkrivanja radnje, pročitajte koje filmove na posljednjoj spomenutoj platformi trebate izbjegavati. Krenimo od najmanje lošeg prema onome koji nikada nije trebao biti napravljen.

5. „12 Dates of Christmas” (2011)

Ovaj filmski naslov je najbenigniji na listi. Glavna glumica Amy Smart poznata vam je iz božićnog Rom-Com klasika s Ryanom Reynoldsom, „Just Friends”, a u ovoj splačini od božićnog ljubića nakon spoja na slijepo 12 puta proživljava Badnju večer i tako upoznaje sebe, ljude oko sebe i ljubav.

Na prvu možda i ne zvuči toliko loše, no film je prepun glupavih situacija. Na primjer, tko normalan pobere rendom ženu iz parka doma kod sebe i s njom se napije k’o da nema sutra?

4. „Same Time, Next Christmas” (2019)

Jao… Oživljavanje stare ljubavne vatre iz tinejdžerskih dana. Toliko puno prigovora imam na ovaj film da ne znam uopće gdje da krenem. Lea Michele (Olivia) ne može izražavati emocije jer joj se na licu miču jedino usta, podbradak i oči, sve ostalo je smrznuto zbog estetskih intervencija. Ovo je bio jedan od posljednjih angažmana, prije nego što su u javnost izašle optužbe kolega iz serije „Glee” o njenom neprimjerenom ponašanju na setu.

Olivijina obitelj svaki Božić provodi u odmaralištu na Havajima s još jednom obitelji. Riječ je o tradiciji staroj preko dva desetljeća, ali najčudnije je to što se te obitelji, mimo vremena provedenog u resortu, uopće ne čuju kroz godinu, a kao, super su frendovi. Toliko o prijateljstvu.

Olivia i Jeff su bili zaljubljeni još otkako su bili klinci, no rastavila ih je životna tragedija i više se nikad nisu čuli. Jedne godine on se pojavio na Havajim s kćerkicom, a ona je zaboravila da ima dečka, koji samo što nije stigao u odmaralište. Na to jadnom dečku se svi iživljavaju, no on isto nije pomogao jer mrzi pijesak i odmor i dane provodi u teretani. Nema ništa loše u tome što je osoba predana i disciplinirana na godišnjem odmoru, ali lik – došao si na božićni odmor upoznati obitelj svoje djevojke i ti odeš u teretanu i tamo budeš većinu dana? Daj, molim te!

Osim što Olivijin dečko mrzi odmor i obiteljske aktivnosti, njoj na godišnji odmor donosi posao i sili ju da ga što prije odradi. Obavezno moram spomenuti nepotrebno dugačke i vrlo amaterski izvedene scene snimljene s dronom, u kojima Olivia razmišlja o smislu svog života uz emotivni zalazak sunca, no ekipa se ne može odlučiti hoće li uvrstiti scenu sa stijena ili s umjetnog travnjaka pa bez ikakvih prijelaza nakaleme obje, jednu za drugom. Maestralno.

3. „No Sleep Till Christmas” (2018)

Ne znam kak’ sam izdržala ovaj film, od samog početka sve je bilo loše. Lizzie se uspješno penje korporativnom ljestvicom i priprema vjenčanje s jednako uspješnim doktorom. Ona doslovno ima sve osim jedne stvari – ne može spavati. Probala je sve konvencionalne i nekonvencionalne metode te se njezin problem insomnije polako pretače na posao i privatne obaveze.

Jedne večeri se pospana otišla provozati gradom u sunčanim naočalama (wow, koja super ideja!) i skoro je osakatila Billyja, konobara koji također ima problema s insomnijom pa je išao trčati sa slušalicama na glavi. Njih dvoje sasvim slučajno shvate da jedino mogu zaspati ako spavaju jedno pored drugog pa rentaju hotel u kojem kriomice preko dana (i ponekad noću) samo spavaju jedno pored drugog.

Nažalost, moram izdvojiti dio filma u kojem Lizzie u Billyjevom baru slavi svoju djevojačku i radi tako glupe grimase da pomislite je li sve u redu s njenim zdravljem. Naravno da ona tada shvati da ga voli i da nije spremna udati se za bogatog i seksi doktora. Nije u šoldima sve.

Mislim da me ovaj film jako naljutio jer me pogađa na osobnoj razini. I sama sam imala problema s nesanicom prije dosta godina, najdulji period nespavanja bio mi je nešto više od mjesec dana i to je bilo nešto strašno. U ovom filmu Lizzie odspava jednu večer nakon dugog perioda nespavanja i odmah je prpošna i hiperaktivna. To ne ide tako u stvarnom životu. Također, ideja da bolje možete spavati pored nekog drugog nije bedasta, dapače, plodno je tlo za razne studije, no ovaj film je zanimljivu ideju pretvorio u negledljiv film.

2. „Snowglobe” (2011)

Christina Milian nikad nije ni glumila u nekom dobrom filmu, sve mi je trebalo odmah biti jasno. Kako bi pobjegla od naporne obitelji koja joj se petlja u sve aspekte života, pokušava joj oteti stan i uporno ju želi smjestiti novom susjedu, Angela uz pomoć malo božićne magije ulazi u snježnu kuglu i tamo živi svoj najbolji život.

Ako to nije dovoljan problem, imamo još jedan. U jednom trenutku likovi iz snježne kugle dolaze u stvarnost, no kako nemaju pojam o toj istoj stvarnosti, ponašaju se čudno. Možda vam se sve ovo čini simpatično , no realizacija je toliko loša da nije vrijedno vašeg vremena.

1. „Good Luck Charlie, It’s Christmas” (2011)

Ovo bi, kao, trebao biti i dječji film. Molim vas, ako imate djecu nemojte im dati da ga gledaju. Poštedite mlade mozgove u razvoju ove nakupine gluposti, stereotipa i lošeg humora. Ovo je službeno najgori film koji sam ikad gledala.

Obitelj snima video svoje božićne svakodnevice za svoju najmlađu članicu. Spremaju se na put i na aerodromu oponašaju scenu iz filma „Sam u kući”, u kojoj se svi žure na let. Trudna majka i kći se razdvoje od ostatka obitelji te se pod svaku cijenu žele vratiti kući na vrijeme za Božić. Naravno da im to uspije jer unajme bicikl i dovezu se do željene lokacije, no količina idiotizma na putu do Božića jednostavno je previše čak i za one s najnižim granicama dobrog ukusa.


17 dana do Božića:
Poklanjamo ti knjigu


Danas ti poklanjamo knjigu „Nick Cave: Kicking Against the Pricks – Ultimativni vodič kroz djela” spisateljice Amy Hanson. Posjeti našu Facebook stranicu i pronađi adventski post s oznakom 8/24. U komentaru nam napiši zašto voliš Nicka Cavea i njegovu glazbu, a igramo se do sutra u 23:00. Dobitnicu/ka ćemo proglasiti sutra (9. prosinca) malo prije ponoći. Sretno!

p.s. Još uvijek je u tijeku jučerašnja nagradna igra, a sve o njoj možeš pročitati u nastavku.


18 dana do Božića:
Kaligrafkinja Aleksandra Gvrilović (@malimacki) poklanja ti čestitku


Postoje ljudi koji usprkos svakodnevici, kojom vlada ono nevidljivo, neopipljivo i digitalno, podliježu malim znakovima pažnje, sentimentalnim sitnicama i rukom pisanim porukama, pismima, čestitkama, ne bi li svojim najmilijima poklonili trag emocije utkan u papiru. Nešto opipljivo što će podsjećati na ono što se ni riječima ne može najvjerodostojnije iskazati, ali će grijati srca i u najhladnijim zimskim noćima.

Ako još uvijek ispisuješ čestitke oko Božića (ali i za sve ostale prigode kroz godinu) novo adventsko darivanje na Ziheru je baš za tebe! Naša današnja gošća rubrike ‘Gram umjetnosti, ilustratorica i kaligrafkinja Aleksandra Gavrilović (@malimacki) pripremila je nešto posebno – dvije unikatne čestitke ručno ukrašene tehnikom krasopisa.

Neke stvari ne mogu se kupiti, a možeš samo probati zamisliti izraz lica roditelja, djedova i baka, ostale rodbine ili prijatelja kad im uručiš par redaka toplih riječi u jedinstvenoj čestitki, koja će predstavljati opipljivu uspomenu čak i kad sjećanje malo posustane.

U ugodnom razgovoru s Igorom Juriljem Aleksandra je podijelila kako izgleda Božić u njenoj obitelji:

Bor i sto kila lampica, kuhano vino, maraton „Harry Pottera” i „Gospodara prstenova”, klizanje i malo kaosa da ne bude dosadno.

Nas zanima kako Božić izgleda u tvom domu. Posjeti našu Facebook ili Instagram stranicu, pronađi adventski post s oznakom 7/24 i napiši nam u komentaru kako provodiš božićnu večer. Dobitnika/cu (svakom jedna čestitka) ćemo proglasiti u petak (9. prosinca) oko 23 sata. Sretno!

Ručni rad: Aleksandra Gavrilović (@malimacki)

19 dana do Božića:
Pogledajte film „Krampus”!


Svi se raduju svetom Nikoli, no što je s Krampusom? Naš Lovro ima prigodnu filmsku preporuku!

Piše: Lovro Preprotnik

„Krampus” pati od amerikanizacije cijele legende o samome biću koje tjera strah u kosti djeci već stoljećima, no ne može se osporiti činjenica da je cijeli film vrlo razonodan i prokleto zabavan.

Premisa filma centrirana je na lika Maxa (Emjay Anthony) i njegovu obitelj, kojima u goste dolazi rodbina s majčine strane netom prije Božića. Međutim, Maxu to nimalo ne odgovara jer njegova teta i tetak te rođaci nisu njegov forte, a njegove antipatije dobivaju na jačini jednom kada njegove sestrične izruguju Maxovo pismo Djeda Mrazu.

To rezultirao Maxovim ispadom no nevolje tek slijede, nitko nije ni slutio da će noć donijeti snježnu oluju i neželjenog gosta. On će pokrenuti niz događaja koji će osvijestiti sumnju Maxove obitelji u nadrealne pojave.

Jednostavno, ali sablasno zabavno

Praznog hoda gotovo da ni nema, cijeli film je decentna simbioza božićnih elemenata i horor ambijenta koji drži svoju publiku u napetosti, ali pritom uspješno žonglira između obje sfere stvarajući nimalo pretjerano stereotipiziran film, koji je mogao otići u kompletnu krajnost. Isto tako, interpretacija Krampusa nije lagan zadatak, ali je u ovom filmu realiziran na dovoljno odiozan i opskuran, a opet respektabilan način, što redatelj filma Michael Dougherty uspješno odrađuje.

Cijelu recenziju filma pročitaj OVDJE.


20 dana do Božića:
Božićni albumi za svačiji ukus


Piše: Helena Kezerić

Kultura prizivanja božićnosti svake godine stiže sve ranije, a kako su se godišnja doba malo pomaknula više nitko ne uživa u jeseni. Kasna ljetovanja pretapaju se u božićne pjesme na svakom koraku i ponekad je možda najlakše prepustiti se svemu bez puno opiranja.

Znam da se božićna Mariah već odledila i da vas sa svih strana šamaraju božićni hitovi koje ste čuli već 100 puta, no u nastavku ću vam preporučiti deset prigodnih albuma koji zaslužuju vašu pažnju u prosincu, a čije pjesme teško da ćete čuti na svakom koraku ili nekoj radijskoj postaji. Žanrovski raznolika lista preporuka uveselit će sve one koji žude za malo drugačijim Božićem.

Trans-Siberian Orchestra – „Christmas Eve And Other Stories” (1996)

Ovaj album skriva jedan od najljepših božićnih instrumentala koje sam ikad čula (ako ne računamo sve one već dobro poznate instrumentalne božićne melodije). Kao dijete sam obožavala pjesmu Christmas Eve/Sarajevo, a i danas mi ta pjesma uvijek pobudi snažne emocije. Kao djete ne možeš shvatiti da jedan tako divan i nevin videospot može sakrivati jednu jako tužnu priču. Tko god se sjeća rata može se složiti kako je on stravično vjerno dočaran dramatičnim zvucima orkestra i mogu zamisliti rasulo koje su stvorili ljudska zloba i pokvarenost, a snijeg ju pokušava barem malo prekriti.

Skladatelj i multiinstrumentalist Paul O’Neill bio je inspiriran bosanskim violončelistom Vedranom Smailovićem dok je skladao pjesmu, a ona zapravo govori o glazbeniku rođenom u Sarajevu, koji se vraća u svoju domovinu i nalazi je u ruševinama nakon rata u Bosni. Album, osim spomenute predivne skladbe, sadrži još nekolicinu instrumentala nakićenih gitarskim dionicama, što izdanju daje alternativni i rock predznak.

Sufjan Stevens – „Songs for Christmas” (2006)

Svaki ljubitelj indie glazbe će uživati u melankoličnom i sanjivom izdanju. Ne mora sve uvijek biti smijeh veselje i dreka, u redu je biti tih, suzdržan i monokromatski odjeven oko Božića. Ako prezirete tematsku obleku, šljokice i većinu godine nosite crno i sivo te ponekad još uvijek plačete za Purgerajem, poslušajte si malo Sufjana da vam nahrani dušu!

18 dana do Božića:
Upoznajte kaligrafkinju Aleksandru Gvrilović

Christopher Lee – „A Heavy Metal Christmas” (2012-2014)

Nisam ni zaboravila na sve metalce u kući jer kakav je to Božić ako se ne sluša legendarni sir Christopher Lee, koji se tri godine za redom pobrinuo za to da i metalci mogu uživati u božićnim gadostima. Ako spojite EP-eve „A Heavy Metal Christmas” (2012), „A Heavy Metal Christmas Too” (2013) i „Darkest Carols, Faithful Sign” (2014) imate božićni album!

Choir of Kings College (Cambridge) – „A Festival of Nine Lessons and Carols” (1992)

Ako je jedini metal koji vam dolazi u obzir kršćanski metal i Advent provodite skrušeno i u molitvi, kao i svake godine do sada, imam album i za vas! Zbor Kings College iz Cambridgea osnovan je još u petnaestom stoljeću, a danas se smatra jednim od najpoznatijih sakralnih zborova. Album sadržava i molitve – mir s vama!

Sabrina Claudio – „Christmas Blues” (2020)

Nakon što smo se pomolili možemo malo zgriješiti. Sabrina je tu za sve one koji će oko Božića slaviti tjelesne užitke, senzualna r’n’b diva pripremila je „Christmas Blues” kao savršenu glazbenu podlogu za intimno ozračje vas i vašeg partnera. Mmm seksi!

Elvis Presley – „Elvis’ Christmas Album” (1957)

Provodite Božić s prijateljima i treba vam neka ugodna playlista za tulum? Elvis vam čuva leđa. Čak i ako su na listi uzvanika ljudi koje ne poznajete dovoljno dobro i ne znate što točno slušaju. Elvis je klasika, a ako netko ne voli Elvisa, može odmah iz kuće van!

Beach Boys – „The Beach Boys’ Christmas Album” (1964)

Radije biste pili koktele, nego kuhano vino? Ne veselite se snježnim gadostima i radije biste sada bili u tropskim krajevima na nekoj pješčanoj plaži, a ne u ovom sivom gradu? Razumijem vas. Možda vam ne mogu pokloniti kartu za Maldive ili Sejšele, ali mogu vam dati ideju – provedite Božić uz tropske ukrase, havajke, bermude (dok još imamo za grijanje) i Beach Boyse! Uz njih čak i božićne pjesme zvuče kao da su odsvirane s pogledom na plažu i mirisom soli i školjaka. Miris cimeta i klinčića je ionako precijenjen!

Jacob Miller  & Ray I – „Natty Christmas” (1978)

Sad kad smo se već dotaknuli plaže možemo i otići toliko daleko da zabrijemo na reggae ovog Božića. Pogotovo ako je jedina religija s kojom se želite povezati rastafarijanstvo. Jacob Miller, pjevač Inner Circlea (koji je nažalost poginuo sa samo 27 godina u prometnoj nesreći), snimio je s kolegom album s najviše pozitivnih vibracija koji ćete ikad čuti u vrijeme Božića. Jah Bless!

Bootsy Collins – „Christmas Is 4 Ever” (2006)

Ako živite za taj funk, znate prepoznati semplove u popularnim pjesmama na prvo slušanje i nadate se da ćete jednog dana moći nositi košulje cifrastog dezena, onakve kakve su se nosile u sedamdesetima, bez da vas frendovi razapnu na stup srama, treba vam Božić prema Bootsyju.

Na dugu listu suradnika ovog fantastičnog izdanja upisali su se Bobby Womack, Macy Gray, Snoop Dogg, Catfish Collins i Boby Byrd. Želim vam funkadelični Božić!

Krunoslav Kićo Slabinac – „Christmas With Kićo” (1984)

Ikonični album još ikoničnije naslovnice, baš poput djeda Mraza, mora pronaći put do svakog doma ovog i svakog sljedećeg Božića. U njemu čete uživati vi jer ćete se sjetiti djetinjstva, ali će uživati i vaši članovi obitelji koji će evocirati vlastite najljepše uspomene nastale u zimskom dijelu godine. Sretan vam Božić s Kićom!


21 dan do Božića:
Poklanjamo ti knjigu


Danas ti poklanjamo knjigu „Muškarac u vezi” kutinske spisateljice Sanele Kovačević Nelly. Posjeti našu Facebook stranicu i pronađi adventski post s oznakom 4/24. U komentaru nam napiši koji je najbolji ljubavni savjet koji si dala/dao ili primila/primio, a igramo se do 23:00. Dobitnicu/ka ćemo proglasiti večeras (4. prosinca) malo prije ponoći. Sretno!


22 dana do Božića:
Crtani filmovi iz mog djetinjstva


Piše: Helena Kezerić

Nekad prije crtanih filmova nije bilo na izbor, ovisili smo isključivo o onome što se prikazivalo na televiziji, a bili smo sretni ako je netko od prijatelja ili rodbine na VHS-u imao crtani film koji je bio voljan posuditi. Danas s vama dijelim priču o tri crtana filma iz djetinjstva – „Noć pred Božić”, „Potraga za božićnom zvijezdom” i „He-Man & She-Ra: Božićni specijal”. Što je svaki od njih za mene značio pročitajte u nastavku.

1. „Noć pred Božić” (SAD, 1994)
Foto: YouTube Screenshots

Sjećam se tako da smo jednog davnog Badnjaka, dok smo kitile jelku, sestra i ja primijetile kako na TV-u započinje crtani film. To je bilo dovoljno da božićne ukrase predamo ostalim ukućanima i pažnju prebacimo na „Noć pred Božić”.

Riječ je o mladom skromnom i plemenitom dječaku Jeffreyu, koji nema dom i koji, u pratnji svoje slatke mačke, luta hladnim ulicama grada, u potrazi za poslićem ili hranom. Pronalazi posao u tvornici igračaka u kojoj će se ubrzo dogoditi neke strašne, ali i lijepe stvari – sve prije Božića.

Najviše oduševljenja kod moje sestre izazvao je mali mišić pripovjedač, koji nije baš koncentriran pa cijelo vrijeme greškom soli puding dok priča o sudbini dječaka. Prepričavale smo crtani film danima i godinama nakon gledanja, ali nismo se mogle sjetiti kako se zove. Tražile smo ga cijelo vrijeme i konačno prije mjesec dana pronašle na YouTubeu.

Iskreno, ne vjerujem da bi taj crtani film preporučila vašoj djeci, meni je bio predepresivan kad sam ga pogledala ponovno kao odrasla i činilo mi se kako gospođa Gadurić nije prikladno prezime, čak ni za najveće negativce u dječjim crtanim filmovima. Također, izrabljivanje djece u tvornici za igračke i treniranje nepotrebne strogoće na djeci u sirotištu, nisu mi dobro sjeli, po mojoj skromnoj procjeni neke scene su preokrutne. Čak sam i plakala na kraju k’o kišna godina, no za to je možda kriv moj PMS.

Savjetovala bi da ga prvo sami pogledate pa onda prosudite je li prikladan za vaše najmlađe. Originalnog naslova „The Night Before Christmas” i u trajanju od 50 minuta, može se pronaći na internetu i na engleskom jeziku i u sinkroniziranoj varijanti, koja je meni poznata iz djetinjstva. U svakom slučaju bilo je lijepo pogledati ga ponovno i sa sestrom se prisjetiti mišića koji je posolio puding.

2. „Potraga za božićnom zvijezdom” (Poljska, 1992)
u potrazi za božićnom zvijezdom
Fotografije: Foto: Fototeka.fn.org.pl, Izvor: http://fototeka.fn.org.pl/pl/foto/view/224451.html

Originalnog naslova „Poszukiwacze zaginionej gwiazdki” i kratkog trajanja od nepunih pola sata, ova poljska kratka priča nastala je 1992. godine. Riječ je zapravo o jako lijepom crtanom filmu u kojem jedna malena djevojčica uz pomoć svog hrabrog medvjedića traži prvu božićnu zvijezdu i vreću s darovima koja je misteriozno nestala.

Poučna radnja uči najmlađe kako biti hrabriji, odvažniji, kako manje plakati, kako maštati, ali i dotiče se važnosti obitelji. Također, djeca mogu naučiti vrste razigranih vjetrova koji su jako zgodno prikazani kao obitelj divova uvijek spremnih na šalu. Glavni “negativac” priče, ledeni Mraz, nije zao i pokvaren, on postupa iz neznanja i sebičnosti, ali je spreman naučiti o nepoznatim stvarima. Sve su to jako lijepi temelji za plodonosne razgovore s vašim malenima.

Nažalost, na YouTubeu sam pronašla samo verziju crtića u jako lošoj kvaliteti, no ako imate prilike pogledati ga u pristojnom izdanju, ili se bude ponovno prikazivao na TV-u, nemojte ga nikako propustiti. Čak i ako niste u društvu djece, ovaj crtani film će vam ugrijati srce.

3. „He-Man & She-Ra: Božićni specijal” (SAD, 1985)
Fotografije: YouTube Screenshots

Najstariji crtani film, odnosno, specijalna epizoda, nikad se nije prikazivao na TV-u. To smo mogli gledati samo ako bi netko od naših dječjih prijatelja dobio to na kaseti pa ponio na druženje ili nas kao klinceze pozvao na druženje, a roditelji to odobrili. Sva sreća pa u blaženo doba interneta mogu (skoro) sve epizode ovog nekad popularnog serijala pogledati na YouTubeu.

Naslov je prikladniji za nešto starije klince, pogotovo ako su već upoznati s likovima i radnjom i na kraju svake epizode nalazi se poruka ili savjet mladim gledateljima, ali više ga preporučujem vama odraslima koji ste nekad voljeli, ili još uvijek volite, He-Mana i She-Ru – da probudite dijete u sebi.

Klasična epizoda u trajanju od 45 minuta spaja sve najdraže likove zajedno zbog proslave rođendana blizanaca, ali i ujedinjuje dva najikoničnija zlikovca crtanih filmova osamdesetih. Ako se pitate kakve veze to sve ima s Božićem, na Eterniji pada snijeg, a kraljica Marlena prisjeća se kako je slavila Božić na Zemlji, no to je tek početak.

Orko svojim nestašlukom usred pustolovine slučajno završi na Zemlji i sprijatelji se s dvoje klinaca, koji ga uče o Božiću. Dok oni razgovaraju i vesele se, netko drugi radi težak posao, no neću vam sve otkriti. Ako vas zanima kako će se naši glavni likovi i njihovi prijatelji u ovoj blagdanskoj epizodi obračunati sa zlokobnim planom Hordaka i Skeletora, možete pogledati na YouTubeu. Kasnije ćete mi zahvaliti što sam vas uvukla u maraton gledanja crtanog serijala He-Man i She-Ra, uživajte!


23 dana do Božića:
Poklanjamo ti knjige


Prošlog Adventa smo primijetili kako se naši pratitelji posebno vesele knjigama pa smo se odlučili raspištoljiti i podijeliti poneki knjški naslov i ove godine. Danas ti poklanjamo „Zahvalnosti” (Delphine De Vigan) i naslov iznenađenja.

Posjeti našu Facebook stranicu i pronađi adventski post s oznakom 2/24. U komentaru označi tko je tvoj partner za čitanje, a igramo se do 23:30. Dobitnika/cu ćemo proglasiti večeras (2. prosinca) malo prije ponoći. Sretno!


24 dana do Božića:
Pet knjiga koje prizivaju snijeg


Piše: Mateja Vukmir

Inače bih već na početku adventa posegnula za feel-good božićnim štivom, ali ove godine jesen je u meni ostavila brazdu koja vapi za drugačijom literaturom – za knjigama u kojima ledena i surova priroda igra glavnu ulogu. Knjige su to koje nam pružaju snažan osjećaj prostora, koje otkrivaju naše skrivene želje, zahvaljujući kojima na vidjelo izlazi naše primordijalno biće, koje je zatomila buka civilizacije. Knjige su to čiji reski zrak čisti naš um, a bjelina snijega ozdravlja naše tijelo.

1. U divljini – Jon Krakauer (V.B.Z. d.o.o.)

„U travnju 1992. mladić iz dobrostojeće obitelji s istočne obale autostopom se zaputio na Aljasku i pješice krenuo sam, u divljinu, sjeverno od Mt. McKinleya. Četiri mjeseca poslije, skupina lovaca na losove pronašla je njegovo raspadnuto tijelo”.

Jon Krakauer, novinar i alpinist, 1992. je dobio zadatak napisati članak o tom mladiću za časopis Outside, a zadatak se pretvorio u opsesiju Chrisom McCandlessom, obrazovanim i pustolovnim momkom koji je, inspiriran Thoreauom, Tolstojem i Jackom Londonom, poželio dvije godine putovati zemljom i živjeti – od zemlje.

U biografskom romanu Krakauer na dirljiv način isprepliće crtice iz svog života s onima iz McCandlessovog, pravdajući njegov pothvat, pa i smrt, koja se mnogima učinila kao posljedica njegove nepromišljenosti. Ova intrigantna knjiga o tijelu koje je skončalo u napuštenom autobusu na Stampede Trail-u, i o duši koja je na istom mjestu pronašla svoj mir, mijenja životne prioritete pa ju u ruke uzimajte s oprezom.

2. Zov divljine – Jack London (Biblioteka Vjeverica)

„Kad prvi put stade na hladno tlo, Bucku šape utonuše u nešto bijelo i kaštasto, veoma nalik na blato. On frknu i odskoči nazad. Jos više te bijele tvari padalo je ozgo. Stresao se, ali je na nju i dalje padalo. Znatiželjno onjuši pak liznu jezikom. Ujedalo je poput vatre, a učas bi se rastopilo. To ga je dovodilo u zabunu. Pokuša još jednom, a posljedak bijaše isti. Oni, koji su ga gledali, bučno se smijahu. Osjeti se postiđenim, ne znajući zašto. Prvi put u svome životu vidio je snijeg.”

Ovaj kratki roman, jedan od omiljenih Chrisa McCandlessa, kod nas se svrstava u dječju književnost, usprkos nemilosrdnom prikazu preživljavanja u arktičkoj divljini. Priča je to o psu mješancu kojeg se otima iz gospodskog kalifornijskog doma i koristi za vuču saonica na putu do kanadskog Klondikea, mjesta koje je Jacka Londona inspiriralo na pisanje nekoliko kratkih priča i romana.

Buck, protagonist romana, animalistička je verzija samog autora koji je kao mladić pošao do Klondikea kroz Aljasku u potrazi za zlatom, što roman čini nevjerojatno autentičnim i potresnim. Da bi preživjelo, nekoć naivno pseto primorano je odbaciti svoju pitomu narav i prigrliti nagon svojih predaka, a na svom putu susreće ljude koji predstavljaju i najgore i najbolje od čovječanstva. Naturalizam Jacka Londona predmet je brojnih rasprava, a svoj stav o njemu možete zauzeti tek nakon što pročitate ovaj klasik američke književnosti.

3. Cedrovi pod snijegom – David Guterson (Algoritam)

„U međuvremenu, sjedio je licem okrenut prema vjetrom nošenom snijegu koji je već počeo prigušivati zvukove s ulice. Nadao se da će padati u neumjerenim količinama i otoku pridati onu nevjerojatnu zimsku čistoću, tako rijetku i dragocjenu, čistoću koje se s ljubavlju sjećao iz mladosti.”

Već u prvom poglavlju jasno je – snijeg je sredstvo kojim David Guterson priziva blisku prošlost, kojim prikazuje čežnju za nevinošću malenog gradića okruženog šumom cedra, stabla poznatog po iscjeliteljskim svojstvima.

Priča počinje desetak godina nakon Drugog svjetskog rata, i to suđenjem Kabuou Miyamatou, čovjeku dostojanstvena držanja, za ubojstvo Carla Heina, stasitog ribara i veterana Drugog svjetskog rata. Suđenje je privuklo pažnju svih stanovnika Amity Harbora pa tako i mjesnog novinara Ishmaela Chambersa, Carlovog vršnjaka i suborca, koji je nevidljivim nitima vezan za život optuženika i njegovih sunarodnjaka koji su nakon napada na Pearl Harbor otjerani iz svojih domova.

Fragmenti sjećanja sudionika sudske rasprave podsjećaju na ljudskost koja je potisnuta tijekom ratnih zbivanja i pružaju nam povijesno ljubavnu fikciju epskih proporcija, koja je 1999. doživjela i svoju filmsku verziju. Guterson, učitelj po zanimanju, ovaj je nagrađivani roman ispisao u maniri velikih američkih pripovjedača kao što su Irving i Grisham, a pisao ga je deset godina, znajući da istina oslobađa, posebno kad istina otkriva sramotnu stranu američke povijesti.

4. Led – Ulla-Lena Lundberg (HENA COM)

U jednom od najhvaljenijih finskih romana, utemeljenom na životu autorice, pastorove kćerke, mladi pastor Petter sa suprugom Monom i kćerkicom stiže u službu na finski otok, na kojem obitava snažna zajednica Šveđana. Iako zajednica koja ga prima još osjeća posljedice Drugog svjetskog rata, silno je umilna, a pastor je uzorit i entuzijastičan, iako brzo shvaća da stanovnici Orarne nisu onakvi kakvima se prikazuju. Susjedna sela su u zavadi, ne vole svi stanovnici otoka osobna pitanja, a izmjena godišnjih doba vazda unosi nemir u njihovu svakodnevicu.

Petter se sprijateljuje s pastorom susjednog mjesta, velikodušno ugošćuje rodbinu i župljane, a njegova supruga, vrijedna domaćica i poljoprivrednica, smatra da suprug za nju ne pronalazi dovoljno vremena. Ona je okretna i nestrpljiva žena, lik koji mi je odmah prirastao k srcu. Zahvaljujući njoj, mirisi kuhanog sleđa, toplih peciva i kave sveprisutni su u ovom ljupkom romanu o ledu koji obećava zimske radosti, ali i predstavlja prijetnju bezbrižnom životu na otoku.

5. Zimovanje – Emmanuel Carrere (Biblioteka Karizma)

„Nicolas se mnogo kasnije, sve dosad, dugo pokušavao prisjetiti posljednjih riječi koje mu je uputio otac.”

Nije ovo knjiga za svakoga, moram reći. Kratki roman francuskog pisca počinje ležerno – otac odvozi desetogodišnjeg sina na zimske praznike koje će s razredom provesti u alpskom skijališnom centru. Međutim, introvertirani Nicolas neprestano je na udaru razrednih bullyja, a spas pronalazi u svojim osebujnim, ali pesimističnim maštarijama koje bi ga mogle koštati glave.

Carrere, novinar i scenarist, majstor je vješte karakterizacije pomaknutih likova i anksiozne atmosfere koja čitatelja drži napetim do posljednje rečenice, a knjiški moljci koji simpatiziraju dramatične tekstove, koje odlikuje nedovršenost, ne bi trebali propustiti „Zimovanje”.

božić

(Visited 1.036 times, 7 visits today)
Be social

Komentari