Komentar – Pirati s Balkana: Web televizija kao moguće rješenje za (i)legalnu internetsku plovidbu

Još od vremena Ilira koji su živjeli na brdovitom Balkanu, ljudima u ovim krajevima nije strano piratstvo. Nekada je u pitanju bilo gusarenje po Jadranskom i Sredozemnom moru, a danas suvremeni Balkanci surfaju bespućima interneta i ilegalno pirate sadržaj poput glazbe, filmova, serija i slično. S podsmijehom se gleda na šačicu etički osvještenih pojedinaca koji izdvoje novac iz vlastitog džepa i doista kupe kakav multimedijski i/ili audio sadržaj, bez korištenja torrenta. Glazbena i filmska industrija na velikim je gubitcima upravo zbog piratstva, no ljudi nemaju puno suosjećanja za njih jer su svjesni da se i dalje radi o milijunskim zaradama.

Uzmite još u obzir da je čekanje na hrvatske televizijske kuće koje otkupljuju prava na prikazivanje serija i filmova dugačko poput Markovih konaka. Na primjer, ako je film bio u kinima 2013. godine, a vi ga niste uspjeli pogledati tada i nemate više svoju člansku iskaznicu u lokalnoj videoteci (jer, realno gledajući, tko ima?!), ne preostaje vam ništa drugo nego da sjedite i čekate TV najavu tog filma na nekom programu – naravno, sve to pod uvjetom da ne želite ilegalno skinuti film s interneta. Do trenutka kad ćete vidjeti najavu za taj film, shvatit ćete da ste u međuvremenu završili fakultet, pronašli posao, oženili se, dobili djecu i unuke te se pripremate za mirovinu. A onda kad ćete konačno pogledati film na televiziji, bit će toliko isprekidan dugim blokovima reklama da se nećete sjećati tko uopće glumi niti koji je naslov filma.

Piratstvo – nužno zlo?

Surova stvarnost sugerira da nema nade za nas u regiji i da piratstvo nije želja nego potreba. Tko, pobogu, može živjeti na vječnim reprizama Naše male klinike i Teorije velikog praska? Nije fer da život u inozemstvu osigurava velike doze pop kulturalnog blaženstva koje je dostupno par sati nakon američke premijere jer ljudi imaju svemogući Netflix – jedan od najpopularnijih streaming servisa dostupan gledateljima u dobrom dijelu Europe, ali za nas u regiji samo nedostižan san. Tvrtka je osnovana 1997. godine, a samo usporedbe radi, dobar dio Hrvata tad još nije posjedovao ni računalo, a kamoli se koristio internetom. Sadržaj Netflixa dostupan je za gledanje na PlayStation, Wii, Xbox i sličnim uređajima kao i na Windows, iOS i Android operativnim sustavima. Omogućuje vam gledanje svih epizoda svih sezona serija koje ima u ponudi, a ta ista ponuda se stalno mijenja jer Netflix nudi i sadržaj iz vlastite produkcije. Također, ako ste u nedoumici što pogledati, dobro programirani algoritmi koji održavaju ovaj streaming servis predložit će vam sadržaj koji bi vas mogao interesirati na temelju prethodno odgledanih filmova i serija.

Netflix nije jedini takav servis. Hulu je naveliko poznat svim filmofilima i binge watcherima koji su u stanju odgledati svih pet sezona Breaking Bada u dva dana. Ove dvije kompanije razumiju budućnost televizije i shvaćaju da se gledateljstvo promijenilo: sve je manje onih koji su spremni iz tjedna u tjedan čekati na novu epizodu. Gledateljstvo se sve više svodi na ljude koji čekaju da sve epizode neke serije budu dostupne pa ih onda odgledaju u najkraćem mogućem roku. Netflix je to prepoznao kod svojih korisnika pa stvara serije koje su zamišljene upravo tako: da ih se pogleda u jednom dahu – što zbog kvalitete, što zbog vremenskog perioda gledanja. House of Cards i Orange is the new Black neke su od tih serija, a riječ je o svjetskim hitovima, višestruko nagrađivanima te hvaljenim od strane publike i kritike. Dakle, u pitanju nisu serije koje su prikazivane na nekom televizijskom programu na čija prava polaže velika medijska kuća već ih je Netflix omogućio dostupnima svima onog dana kad je najavljena premijera određene sezone. U tom trenu, svi korisnici Netflixa mogli su odmah početi s gledanjem svih epizoda što ih ta sezona sadrži. Dakle, gledatelji više ne moraju robovati rasporedu koji im nameću televizijske kuće već sami određuju kada će konzumirati neki sadržaj i ne moraju brinuti hoće li morati promijeniti planove kako bi stigli na vrijeme pogledati reprizu.

Istina da su nama dostupni servisi poput OYO TV-a na koji Nova TV polaže prava, kao i RTL Sada, ali to nema baš puno poveznica s Netflixom ili Huluuom budući da naši servisi nude reprize serija i filmova koji se ionako nalaze na programu Nove i RTL-a, kao i sapunice te vlastiti informativni program. Dakle, ne omogućuju vam da pogledate stranu seriju koja inače nije dostupna na nekom TV programu. Treća mogućnost je HBO Go koji nudi serije iz vlastite produkcije kao i nove filmske hitove koji su prije mjesec-dva tek bili u kinu, no taj servis je dostupan jedino uz dodatnu novčanu naknadu i ugovornu obavezu s Internet providerom kojeg koristite.

Od prošle godine regiji je dostupan i Pickbox TV što je pak najsličnije streaming servisima poput Hulua i Netflixa. Riječ je o „premium Internet televiziji“ bez ugovorne obaveze budući da možete odabrati plaćanje onda kada želite gledati i na period koji također sami birate. Sav sadržaj je preveden i titlan na hrvatski, srpski, slovenski i makedonski jezik, a sve serije i filmovi kupljeni su od proizvođača odnosno produkcijskih kuća na određeno razdoblje. Iz tog razloga, nakon isteka licenciranog razdoblja sadržaj se više ne može gledati na Pickboxu, ali dolazi novi koji ga zamjenjuje. Odnosno, baš kao i na Netflixu. Razlika je u tome što Pickbox i dalje nema toliko novih i atraktivnih sadržaja koji bi privukli masovno gledateljstvo kojem je postalo najnormalnije besplatno skinuti za par minuta HD verziju i titlove nekog filmskog hita i to radije nego izdvojiti 38 kuna mjesečno za legalno gledanje serija i filmova.

Netflix svom gledateljstvu u novoj godini donosi velik broj originalnih serija iz vlastite produkcije poput Daredevila i A.K.A. Jessice Jones koje razvija u suradnji s Marvelom budući da njihovi superjunaci već vladaju velikim ekranima pa zašto ne bi i malim, zatim je tu humoristična serija Unbreakable Kimmy Schmidt koja je proizašla iz uma komičarke Tine Fey pa Grace and Frankie u kojima glavne uloge imaju Jane Fonda i Lily Tomlin (mislim da ništa drugo nije ni potrebno govoriti jer su imena ovih veteranki dovoljna da vam privuku pažnju i zainteresiraju za seriju), Narcos – serija inspirirana istinitim događajima s Pedrom Pascalom u jednoj od glavnih uloga o obiteljskom poslu koji uključuje, pogađate, droge i tako dalje. Dok strani streaming servisi posluju toliko dobro da od zarade uspijevaju financirati i serije u vlastitoj produkciji, kod nas ljudi još moraju prestati s podsmijehom gledati na one koji kupuju DVD-e i Blue Ray Discove zato što žele posjedovati najdraže filmove, a ne ih ukrasti.

Stop gusarenju! Da slobodi!

Nebrojeno mnogo ljudi uključeno je u kreativni proces stvaranja jednog najobičnijeg filma ili serije. Najviše zasluga uvijek se prepisuje glumcima koji su fizički prezenteri cijelog procesa, no puno veći tim ljudi djeluje u pozadini i ne dobivaju dovoljno velike zasluge za svoj trud i rad. Od redatelja, kamermana, producenata i scenarista do vozača, čistačica na setu te onog jednog pripravnika koji svima po cijele dane kuha kave. Svi ti ljudi pridonose nastanku dvosatnog svijeta koji se razvija gledatelju pred očima, bez obzira gleda li ga u kinu ili doma na laptopu. S jedne strane, razumljivo je da financijski resursi nisu nepresušni te da ih valja dobro raspodijeliti pa si ne možemo svi priuštiti odlaske u kino i po nekoliko puta mjesečno ili pak kupovanje DVD-ova za svaki film koji nas interesira. Da ne postoji mogućnost ilegalnog skidanja, brojne filmove nikad ne bismo ni pogledali, brojni glazbenici bi zauvijek ostali underground jer ih publika ne bi otkrila te brojne serije ne bi dospjele dalje od prve sezone. Kvalitetan sadržaj ne igra uvijek presudnu ulogu u svojoj popularnosti. Marketing, PR, ciljana publika i dostupnost sadržaja toj istoj publici često su odlučujući za uspjeh nekog filma, serije ili albuma. Internet kao medij najviše od svih drugih karakterizira upravo sloboda govora, ali i dijeljenja kako mišljenja, tako i sadržaja. Restrikcije i cenzura ne vode kulturalizaciji, a iz povijesti je najbolje vidljivo što se događa umjetnosti koja je zabranjivana. Ne dopustiti lakši pristup filmovima i serijama nakon što napuste kinodvorane bilo bi apsurdno u 21. stoljeću. Problem je u tome što su generacije ljudi koje su odrastale posljednjih dvadesetak godina navikle na besplatni download sadržaja i teško ih je priviknuti na ideju da je to povreda autorskih prava, a samim time i kažnjivo djelo. Kako, dakle, svima omogućiti da nastave uživati u televizijskom, filmskom i ostalom multimedijskom programu koji će biti prihvatljiv cijenom, legalan i na zadovoljstvo tvoraca sadržaja kao i konzumenata sadržaja? Web televizija dobar je korak u tom smjeru – sad je još samo potrebno pronaći način da je poboljšamo i prihvatimo.