Bečki izazov u Zagrebu: Moderna u Galeriji Klovićevi dvori
Večeras je u Galeriji Klovićevi dvori u 19h otvorena izložba za koju već sada sa sigurnošću možemo reći da će obilježiti 2017. godinu. Radi se o svjetskoj izložbi Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. koja u našu metropolu dovodi najveće europske umjetnike na prijelazu stoljeća. Hrvatski i bečki umjetnici secesije predstavljaju se komparativnom metodom kako bi se što bolje ocrtao duh vremena, a ujedno i ukazalo na neraskidive umjetničke i kulturne veze između dviju sredina. Tako Vlaho Bukovac zaslužuje, i po kvaliteti svog rada i po privlačnoj osobnosti, stajati uz bok najpoznatijem bečkom slikaru Gustavu Klimtu.
Petra Vugrinec, jedna od autorica koncepta i kustosica izložbe, istaknula je kako se publika u Hrvatskoj ima priliku upoznati s tri Klimtova platna koja rijetko napuštaju granice Austrije. Osim Klimta, predstavljena su djela ostalih bečkih secesionista koji su možda manje poznati izvan stručnih krugova, poput Kolomana Mosera i Karla Molla, no koji su također ravnopravno gradili pokret moderne. Izložba je od svog začetka pobudila veliki interes institucija izvan Hrvatske. Galerija Belvedere partner je ovog projekta i izložba će se najesen preseliti u Beč, što će okruniti uspješnu suradnju. Vugrinec je istaknula i visoku tehničku razinu i spremnost Galerije Klovićevi dvori za održavanjem izložbe ovakvih razmjera.
Svakom vremenu njegova umjetnost…
Uz čuveni slogan na Zgradi bečke secesije „Svakom dobu njegova umjetnost, a svakoj umjetnosti njezina sloboda“ koja je za secesioniste označavala svojevrsni revolt protiv tradicije i borbu za umjetničke slobode, na izložbi su postavljene i fotografije druženja dviju skupina umjetnika, upravo kako bi se podcrtala komparacijska linija na kojoj se temelji izložbeni postav.
Klimtov pandan u Beču, što se tiče entuzijazma i kreativnog zamaha u svojoj sredini, bio je naš Vlaho Bukovac. Njegova zagrebačka šarena škola i osnivanje Društva hrvatskih umjetnika (1896. godine, kada se slična situacija događa i u Beču) pokrenuli su oslobađanje od zastarjelog koncepta umjetnosti Izidora Kršnjavija i uveli hrvatsku umjetnost u duh novog vremena. U to vrijeme nastaju i prvi zagrebački umjetnički atelijeri. Na izložbi je zanimljivo platno Bele Čikoša Sesije koji portretira Bukovca kako slika, što je šarmantan zapis, trag umjesto fotografije, koji svjedoči o druženju i zajedničkom promišljanju dvojice umjetnika.
Zagreb kao najmanje i najljepše zrcalo Beča
Dr. sc. Irena Kraševac, jedna od autorica izložbe, naglasila je kako se Zagreb na samom početku 20. stoljeća razvijao prema urbanističkom uzoru grada Beča. Model gradnje arhitekture javne kulturne namjene na bečkoj Ringstraße poslužio je kao okvir za zagrebačku reprezentativnu arhitekturu u centru grada. Izuzetno značajna godina je 1895. godina, kada je austrijski car Franjo Josip I. nazočio otvorenju Hrvatskog zemaljskog kazališta (danas zgrada HNK), a njegov je portret Vlaho Bukovac ovjekovječio na dva izložena platna. Kraševac zaključuje kako je Zagreb možda najmanje i naljepše zrcalo Beča tog doba.
Još jednu poveznicu između dva grada potvrđuje i činjenica da su se mnogi naši slikari, kipari i arhitekti školovali u Beču. Tako Vjekoslav Bastl, najpoznatiji po projektima za Trgovačko-obrtni muzej (danas Etnografski muzej) i Kuću Kalina (na križanju Masarykove i Gundulićeve), uči od najpoznatijeg bečkog arhitekta secesije Otta Wagnera. Može se reći da je Kuća Kalina, zbog šarenih keramičkih pločica na pročelju i Bastlove upotrebe organskih oblika, svojevrsni hommage Wagnerovom remek-djelu Kuća Majolika.
Varljive svjetlosti i fatalne žene
Klimtovo simbolističko platno Varljive svjetlosti (1903.) prikazuje, kako tumači dr. sc. Irena Kraševac, prirodnu pojavu tzv. ignes fatui, koja se javlja u močvarnim područjima kao posljedica raspadanja organske materije. Čovjek je tada zanesen svjetlosnim bljeskovima i srlja u smrt. Zakovitlane frizure i zaneseni pogledi fatalnih žena postat će motiv koji će Klimt nadalje razrađivati u svojim najpoznatijim slikama. Ova slika može poslužiti i kao mali priručnik za čitanje kolorizma na ostalim tzv. fakultetskim slikama. Fakultetske slike u to vrijeme bile su vrlo popularne i prikazivale su alegoriju matičnog fakulteta (medicina, filozofija, justicija i slično) i također su izložene na izložbi.
Na izložbi su predstavljene i ostale teme koje su aktualne na prijelazu stoljeća. Jedna od njih tema je sanatorija i izolacije suvremenog društva. O tome govori roman Čarobni brijeg Thomasa Manna i Freud u svojim psihoanalitičkim promišljanjima, što je direktno utjecalo na gradnju sanatorija Brestovac na Medvednici. Kroz postav se provlači i tema kavana, koje su u to vrijeme označavale nezaobilazna mjesta za okupljanje intelektualaca i razmjenu ideja.
Sudeći prema viđenome, Galerija Klovićevi dvori izvrsno je odgovorila na izazove moderne i njezina publika zasigurno neće ostati razočarana. Ne propustite posjetiti izložbu Izazov moderne: Zagreb – Beč oko 1900. u Galeriji Klovićevi dvori do 7. svibnja.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.