„Blue Beetle” (2023): Origin story, ali ne i original story

Dobro došli u Palmera City, mjesto gdje je rođen Jaime Reyes, student prava koji je nedavno diplomirao i koji dolazi u posjet svojoj mnogobrojnoj obitelji. Jaime se uskoro zapošljava kod obitelji Kord gdje će spletom (ne)sretnih okolnosti doći u posjed skarabeja Khaji-Da, izvanzemaljskog simbionta koji će ga učiniti superjunakom poznatim kao „Blue Beetle”. Na mladog Jaimea pala je misija spašavanja svijeta od zle Victorije Kord, a cilj je osujećivanje njenog plana o stvaranju vojske plaćenika pogonjenih supermoćima Khaji-Da.

Svjetski nepoznat superjunak

Iako ga uža stripovska javnost zna još od 1939. godine, sam „Blue Beetle” tek je ove godine dobio svoj samostalni film. Kao i mnogi drugi superjunaci prije njega, on nije originalna verzija, već je nasljednik i nositelj titule Blue Beetlea. U doba sve veće raznolikosti superheroja (Miles Morales kao Spider-Man, Falcon kao Kapetan Amerika, Vječnici i slično), odlučeno je da će titulu Blue Beetlea ponijeti prvi latinoamerički superheroj koji će krasiti srebrno platno, mladić po imenu Jaime Reyes.

Sama priča o porijeklu ove verzije „plavobubog” sadrži nekoliko vrlo prepoznatljivih i već odavno viđenih elemenata.

Kako je _UBACI IME_ postao superheroj zvan _UBACI DRUGO IME_

Mladić (Spider-Man, Miles Morales, Shazam) usko povezan s obitelji, posebno stricem (Spider-Man) nevoljko postaje superheroj (Ant-Man) putem simbionta koji ga posve mijenja (Spider-Man, Venom) i daje mu neprobojno odijelo (Ant-Man, Iron Man).

Tu neprocjenjivu tehnologiju želi i netko tko je usko povezan s bivšim nositeljem titule superheroja (Ant-Man). On želi izgraditi vojsku supervojnika kako bi se osvetio svima koji su ga prezirali (Dr. Darren Cross iz filmova o Ant-Manu, HYDRA iz filmova o Kapetanu Americi) i koji se na kraju sukobljava, sam ili uz pomoć plaćenika, protiv superheroja koji ima slične moći (svi filmovi o Iron Manu, Ant-Man, Shazam). Naravno, superheroja od zlikovaca dijeli to što ima pravilo o neubijanju (Batman, Superman).

Gledajući ovu šablonu, sam film se mogao napisati ispunjavajući praznine u scenariju koji je najlošije čuvana tajna u Hollywoodu. Šabloni po kojoj se pišu svi noviji superherojski filmovi. Iako smo podržavatelji štrajka scenarista i glumaca, koji je u konačnici urodio plodom (scenaristi su se izborili za svoja prava), čovjek se ne može ne zapitati je li u tom štrajku bilo neopravdanih zahtjeva s obzirom na to što sve prolazi kao materijal za snimanje filmova i serija.

Saga o Čovjeku-Mravojedu

Pošto je toliko lagano napisati superherojski film, zašto se i sami ne okušamo u tome?

Predstavljamo Čovjeka-Mravojeda, mladića po imenu Cliff Hanger i koji ima jako veliku obitelj s čak sedam stričeva od kojih mu je posebno drag stric Sam. Mladić nevoljko postaje superheroj nakon što ga ugrize mutirani mravojed. On mu daje moći koje je nekad nosio njegov prethodnik Čovjek-Mravojed Senior, čijeg bratića-žene-nećaka-cimer zvan Doktor Kornjača želi iskoristiti zbog te moći, kako bi stvorio vojsku oklopljenih supervojnika. Jesmo li spomenuli da se ovaj jedinstveni superheroj razlikuje od svih drugih po svojem istančanom moralnom kodu koji ga sprječava da ubije koga stigne?

Čovječe, ova stvar se piše sama od sebe! Oscar za najbolji originalni scenarij samo čeka na mene.

Zona komfornog sumraka

Šalu na stranu, film „Blue Beetle” nije film koji želi ući u utrku za najbolji adaptirani scenarij na Oscarima 2024. Malo više originalnosti i malo veći izlazak iz zone komfora svakako bi pomogli ovom uratku da se razlikuje od stotine drugih koji su izašli prije njega. Upravo je ovo film koji dobro demonstrira sve mane superherojskog žanra.

Manjak kreativnosti, stereotipne i nedovoljno razvijene likove, teme koji su vrlo površno obrađene. Naravno, imamo i loše osmišljene zlikovce i „frankensteinovske” kreacije sastavljene od već viđenih elemenata superherojskog žanra. Radnja biva predvidljiva, humor forsiran, vidi se ovisnost o širim superherojskim svemirima. Raznolikost se cijeni više od kvalitete filma.

Uz manjak originalnosti, osjećaj prijemčivosti likova ne dopušta ni njihov nedovoljan razvoj i crno-bijela karakterizacija. Tako se likovima samo popunjavaju prazne rupe u stereotipima – romantični interes glavnog junaka, nepogrešivi glavni junak, dobri patrijarh obitelji, otkačeni stric, naporni mlađi brat ili sestra, rasistički nastrojena kapitalistica s očinskim problemima, pomoćnik glavne zlikovke i drugi likovi koji ispare iz pamćenja nakon što krenu odjave.

Pouka filma, loše stvari = loše, dobre stvari = dobre!

Tu su i nevješto obrađene teme gentrifikacije, rasizma, bjelačke nadmoći, obitelji, naše uloge i svrhe u svijetu i slično. Po svojoj iritantnosti izdvaja se tema obitelji koja se spominje više nego u franšizi „Brzi i žestoki”, ako možete povjerovati u to.

Tema gentrifikacije i rasizma obrađena je u obliku toga da zlikovka ne zna kako se zove jedan od njenih pomoćnika, službenica na recepciji govori Jamie umjesto Jaime, a samo poduzeće Kord predstavljeno je kao oličenje kapitalizma i bjelačke nadmoći koja tlači i ugnjetava siromašne stanovnike četvrti u kojoj žive Reyesovi. Zanimljivo, u filmu ne postoji nijedan dokaz niti nam je pokazano kako to Kordovi tlače Reyesove i njihove susjede koji se pojavljuju netom prije završetka filma.

Kroz lik Jenny Kord Warner Bros. želi prikazati kako poduzeća mogu biti dobra i kako je pitanje vlasništva jedino što odlučuje politiku tvrtke. Slabo je prikazana i tema imperijalizma i američkog igranja svjetskog policajca. Tek u jednoj do dvije scene, na jako plastičan način, „imperijalizam = loš”, „borba protiv komunizma = loša”, „sloboda = dobra”.

Zašto je „Blue Beetle” zaboravio spasiti mačku?

Ono što se nameće kao tema par excellence – zašto je skarabej Khaji-Da odabrao upravo Jaimea – pitanje je na kojoj nikad nije odgovoreno. Kao i kod Shazama, i ovdje supermoći biraju superjunaka po proizvoljnim kriterijima gledateljima ama baš nikad nije prikazan taj slavni save-the-cat-moment, trenutak u kojem glavni lik pokazuje zašto je vrijedan supermoći. To jedno dobro djelo koje će publici jasno dati do znanja da je on taj, The chosen one, Odabrani, junak vrijedan filma i našeg povjerenja.

Sam film se nijednim elementom ne ističe iz mase superherojskog sadržaja koji je proizašao iz kuhinje Marvela i DC-a u posljednjih 20-ak godina. Očajno želi gledatelja uljuljkati u osjećaj poznatog kako ne bi napravio nijedan riskantan korak i tako se zamjerio nekome.

Da je ovaj film jelo, bio bi juha

Po tome je film ekvivalent juhe s rezancima, istog dosadnog jela koje je dio stalne postave svakog ručka u balkanskoj kuhinji. Jela od kojeg se nitko neće previše najesti, ali će se nečija prapraprabaka početi okretati u grobu ako se to jelo ne posluži. Koliko god primjerice vani bilo vruće i koliko god ta juha bila tad neprimjerena ili nepraktična za pojesti.

Međutim, u nedostatku boljeg ili u slučaju bolesti i sličnog, ta juha, odnosno ovakav tip filma, nekome će doći kao budali šamar. Probudit će nostalgiju i slične osjećaje, vrijedilo to jelo ili ne energije potrošene na konzumaciju.

Neka vas nevješti kuhari iz DC-jeve kuhinje ni ne pokušaju zavarati, ovo je ispodprosječno filmsko djelce koje neće zadovoljiti naprednije i iskusnije filmofilsko nepce.

Na moju veliku žalost, James Gunn je potvrdio da će se „Blue Beetle” vratiti pokazujući da DC i pod novim vodstvom ima neutaživu želju za gubljenjem novca – film je zaradio tek oko 120 milijuna dolara za što je čelništvo nespretno okrivilo uragan Hilary koji pak ima istančan ukus za filmove i pomno bira koje će filmove osakatiti, a koje neće.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.