novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – ‘Atomic’ (Mogwai): Putovanje u središte Svemira i natrag

Vrijeme čitanja: 2 minute

Škotski post rock bend Mogwai početkom travnja izbacio je novi soundtrack album. Baš kao što se i iz vizualnog naličja da naslutiti, “Atomic” nas vodi na neka nepoznata i daleka putovanja.

Soundtrack je osmišljen za uradak Marka Cousinsa pod nazivom Atomic: Living in Dread and Promise. Eksperimentalni je to dokumentarac koji se bavi problematikom nuklearnog oružja, prosvjedima protiv korištenja istog, posljedicama i tobožnjim mjerama sigurnosti koje su se za vrijeme Drugog svjetskog rata prakticirale. Spominju se i napadi na Hiroshimu i Nagasaki, prva putovanja u svemir i ostala najaktualnija politička zbivanja i ključni strateški potezi spomenutog ratnog doba. Glazbena podloga je u potpunosti pogođena i odgovara tematici dokumentarnog filma, no ako album “Atomic” izvadimo iz okvira u koji je stavljen, ako se usredotočimo na glazbu, spoznat ćemo ipak više od onoga što se naizgled nudi.

Slušajući i analizirajući “Atomic” neovisno o dokumentarnom filmu uz koji se glazbena priča veže, dopustila sam da me ovih deset numera vodi svojim tokom. Skladno predana cjelina započinje uz Ether koji me osobno asocirao na zvuk rođenja zvijezde dodatkom francuskog roga koji ga obogaćuje. Sve me odmah navelo da zamislim da se nalazim usred svemirske letjelice s najljepšim mogućim pogledom pred sobom.

 

Prvi dio albuma okarakterizirala bih više kao avangardni post rock s naglaskom na meku elektronsku komponentu, što se ponajviše osjeti u pjesmama Weak Force i U-235. Ako žudite za usporedbama, nezgrapno ću ponuditi prve asocijacije i pritom pokušati ne zvučati pretenciozno. U mojim očima bi to izgledalo kao prstohvat Kraftwerka s “Trans-Europa Express” albuma i Pink Floyda bez tenzije ka psihodeliji podvučen Mogwai izričajem. Drugi dio albuma vodi nas u najljepše post rock odaje, tu imamo klavir koji otkucava sekunde, violinu i tipičnu prepoznatljivu post rock atmosferu. Osobnim momentom cijelog albuma proglašavam singl Are You A Dancer? – nenametljivo poniranje u sebe samog, ta plačljiva violina i šumovi duše omotani u instrumentale kojima ne trebaju tekstovi dubokog značenja da bi se prenijela emocija.

Mogwai je unazad dvadeset i jednu godinu svoga djelovanja odavno prešao granice post rocka. Osam studijskih albuma, četiri soundtrack albuma (zajedno s “Atomicom”), dvanaest EP-ja, jedan live album, četiri kompilacijska, brojna single izdanja i suradnje sa strane ovim glazbenim magovima samo daju još veću moć. Iz prethodno navedenog jasno se zaključuje da ovim soundtrack albumom i dalje govorimo o ostvarenju benda koji je na svom terenu u još jednom uspjelom projektu. Konstantno pomicanje granica u stvaranju glazbe dovelo ih je do točke u kojoj je za Mogwai termin ‘post rock’ premalen.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari